Foto: Getty Images
IAKO je Angela Merkel relativna (i prilično uvjerljiva) pobjednica izbora u Njemačkoj, oni su potvrdili neke već viđene trendove u Europi. A to je uspon ekstremne desnice. U Njemačkoj oni u parlament ulaze u vidu AfD-a, Alternative za Njemačku.
Koalicija Kršćanskih demokrata Angele Merkel i bavarske Kršćanske socijalne unije, kratko podsjetimo, osvojila je 33 posto glasova, socijaldemokrati 20,5 posto, Alternativa za Njemačku 12,6 posto, liberalni FDP 10,7, Ljevica 9,2, a Zeleni 8,9 posto glasova.
AfD je zapravo osnovan kao stranka koja se protivi euru, ali tada su životarili ispod izbornog praga. Na političku scenu zapravo dolaze izbjegličkom krizom kada do izražaja dolazi njihova antiuseljenička, antiizbjeglička i antiislamska politika.
No ekstremno desni stavovi velikog broja članova, ali i vodstva, često graniče s neonacizmom. Jasno, propagiranje nacizma kao takvog u Njemačkoj je strogo zabranjeno, no neke granične teme teško je odijeliti od ideologije koja je kriva za najveće zločine u povijesti ljudske civilizacije. Ipak, barem deklarativno, AfD-ovci se ograđuju od nacizma. Ali mnogi njihovi protivnici vode se za onom starom britanskom: "Ako nešto izgleda kao patka i glasa se kao patka, onda je vjerojatno riječ o patki."
Jasno, u njemačkom kontekstu riječ patka treba zamijeniti riječju nacist.
A to je ono što se svi pitaju dan nakon velikog uspjeha ekstremnih desničara - znači li ovo povratak (slabo prikrivenih) nacista u njemačku politiku?
Jović za Index: "Ovo ukazuje na mogućnost da je val revizionizma zahvatio Njemačku"
Politički analitičar i profesor na zagrebačkom fakultetu političkih znanosti, Dejan Jović, kaže da ovaj uspjeh AfD-a znači pobjedu njemačkog nacionalizma, ali dodaje da ga ne treba preuveličavati.
"Bilo bi netočno reći da izborni rezultati u Njemačkoj znače "povratak nacizma", ali oni ukazuju na ozbiljnu mogućnost da je val revizionizma zahvatio i Njemačku, ili barem - u nešto "optimističnijoj" varijanti, da bi se to moglo uskoro dogoditi. Uspjeh AfD-a, iako ga ne treba preuveličavati, znači uspjeh njemačkog nacionalizma.
Zbog povijesnih razloga, povezanih s dva svjetska rata, a naročito s drugim, njemački nacionalizam je, s pravom, viđen kao najveća opasnost za mir i slobodu u Europi. Njemačka je dosad uglavnom znala kako se s njim nositi - što pod pritiskom ograničenog suvereniteta kojem je bila izložena u hladnom ratu, a što zbog totalnog poraza nacizma koji je doveo da njene demokratizacije, te do političke i pravne regulacije koja ga je u potpunosti zabranjivala. Njemački nacionalni interesi, a među njima i želja za jačanjem moći i povratkom na veliku scenu međunarodne politike, ostvarivani su kroz proces europskog ujedinjenja, u kojem je Njemačka imala glavnu ulogu. Njemačka je tako vodila - ili pokušavala voditi - svoju politiku kroz europsku politiku, uvažavajući, ponekad više, a nekad manje, i druge velike europske zemlje.
Međutim, kriza EU-a u posljednjih nekoliko godina otvara pitanje: što ako europski projekt propadne?
Traže se alternative i to je prvi motiv nastanka alternativnih partija i projekata - uključujući i ideju o "povratku Njemačke njoj samoj"", kaže Jović za Index.
"Treba reći da je njemački nacionalizam uzletio 1990. godine, kad je dopušteno ujedinjenje dviju njemačkih država. Bila je to neočekivana pobjeda njemačkog nacionalizma jer se ujedinjenje dogodilo pod sloganom "Mi smo jedan narod". Ujedinjenje u Europi je dozvoljeno samo Nijemcima, drugima ne. Štoviše, lakše je bilo odcijepiti se od postojećih država nego se ujediniti pod istim tim sloganom "Mi smo jedan narod".
Ujedinjenje Njemačke, koje je već tada izazvalo zabrinutost u SAD-u, UK-u i Francuskoj, značilo je veliku reviziju rezultata Drugog svjetskog rata i šansu za jednu samostalniju, a time i agresivniju vanjsku politiku. To se najbolje vidjelo upravo u slučaju priznavanja Hrvatske. U tom je slučaju Njemačka podržala nacionalističku politiku u zemlji koju je smatrala dijelom područja svog novog utjecaja u Europi. Pritom joj izraziti povijesni revizionizam nije mnogo smetao.
