IZ SVIJETA električnih automobila dolaze vrlo kontradiktorne vijesti. S jedne strane, Renault osniva marku samo za "strujiće", KIA objavljuje odvažne strategije produkcije u milijunima, a svaki se mjesec otkriva na desetine novih modela električnih vozila.

Međutim, s druge strane dolaze i znatno manje optimistične vijesti. U rujnu je Volkswagen objavio prekid proizvodnje modela VW ID.3 i Seat Born, a sada je najavio prekid u proizvodnji još četiri modela: Volkswagenovih ID.4 i ID.5 te Audijevih Q4 E-Tron i Q4 Sportback E-Tron.

Međutim, VW nije jedini u problemima. Fiat je u svojoj tvornici Mirafiori stopirao proizvodnju električnog Fiata 500, a problema s interesom imaju i ostali proizvođači automobila.

Sve to stavlja pod veliki znak pitanja strategiju Europske unije, po kojoj bi se 2035. potpuno zabranila prodaja vozila s motorima na unutarnje sagorijevanje (ICE motorima), te bi svi novoproizvedeni automobili trebali biti električni (ili na vodik). 

To je, naravno, utopija. Neki stručnjaci tvrde da je EU došla pameti te da će rok za potpunu elektrifikaciju voznog parka prebaciti na 2050. godinu, ali pitanje je može li se ta strategija provesti čak i tada. Izdvojili smo najmanje pet razloga zašto je to teško moguće, pa čak i nemoguće.

5. Cijena je i dalje enormno visoka, a izbor ograničen

Najjeftiniji EV u Hrvatskoj je Dacia Spring, koja košta 23.700 eura. Odgovarajuća Dacia Sandero Stepway košta 15.900 eura. Za cijenu Dacije Spring moguće je kupiti, na primjer, lijepi benzinski Nissan Juke s automatskim mjenjačem i korektnom opremom.

Bez obzira na to što se čini da električnih automobila ima na bacanje, u biti je njihov izbor poprilično ograničen. Prema hrvatskoj tražilici Chiriboo, od gotovo 2500 verzija različitih marki i modela, samo je njih 120 električnih. Kupci automobila naučili su birati vozila gotovo do zadnjeg detalja: tako imamo ljubitelje dizela, pobornike slabih, ali odlično opremljenih automobila ili, obrnuto, one koji će željeti najsnažniji motor u ponudi. Biraju se karavani, limuzine, SUV-ovi... Sve je to kod električnih vozila vrlo ograničeno.

4. Električna vozila su i dalje nepoznanica

Koliko će moj električni automobil vrijediti za pet godina? Može li EV bez problema prijeći 200 tisuća kilometara kao neki dizelaš? Što ako mi se pokvari baterija ili izgubi kapacitet? U slučaju sudara, što ako se ošteti neki od vitalnih dijelova sustava i hoće li to pokriti osiguranje? Koliko košta održavanje starijeg EV-a? Sve su to pitanja na koja šira javnost još uvijek nema odgovora. Nemaju ga ni oni koji takve automobile trebaju financirati, osigurati i popravljati, a tako je teško stvoriti povjerenje kod kupaca.

3. Infrastruktura

Nema nikakve dileme da infrastruktura koja bi podržala veći broj EV-a na cestama još ni izdaleka nije spremna. Ona javna nekako pokriva aktualni, vrlo mali broj "strujića" na cestama, ali što bi bilo kada bi se taj broj multiplicirao? Također, kako će problem privatne infrastrukture riješiti oni koji imaju stan u zgradi, a nemaju garažu? Je li lokalna električna infrastruktura dovoljnog kapaciteta da može izdržati punjenje većeg broja vozila? Pitanja je na tisuće, odgovora vrlo malo.

2. Praktičnost

Ovdje dolazimo do možda i baznog problema kod EV-a, a to je pitanje praktičnosti. Luksuz petominutnog posjeta benzinskoj crpki, nakon koje je moguće prijeći 600, 700 pa i više od tisuću kilometara, u svijetu EV-a ne postoji. Kalkuliranje dostupne količine struje u bateriji s udaljenošću od željenog cilja, pritisak parkiranja tamo gdje je moguće dopuniti bateriju, nesigurnost je li na željenoj punionici gužva... sve je to nešto čega se vlasnici vozila užasavaju. Koncept "range extendera", odnosno zamjenjivih baterija koje bi u slučaju panike povećale doseg za stotinjak kilometara, nije zaživio, te je jedina nada razvoj tehnologije. A to traje.

1. Malo tko zaista iskreno želi EV

Kada zbrojimo sve gore navedeno, dolazimo do ultimativnog problema: EV malo tko zaista želi. Podaci tvrtke Promocija Plus kažu kako je ove godine udio u prodaji EV-a u Hrvatskoj minornih 2.8 posto. Doduše, da je bilo poticaja, bilo bi to nešto više, ali od poticaja se ne živi. 

Što se tiče Europe, podaci tvrtke Electromaps kažu kako je u trećem kvartalu ove godine tržišni udio EV-a u Njemačkoj korektnih 22.5%, u Velikoj Britaniji 17%, u Francuskoj 16.7%, ali u Španjolskoj svega 5.2%. Talijani previše vole miris benzina, tako da je tamo udio samo 3.9%. 

Dok je punjenje električnih automobila na javnim punionicama bilo besplatno i dok su se države natjecale koja će vlasnicima EV-a dati više benefita - pa su tako bili oslobođeni poreza, cestarina i brojnih drugih troškova - potrošači su još nalazili interes za kupnju električnog automobila. Međutim, sada, kada kalkulacije kažu da je jeftinije napuniti spremnik goriva dizelom nego bateriju strujom, ruši se čak i taj ultimativni argument u korist električnih vozila. To je, moramo reći, ipak šteta jer moderni su električni automobili zaista nešto posebno. Ali, ostaje činjenica da još nisu široko prihvaćeni.