Irska je postala posljednja nacija koja je rekla da će intervenirati u tužbi za genocid protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde (IJC), što je odraz dugotrajne pozicije solidarnosti ove zemlje s Palestincima.
Irska je ovog tjedna objavila da će uputiti svoju intervenciju, pojačavajući međunarodni pritisak na vladu premijera Benjamina Netanyahua da odustane od razornog napada na Gazu i prekine stroga ograničenja dostave pomoći koja Palestince guraju prema gladi, piše CNN.
U govoru održanom u srijedu irski ministar vanjskih poslova Micheál Martin rekao je da napad Hamasa 7. listopada na Izrael i izraelski rat u Gazi predstavlja očito kršenje međunarodnog prava masovnih razmjera.
Slučaj je pred ICJ iznijela Južnoafrička Republika, a u prvotnoj odluci u siječnju sud je naredio Izraelu da "poduzme sve mjere u okviru svoje moći" kako bi spriječio genocidna djela u Gazi, ali nije ga optužio za genocid. Očekuje se da će Irska u svoju intervenciju uključiti argument da bi se izraelsko blokiranje pomoći u hrani za Gazu moglo smatrati činom genocida.
"Zajedničko kolonijalno iskustvo"
Stav Irske o sukobu Izraela i Hamasa izdvaja se među europskim vladama. Zoë Lawlor, koja vodi Irsku palestinsku kampanju solidarnosti (IPSC), rekla je da u Irskoj postoji "duboka empatija i suosjećanje s palestinskim narodom".
Ta se solidarnost uglavnom rađa iz zajedničkog iskustva podjarmljivanja. Ova je otočna država bila pod engleskom, a potom i britanskom vlašću više od 800 godina, nakon što su anglonormanski osvajači u 12. stoljeću preoteli goleme dijelove zemlje od domaćih Iraca.
"Irska je bila najstarija britanska kolonija", rekla je Jane Ohlmeyer, profesorica povijesti na Trinity Collegeu u Dublinu, ističući da se Irska razlikuje od drugih zapadnoeuropskih država, od kojih su mnoge i same bile imperijalne sile.
"Poput Palestine, Irska je imala izravno i trajno iskustvo imperijalizma. Zajedničko kolonijalno iskustvo Iraca i Palestinaca nedvojbeno je oblikovalo način na koji se ljudi iz Irske uključuju u postkolonijalne sukobe", rekla je Ohlmeyer.
Dok je bila pod britanskom kontrolom, Irska je često bila podvrgnuta nasilnoj i diskriminatorskoj vladavini iz Londona. Iz tog razdoblja najzloglasnija je velika glad 1840-ih godina, tijekom koje je otprilike milijun ljudi umrlo od gladi nakon što je urod krumpira stalno propadao. Neuspjeh britanske vlade da adekvatno pomogne izgladnjelom stanovništvu prisilio je više od milijun ljudi da emigriraju.
Leo Varadkar, koji je nedavno podnio ostavku na mjesto premijera Irske, aludirao je na to tijekom obilježavanja Dana svetog Patrika u Bijeloj kući ovog mjeseca, kada je povukao paralele između irskog i palestinskog iskustva.
"Drugi čelnici me često pitaju zašto Irci imaju toliko empatije prema palestinskom narodu. A odgovor je jednostavan: vidimo svoju povijest u njihovim očima. Priča o raseljavanju, oduzimanju imovine, nacionalnom identitetu koji je doveden u pitanje ili porican, prisilnoj emigraciji, diskriminaciji, a sada gladi", rekao je Varadkar.
Jilan Wahba Abdalmajid, palestinska veleposlanica u Irskoj, kaže da irska podrška dolazi iz povijesti zajedničkih iskustava: "Postoji povijesna pozadina koju su sami Irci proživjeli. Oni točno znaju koje je značenje okupacije, kolonizacije, ugnjetavanja, otimanja. Irci znaju kako se Palestinci osjećaju na ovom stupnju gladi."
Nevladine organizacije i najviši međunarodni dužnosnici za ljudska prava upozorili su da će izraelska ograničenja ulaska pomoći u hrani dovesti Gazu do gladi. Povjerenik UN-a za ljudska prava Volker Türk rekao je da bi ta praksa mogla dovesti do korištenja izgladnjivanja kao ratnog sredstva.
Nakon mnogih neuspjelih pokušaja da povrati svoj suverenitet, kako nasilnih tako i mirnih, Irsku su Britanci podijelili 1921. Dio pokrajine Ulster na sjeveru otoka ostao je u Ujedinjenom Kraljevstvu kao Sjeverna Irska. Preostali teritorij napustio je uniju godinu dana kasnije, postavši poznat kao Irska slobodna država, a kasnije Republika Irska.
Ohlmeyer tvrdi da je Irska "ponudila predložak za podjelu" u povijesnoj Palestini 1948. godine.
Obje su podjele temeljene uglavnom na vjerskim linijama. Ulster je poznat kao "protestantska država za protestantski narod" nakon svog osnutka 1921. Britanska vlada odlučila je 1917. da bi trebao postojati "nacionalni dom za židovski narod" unutar povijesne Palestine. Ujedinjeni narodi su 1947. predstavili plan o podjeli zemlje između Arapa i Židova, koji su Palestinci odbili.
Ronald Storrs, prvi britanski guverner Jeruzalema, opisao je plan za židovsku domovinu u Palestini kao "mali lojalni židovski Ulster u moru potencijalno neprijateljskog arabizma".
Desetljećima kasnije upravo je izraelska okupacija ostatka povijesne Palestine od 1967. nadalje "konsolidirala irsko političko i javno mnijenje u korist palestinske stvari", rekao je pisac i povjesničar Seán Gannon za CNN.
Tijekom i nakon 30 godina sektaškog nasilja u Sjevernoj Irskoj, poznatog kao Nevolje, palestinske su žrtve za oslobođenje Irci gledali kroz prizmu vlastitog sukoba. Republikanski irski nacionalisti, koji su vodili kampanju za odvajanje od Ujedinjenog Kraljevstva, općenito su simpatizirali Palestince. Britanski lojalisti i unionisti u Sjevernoj Irskoj obično su stali na stranu Izraela.
Godine 1980. Republika Irska postala je prva članica Europske unije koja je iskazala potrebu za neovisnom palestinskom državom i od tada se zalagala za dvodržavno rješenje. Irska vlada opisuje mir na Bliskom istoku kao "ključni vanjskopolitički prioritet" i okrivljuje izraelsku politiku za situaciju u kojoj je mir sve teže postići.
Palestinci su unutarnje pitanje u Irskoj
Irska je dosljedno kritizirala izraelsku politiku na Zapadnoj obali i u Gazi prije napada Hamasa 7. listopada, a od tada su političari i javnost izražavali zabrinutost zbog onoga što se u velikoj mjeri smatra oštrim odgovorom Izraela.
Simon Harris, novi premijer Irske, vjerojatno neće zauzeti mekši stav. Najmlađi irski čelnik u povijesti istaknuo je utjecaj rata na djecu u govoru u parlamentu u studenom, napomenuvši: "Ne možete graditi mir na masovnim grobnicama djece."
Izrael se nije libio uzvratiti vatru na Irsku. Izraelski ministar baštine Amihai Eliyahu rekao je u studenom da Palestinci u Gazi "mogu otići u Irsku ili u pustinju". Bilo je i drugih zapaljivih komentara od kojih se Netanyahu pokušao distancirati. U veljači je izraelska veleposlanica u Irskoj Dana Erlich rekla u intervjuu za radiostanicu Newstalk da je čula samo "jednostran pogled, koji Izrael prikazuje kao jedinog negativca".
Kad je Hamas pustio Emily Hand, djevojku irsko-izraelskog podrijetla, nakon što je bila 50 dana držana kao taokinja, Varadkarova objava na X-u u kojoj je napisao da je bila "izgubljena" izazvala je uznemirenost u Izraelu.
Irski veleposlanik pozvan je u izraelsko ministarstvo vanjskih poslova, a ministar vanjskih poslova Eli Cohen optužio je Varadkara da je izgubio moralni kompas i da mora preispitati činjenice.
Oporbene stranke u Irskoj zauzele su još snažniji stav od vlade, posebice Sinn Féin, stranka koja podržava ponovno ujedinjenje Irske i aktivna je s obje strane granice. Njena čelnica Mary Lou McDonald rekla je da "Gaza ne može postati groblje međunarodnog prava" i pozvala na protjerivanje izraelskog veleposlanika.
"Irska je jedna od rijetkih zemalja u kojoj su Palestina i palestinska stvar u velikoj mjeri unutarnje političko pitanje. Izvršen je određeni pritisak na irsku vladu da u prvom redu bude vrlo čvrsta u svojoj retorici", rekao je za CNN Matt Carthy, glasnogovornik Sinn Féina za vanjske poslove i obranu.
Mobilizirana populacija
Javna potpora Palestincima iskazana je tijekom prosvjeda koji su se održavali u gradovima i mjestima diljem Irske od početka rata u Gazi.
"Ponekad na svim cestama u svim gradovima vidim palestinsku zastavu. To je nešto što Palestincima govori da nisu sami na ovom svijetu, da postoje drugi ljudi na ovom svijetu koji znaju kako pate", rekla je veleposlanica Abdalmajid.
Lawlor iz IPSC-a sudjelovala je u prosvjedima posljednjih 25 tjedana u svom rodnom gradu Limericku ili u glavnom gradu Dublinu: "Ono što smo vidjeli u Gazi mobiliziralo je ljude do mjere koju nikada nisam vidjela. Mi smo također imali glad koju nam je nametnula kolonizatorska sila. Dakle, mislim da nas to povezuje s Palestincima."
Anketa Amnesty Internationala u siječnju pokazala je da 71% ljudi u Irskoj vjeruje da Palestinci žive pod režimom aparthejda, dok je anketa u Irish Timesu u veljači pokazala da 62% ispitanika vjeruje da izraelski napadi na Gazu nisu opravdani.
Za aktiviste poput Lawlora i oporbenog Sinn Féina intervencija irske vlade u ICJ-u je bila neophodna.
"Naše iskustvo mirovnog procesa i naše iskustvo važnosti međunarodne solidarnosti i intervencija učinilo nas je itekako svjesnima da to nije nešto što možemo mirno gledati na televiziji", rekao je Carthy i zaključio:
"Mislim da nije primjereno da zemlja poput Irske ima diplomatske odnose s Izraelom kao što ima s drugim državama koje ne krše međunarodno pravo. I mislim da bi bila smislena mjera protjerati izraelskog veleposlanika dok ne završi napad na Gazu."