Neuspjeh njemačkog pokušaja da regulira odnose na Balkanu - koji je doveo do intervencija SAD-a 1995., "smirio" je te impulse i vratio je Njemačku njezinoj proeuropskoj politici, odnosno ideji suradnje, a ne diktiranju odnosa s EU-om.
No, kriza EU-a stvara prostor za povratak unilateralno orijentirane vanjske politike i daje šansu za novi povijesni revizionizam, možda u budućnosti čak i u Njemačkoj.
Nadajmo se da do toga neće doći jer bi to opet bilo pogubno za sve nas. Ali ne treba zaboraviti da relativiziranje zla iz Drugog svjetskog rata u Istočnoj Europi ide na ruku i njemačkim povijesnim revizionistima. Uostalom, već vidimo tko se raduje uspjehu AfD-a", zaključuje Jović.
Raos: "Tu ima dosta ljudi koji pozitivno gledaju na nacionalsocijalizam"
"I dalje je jedna velika enigma kuda ide AfD jer u njoj ima zbilja različitih ljudi – od konzervativaca do onih koji doista imaju pozitivan odnos prema nacionalsocijalizmu i izvan su onoga što se u Njemačkoj smatra normalnim, demokratskim i ustavnim poretkom", rekao je za Hinu politički analitičar Višeslav Raos s Fakulteta za političke znanosti u Zagrebu.
"Treba vidjeti kako će se oni prilagoditi na rad u parlamentu. Oni trenutno jesu u pokrajinskim parlamentima, ali na nacionalnoj sceni je to drugačije", istaknuo je Raos, dodavši kako je raširena tvrdnja da se populisti teško mogu nametnuti kroz dugi rok jer "se ispušu i postaju dio establišmenta", ali i ne isključujući scenarij da AfD nije nužno stranka te vrste.
Govoreći o neuspjehu socijaldemokrata, Raos je podsjetio da su oni još tijekom sedamnaest godina duge vladavine bivšeg čelnika Gerharda Schroedera napravili zaokret, odustajući od mnogih klasičnih socijaldemokratskih ekonomskih i socijalnih politika i skrenuvši ekonomski u desno, prema liberalizmu.
"To im se cijelo vrijeme vraća jer Merkel nastavlja tu politiku, a oni kao mlađi partner u koaliciji Angele Merkel su to sve manje mogli kritizirati i tu su naravno ušli u krizu", smatra Raos, zaključivši kako je SPD-u sad najbolje otići u oporbu kako bi ponovno stvorili svoj jasan profil.
Naglasio je i kako će Merkel imati problema u slaganju koalicije sa Zelenima i liberalima iz FDP-a jer je riječ o strankama s veoma različitim pogledima na ekonomsku politiku i integraciji unutar Europske unije.
Jakovina: "Ovo može biti zvono za uzbunu"
Povjesničar Tvrtko Jakovina istaknuo je da, imajući na umu ukupne trendove u Europi, ne možemo biti potpuno iznenađeni uspjehom AfD-a, no da uzimajući u obzir ono što je bila Njemačka i što se u njoj događalo od kraja Drugog svjetskog rata, "ovo mogu biti zvukovi zvona na uzbunu", što će se "reflektirati tek u narednih deset godina".
"Ovo još nije razlog za paniku kakvog bi imali da je u Francuskoj pobijedila Marine Le Pen, ali su zabrinjavajući trendovi koji ukazuju da se Europa, ili barem najvažnija europska zemlja, mijenja, a to nije dobar znak ni za koga, naročito ne za njemačko društvo", rekao je Jakovina.
Unatoč tome, on smatra da po rezultatima izbora ipak možemo pretpostaviti da će njemačko društvo imati zrelost da se zasad dramatično ne promijeni, no i da AfD ima prostora za daljnji rast.
"Izbjeglička kriza, pritisak na Europu iz drugih krajeva svijeta, bio to Mediteran, Bliski istok ili Azija, neće prestati. Iz povijesti čovječanstva znamo da su ljudi migrirali, dakle, to je zadana varijabla koju nikakve granice i žice neće promijeniti", naglasio je Jakovina.
Protiv toga se Europa može boriti načinom kojeg simboliziraju AfD, mađarski premijer Viktor Orban ili čelnica francuskog Nacionalnog fronta Marine Le Pen, ili onim kroz kojeg će zemlje probati povući najbolje što imaju od toga poput zadržavanja radne snage, što je htjela Angela Merkel, smatra povjesničar.
"Ili ćemo imati miran koncept ili ćemo krenuti u sukobljavanje i podizanje žica koje neće ništa promijeniti, što smatram vrlo tmurnim scenarijem", zaključio je Jakovina.