Vozački je polagao 1904., upoznao je prelijepu Mercedes, a radio je s Porscheom

Vozački je polagao 1904., upoznao je prelijepu Mercedes, a radio je s Porscheom
Foto: YugoPapir

1969. godine magazin Start je objavio reportažu o najstarijem zagrebačkom vozaču. U suradnji s YugoPapirom vraćamo se u prošlost i doznajemo kako je bilo polagati vozački ispit početkom 20. stoljeća, kakvi su automobili bili pred više od 100 godina, ali i što je sve Emil Kanovnik doživio u 60 godina svog vozačkog staža.

Najstariji zagrebački vozač polagao je vozački ispit još daleke 1904.

Veljača 1969: Zagrepčanin Emil Kanovnik proveo je šest desetljeća za upravljačem...

Učenik je morao podučavati nastavnika da bi bila zadovoljena forma ispita. Upravo to se dogodilo Emilu Kanovniku (83) iz Zagreba kada je prije 60 godina polagao vozački ispit u Zagrebu. Članovi ispitne komisije, inž. Hofman i inž. Despot, najprije su primili prva znanja iz vožnje i automehanike od mladića čiju su umješnost u upravljanju automobilom morali provjeriti, a onda su svi zajedno sjeli u auto. Kanovnik ih je malo provozao gradom, pošli su na gemišt i - ispit je bio položen.

Tako je treći put u svom životu Emil Kanovnik polagao vozački ispit. Prvi put to je bilo pet godina ranije u Beču, a drugi put 1906. u Varaždinu. Takav je bio običaj svugdje u Europi.

Već prije I. svjetskog rata Kanovnik je automobilom prokrstario Stari kontinent. Bio je na Otoku, u Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj, Italiji... I svugdje je polagao vozački ispit. Međunarodne dozvole tada nije bilo, a u svakoj zemlji stručnjaci za automobile željeli su znati mogu li kandidati za upravljanje automobilom i popraviti automobil u svakoj prilici.

Prvi automobili nisu bili tako nesavršeni kao što se misli. Postizali su visoke brzine izuzetno velikom zapreminom. Izrada je bila solidna, ali su se često kvarili jer su uvjeti vožnje bili, najblaže rečeno, strašni. Asfalt je tada mogao predvidjeti samo prorok, benzinskih pumpi nije bilo, a mehaničke radionice bile su ravne povijesnim znamenitostima.

Zato se Kanovnik dobro sjeća prvoga vozačkog ispita u Beču 1904. Ispitivači su najviše ispitivali o mehanici. Morao je znati popravljati svaki dio automobila. Naravno, to mu nije bilo teško jer je već 1903. završio mehaničarski zanat kod svog oca u Varaždinu.

Zapravo, vozio je automobile i znatno ranije. Još prije položenog ispita (1902. ili 1903. - tko bi se točno sjetio!) putovao je s grofom Oršićem i jednim potpukovnikom (imena se ne sjeća) za Senj. Cesta je vodila preko Vratnika.

Na spustu, kod šeste ili sedme serpentine, Kanovnik je osjetio da se otkačio - kotač. Uspio je provesti još nekoliko metara, naslonio je automobil uz rub puta. Sva tri putnika još su pogledom uspjela ispratiti kotač koji se otkotrljao sve do - Senja!

Neprilika je tada bilo mnogo i one su, zapravo, predstavljale "životni sok", garnirano uzbuđenje prvih automobilista.

Kanovnik je, po svemu sudeći, najstariji vozač u zemlji. Godine 1904. upravljao je prvim automobilom koji je za bečki dvor kupio maršal Montenovo. Kad se maršalova kći udala za grofa Draškovića, kao miraz je svom izabraniku, među ostalim, donijela taj automobil sa - šoferom!

Popis svih zaposlenja najstarijeg vozača u zemlji ispunio bi tri strane lista pa zato valja još dodati da je Kanovnik osobno upoznao lijepu Mercedes, kćer čuvenog tvorničara Gottlieba Daimlera, kasniju inženjerku. Po njoj se još i danas zove jedan od najčuvenijih automobila u svijetu.

Kanovnik je radio u istom odjelu Daimlerove tvornice s Ferdinandom Porscheom, strogim šefom, genijalnim konstruktorom Porschea i Volkswagena.

Zastupao je u Jugoslaviji Fiat, Škodu i Mercedes. Potonjeg najradije, jer i danas kaže:

"Nema automobila do Mercedesa."

Između dva rata imao je vlastitu mehaničku radionicu u Zagrebu, a svojih radnih 60 godina završio je 1963. kao honorarni procjenitelj šteta kod zagrebačkog OZ-a.

Ovaj još uvijek krepki i vitalni starac proslavit će za sedam mjeseci još jedan izuzetan jubilej: 60 godina skladnog braka sa svojom suprugom Ankicom.

Poslije 60 godina provedenih za volanom, on se vozi ponekad sa zetovima (ima ih 5), unucima ili praunucima.

"Mogao bih još voziti", kaže, "ali ne poznajem dovoljno cesto-redarstvene propise!"

Tekst: A. Križančić (Start, 1969)

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara