Zagreb se, kao i drugi europski gradovi, pod utjecajem globalnog zatopljenja ubrzano zagrijava, što predstavlja opasnost za infrastrukturu i zdravlje građana, a za suočavanje s klimatskim promjenama potrebno je kontinuirano komuniciranje znanstvene zajednice s javnošću i donositeljima odluka.
Zaključak je to predavanja Odziv zagrebačke klime na globalno zatopljenje i urbanizaciju, koje je nedavno u HAZU održala Ivana Herceg Bulić s Geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu.
Meteorološka mjerenja ukazuju na pozitivan temperaturni trend na svim gradskim postajama, koji je doveo do promjene klimatskih klasa, ističe se.
Klima na Zagrebačkoj gori iz snježno-šumske promijenila se u vlažnu umjereno toplu, a srednja mjesečna temperatura najhladnijeg mjeseca, siječnja, na pada više ispod -3 Celzijeva stupnja.
Ljeta su postala vruća
U samom gradu ljeta su od umjereno toplih postala vruća jer su srednje mjesečne temperature najtoplijeg mjeseca, srpnja, porasle iznad 22 Celzijeva stupnja.
Gusto izgrađeni dijelovi grada najtopliji su, a zelene površine, posebno parkovi s visokom vegetacijom, hladnije. U tako zagrijanom gradu površine s vegetacijom ublažavaju toplinsko opterećenje, a ohlađujući učinak ovisan je dostupnoj vlazi u tlu. Stoga je kod dugotrajnih suša ohlađujući učinak zelenih površina značajno oslabljen, istaknuto je.
Za zagrebačku klimu posebno su važne Medvednica i njezine šume jer omogućavaju prirodno strujanje zraka, ohlađivanje grada i pročišćavanje zraka te je stoga nužno očuvati postojeće zelene površine u gradu i njegovoj okolici, a po mogućnosti dodati i nove.
S obzirom na to da klimatske projekcije ukazuju na učestalije i dugotrajnije suše u budućnosti, potrebno je predvidjeti sakupljanje i pohranjivanje oborinskih voda za navodnjavanje urbanih zelenih površina tijekom sušnih razdoblja, naglašava se.
Suočavanje i borba s klimatskim promjenama zahtijevaju konkretne mjere i njihovu ustrajnu provedbu. Svaki pojedinac treba biti odgovoran i svjestan klimatskog otiska koji ostavlja na Zemlji.
Potrebno je kontinuirano komuniciranje znanstvene zajednice s javnošću i donositeljima odluka, uz isticanje pozitivnih primjera ekološki osviještenog i štedljivog odnosa prema ograničenim prirodnim resursima kojima raspolažemo, zaključeno je na predavanju.