ULAZIMO u gornju polovinu naše liste 30 najboljih glumica engleskoga govornog područja koje nisu dobile Oscara u svojoj karijeri. Zašto engleskoga? Pa zato što to ima smisla, jer sigurno da u Sjevernoj Makedoniji ili Južnom Sudanu ima boljih glumica nego u SAD-u, ali koliko god da su bolje, one jednostavno neće doći do Oscara i zato smo se fokusirali samo na SAD/UK, manje-više. Drugim riječima, na one koje u teoriji mogu postati dobitnice.

Prošli smo mjesta od 30. do 16. i sada ulazimo u Top 15, sam vrh se bliži.

15. Natalie Wood

Poslije Marilyn Monroe na poziciji 16, sada imamo Natalie na jednom mjestu iznad. Povezuje ih slučaj da možda nisu ni stigle osvojiti sve nagrade budući da su kratko živjele, ali nepravdu prema Wood moramo postaviti na malo bolju poziciju jer je duže živjela i ranije počela s glumom, tako da je "Akademija" imala ipak znatno više vremena da je okiti medaljom, a nije to učinila.

Rođena kao Natalie Zacharenko, predstavlja jedan od najsvjetlijih primjeraka "dječjih glumaca" koji su sposobni postati klasa i u odraslom dobu. Tako smo imali jednu djevojku koja je bila idol klinaca, pa idol tinejdžera/ki, da bi postala idol i sasvim zrele publike. Čak se gotovo i povukla iz filma do svoje 44. godine koja joj je bila i posljednja. Sve je stigla Natalie i u svakoj fazi imala po više "oscarovskih" uloga, ali završila je bez osvojenog kipića.

"Ljubav sa strancem" je moj osobni favorit, ali i "Buntovnik bez razloga", "Priča sa zapadne strane", "Sve o Daisy Clover", "Sjaj u travi", "Bob & Carol & Ted & Alice" - sve je to moglo biti nagrađeno, na kraju nije ništa. Bar da je nagrađena dugim i plodonosnim životom, ali Hollywood je otišao tako daleko da je ubije u najboljim godinama, tako da oscarovska nepravda nije ni blizu najozbiljnija nepravda u biografiji Natalie Wood.

14. Emily Watson

Uvijek malo ekscentrična Emily Watson ima taj europski šarm koji, kad klikne kako treba, može biti formula uspjeha bilo gdje na svijetu, što joj se i dogodilo s obzirom na to da ima odličnu međunarodnu karijeru. Nije tu previše filmova koji su dovoljno lagani (da ne kažemo dovoljno p(l)itki) da bi se Oscari njima bavili, ali nekoliko puta je izgledalo da bi se moglo naći mjesta i za nju među dobitnicama, no tad su se birale neke podobnije.

Prije svega to vrijedi za film "Lomeći valove", koji je ljepša, iskrenija i čistija majstorija u glavnoj ulozi od vjerojatno bilo čega što je osvojilo Oscara devedesetih godina, ali eto, njezin poduhvat nije nagrađen. Poslije je također zakinuta i za film "Hilary i Jackie", pa više nije ulazila u uži odabir.

No dokazivala se iznova i iznova u filmovima koji ovakve ceremonije ne zanimaju, kao i u serijama, miniserijama i drugim vidovima sadržaja. Nekako ne bi mnogo ni značilo da je čak i postala osvajačica konkretno ove nagrade, uspjela je stvoriti dojam da je iznad nje. I dojam ne vara.

13. Lauren Bacall

Bolje što Lauren nije dobila nagradu za "Ogledalo ima dva lica" 1996. jer bi se to prije svega protumačilo kao utješno humanitarenje od strane glasača ili kao nekakva nagrada za životno djelo. Koliko god ona zaista sjajna bila u tom ostvarenju, čak je malo šteta što je uopće nominirana jer nije nikad ranije, i pravednije je da se Akademija vodila onim "ostani đubre do kraja" nego što su takav potez napravili.

