JUTROS je svijet "proslavio" svoga 7-milijarditog stanovnika. Čast nositi tu titulu dobila je malena Danica Day Camacho koja se rodila u Manili na Filipinima. No, neki tvrde kako slavlje neće dugo trajati, jer se treba okrenuti otkrivanju rješenja za probleme koji će doći sa "prenapučenošću" našeg planeta.
Politika "jedna obitelj - jedno dijete"
Neki predlažu da bi se "kineskom" politikom "jedna obitelj - jedno dijete" mogao smanjiti udar na naš planet. Kina je tu politiku uvela 1979. godine kao odgovor na ubrzani rast stanovništva tijekom dva desetljeća. Smatrali su kako će taj tempo povećanja broja stanovnika dovesti do urušavanja društva i ekonomije.
Ta je politika i uspjela u smislu usporavanja povećanja stanovništva. Prema procjenama Kineza ima 250 do 300 milijuna manje nego bi ih bilo bez te politike. No, taj uspjeh ima i drugu stanu medalje, jer dolaze mnogi izvještaji o prisilnim pobačajima i sterilizaciji. Zbog biranja spola djeteta, mnogi roditelji se odlučuju na pobačaje ženske djece što je dovelo do toga da ima mnogo manje mladih žena nego muškaraca. Problema ima i sa više psihičkih bolesnika te sa otmicama i "prodajom" žena za udaju.
"Nitko to ne bi prihvatio"
Mnogi smatraju kako globalna politika "jedna obitelj - jedno dijete" ne bi donijela ništa dobrog. "Iskreno, ne mislim da je to dobra ideja", kazao je potpredsjednik svjetske neprofitne organizacija Population Council, John Bongaarts. "Kao prvo, nitko to ne bi prihvatio", kazao je Bongaarts te dodao kako je bilo jako puno protivnika takve politike u Kini te da on ne poznaje nikoga tko bi to podržao.
"Uz to, ne želite da natalitet padne na jedno dijete po ženi, jer će te se naći u istim problemima koje sada ima Japan, a to nitko ne želi", kazao je Bongaarts. Svjetska populacija raste po stopi od 2,5 djeteta po jednoj ženi, ali ona ne raste po istoj stopi u svim zemljama. Natalitet u Japanu i europskim zemljama je vrlo nizak sa samo 1,4 do 1,6 djeteta po ženi. U drugim regijama su stope visoke, u Africi je to 4,7, kao i u dijelovima Azije i Latinske Amerike. SAD je negdje između sa 2,1 djetetom po ženi.
Obrazujte žene
Bongaarts ističe kako je problem država sa niskim natalitetom taj da imaju mnogo više starih nego mladih, što znači da postoji rupa u načinu financiranja starih od stanje mladih. Japan se sada bori sa tim, dok će Kinu takav problem stići za desetak godina. Ističe kako bi takva globalna politika dovela do istog procesa i u svijetu, a "jednom kada se usvoji takav model, teško ga je izmijeniti".
Bongaarts predlaže potpuno drugi pristup problemu te misli kako bi neke glavne mjere dovele do smanjenja nataliteta na prihvatljive razine. Kao prvu mjeru navodi davanje ženama kontracepcije te učenje kako se njome služiti. Kao druga mjeru navodi gradnju škola i držanje žena što duže u obrazovnom sustavu, jer one sa višim obrazovanjem imaju manje djece.