Jer zaista, kakve je filmove snimila Bacall, koliko je svojim hrskavim i prigušenim glasom obogatila metara filmske trake, to je teško i nabrojati i izmjeriti, a dočekala je tek pred kraj života da je se netko iz tog kvazielitnog društva sjeti.

Jedini slučaj kad ju je netko istinski zasjenio dogodio se u najranijoj fazi, bio je to film "Duboki san" i Martha Vickers koja je objektivno bila bolja. Ali zato uloge u "Imati i nemati", "Otok Largo", "Kako se udati za milijunaša", "Posljednji hitac", "Zapisano na vjetru", sve su bile fantastične, ali nisu je birali kod zdravih očiju. Srećom da je Humphrey Bogart bio pametniji i on ju je odabrao kad je trebalo, a sve ostalo je marginalno.

12. Rita Hayworth

Mnoge rasne ljepotice Starog Hollywooda nisu bile dovoljno cijenjene kao glumice, pa su stoga na ovoj listi ili joj duhom pripadaju. Već smo spomenuli Avu Gardner, Lanu Turner, Marilyn Monroe, a u kategoriju premalo poštovanih spada i Rita Hayworth.

Razlog zašto se nalazi na višoj poziciji od preostalih nekoliko koje smo sad nabrojali leži prije svega u najvećoj količini karizme koja je zabilježena kod jedne ljepotice te razine. Budući da karizma spada u ključni glumački alat (čak i više nego izgled), onda bar na temelju nje Rita ide visoko na tablicu.

A izgled naravno nikad bolji, pa kad se spoje te dvije vrijednosti, još se doda da je i te kako umjela odglumiti i dramu i komediju, a i mjuzikl, onda čovjeku ostaje da se zapita ima li što Rita nije mogla. Pa eto, nije mogla naći šestoga muža, ali ni zaraditi bar jednu nominaciju za Oscara. No kao što rekosmo, kako je nominacija čak i bila uvreda za Lauren Bacall, možda je onda bolje što je Rita nije dobila makar za - "Gildu".

Kako se jedna takva epska ženska uloga propusti i ni ne nominira za nagradu koja se diči da je mjerodavna, zaista je potreban poseban talent za tako nešto bezumno, ali dogodilo se. "Dama iz Šangaja", "Djevojka s naslovnice", "Odvojeni stolovi", "Krv i pijesak" još su neki filmići za razmatranje.

Mora se priznati da ni Rita nije umjela nešto posebno dobro nalaziti svoje projekte, pa onda i nadležni za glasanje imaju malo opravdanje što je nisu ni nominirali. Trebalo joj je jednostavno dati bolje filmove, jer kad je s ovima uspjela postati jedna od najvećih zvijezda ikad... tek tad bi joj nebo bilo granica.

11. Marlene Dietrich

Njemačka hladnoća i proračunatost poslije vatrene Rite sjajan je spoj za kraj ovog poglavlja u listanju 30 najboljih glumica koje nisu osvojile Oscara. Sve i da ne računamo rane europske uloge (a ne računamo ih po pravilima), svejedno se za Marlene morala naći neka prigodna nagrada u nekoliko desetljeća koje je dala i samom Hollywoodu. Naročito se tridesetih godina moglo birati, od "Plavog anđela" preko "Maroka" (jedina nominacija) do "Plave Venere" i djela "Đavo je žena". U tih nekoliko godina stalo je barem ovih četiri, a realno još barem četiri ili pet jakih filmova koji su od nje napravili kulturnu ikonu za sva vremena.

A kad je jedan vlak već prošao, drugi su došli kasnije, recimo s djelima "Dodir zla", "Trema" i naročito "Svjedok optužbe". Međutim, ostalo je sve na razini poštovanja za lik Marlene Dietrich, ne toliko za djelo. A bez djela ne bi bila to što jest, jedno od najutjecajnijih filmskih lica otkako filmska lica uopće postoje i onda nema nikakvog smisla to djelo ne nagraditi...

Završili smo i ovaj dio liste, bio je nešto više ispunjen klasičnom erom američkog filma nego inače, ali bit će više šarenila u Top 10. To je obećanje, a ispunjenje dolazi uskoro, vidimo se.