ZA PREDSTAVITI bend čija priča traje gotovo 60 godina, s 24 studijska albuma cijelog spektra stilova, najbolje je, dakako, napisati knjigu. Dosad ih je na temu Jethro Tulla napisano nekoliko debelih, a mi ovdje imamo prostora deset puta manje nego što im ga je posvetila Wikipedija. Priču zato svodimo samo na zanimljive interakcije s drugim legendarnim grupama - i iz toga učimo puno toga o našim junacima.

Lekcija Tonyju Iommiju

Počeli su mijenjati svoje postave još i prije no što su objavili prvi album This Was, a ubrzo odlazi gitarist Mick Abrahams, nezadovoljan vlastitom pozicijom u grupi. U potrazi za njegovom zamjenom nakratko se isprobalo nekoliko već prepoznatljivih imena (npr. Mick Taylora), a jedan od njih bio je i Tony Iommi iz relativno nepoznatog benda Earth.

Iommi praktički nije ostavio nikakvog traga u Jethro Tullu. Istina, nastupio je s njima u TV showu Rock and Roll Circus, ali je svirao na playback dionicu koju je snimio Mick Abrahams. 

Ubrzo je i on otišao u potrazi za puno težim zvukom, ali je kratki boravak u Jethro Tullu ostavio na njemu trajni dojam. Prvi je put svirao u grupi koja s vrlo striktnim i napornim programom vježbanja, kojega je perfekcionistički Ian Anderson shvatio gotovo kao vojnu obuku. Iommiju se to dopalo, vratio se u Earth koji su se preimenovali u Black Sabbath i od talentiranih, ali prilično raspuštenih mladića stvorio odlično usviran bend.

Glazba Jethro Tulla vremenom je postajala sve složenija i tu nije bilo nikakvog mjesta oslanjanju na puki talent, nego su se aranžmani vrlo pažljivo razvijali i uvježbavali do najsitnijeg detalja.

Evo oglednog primjera njihovog nastupa iz 1977.: klasičarski uvod na klaviru, postupno uključivanje ostalih, promjene ritma i tempa, vrhunsko ubacivanje Elgarove Land of Hope and Glory, Andersonov odlazak za klavijature i još mnogi drugi uglancani detalji za potpuni koncertni užitak.

Inspiracija Eaglesima

Potraga za gitaristima završila je onoga trenutka kad im se pridružio Martin Barre. S njim su snimili album Stand Up, na kojemu je Ian Anderson demonstrirao svoje umijeće sviranja flaute izvodeći Bachov Bourée. U drugom planu, zabačena na B-strani ostala je prekrasna balada We Used to Know.

Jak tekst plus kružna harmonija od osam akorda koja vas polako vodi k nerazriješenom vrhuncu zaslužili su svoje mjesto u antologiji rocka. Pjesma je postala šire poznata puno kasnije, kad je netko otkrio da istu takvu harmoniju ima i legendarna Hotel California od Eaglesa. Harmonijska shema za obje pjesme je identična: i - V - VII - IV - VI - III - iv - V.

Don Felder iz Eaglesa zanijekao je da je uopće čuo We Used to Know, no, njegov je bend bio predgrupa na turneji Jethro Tulla 1972. kada se navedena pjesma izvodila.

Sam Ian Anderson nije to okarakterizirao kao plagijat, jer se radi o drugom tonalitetu, drugačijoj melodiji, različitom tekstu. Uz to, dodao je, takva je shema dosta česta u glazbi. Ona svoj krajnji korijen nalazi u onom već isfuranom (ali sjajnom) Pachelbelovom Kanonu u D-duru (nešto drugačije sheme).

Sve u svemu, jako je teško oteti se dojmu da su Eaglesi upravo u skladbi Jethro Tulla našli inspiraciju za jednu od najljepših pjesama u povijesti rocka.

Najveća sramota Grammyja

1989. godine je Nacionalna akademija za snimljenu glazbu i znanost (NARAS) odlučila da se na 31. Grammyju uvede i kategorija za najbolju hard rock/heavy metal izvedbu. Nominirani su AC/DC, Iggy Pop, Jane's Addiction, Jethro Tull i - uvjerljivo najveći favorit - Metallica s albumom  ...And Justice for All.

Štoviše, Metallica je nastupala i na večeri dodjele nagrada, tako da je svakome bilo jasno tko je glavni favorit (uzgred, glavni favorit kritičara bili su Jane's Addiction).

Samo nominiranje Jethro Tulla bilo je iznenađujuće, jer album Crest of Knave nije bio baš neki primjer teškog zvuka. Istina, uvodna pjesma Steel Monkey imala je nešto teži zvuk i solidno gledan video na MTV-u, osjetilo se da stari majstori slušaju neke nove klince, pa i metalce.

Ostale pjesme bile su uglavnom kopija Dire Straitsa. Ian Andersona je nominacija sasvim iznenadila, jer nisu nikada nisu svrstavani u tu kategoriju. Šefovi iz njihove izdavačke kuće (Chrysalis Records) sugerirali su im da se ni ne pojave na dodjeli, jer su slovili za uljeze i apsolutne autsajdere.

Svejedno, te su večeri nakon odličnog nastupa James Hetfield i dečki obamrlo slušali kad su Lita Ford (Runaways) i Alice Cooper objavili da povijesni prvi Grammy u toj kategoriji ide Jethro Tullu. Iz publike se začuo huk nezadovoljstva, a Ian Anderson je kasnije izjavio da je sretan što nije bio prisutan da primi nagradu u takvim okolnostima. Odluka je nazvana najvećom sramotom u povijesti Grammyja.

Skandal je uskoro dobio i šaljive tonove: Jethro Tull su u Billboardu objavili sliku flaute među čeličnim armaturama s natpisom "Flauta je teški, metalni instrument", a Metallica je na svoj album zalijepila oznaku "Gubitnici Grammyja".

Razmjenu šala završio je Lars Ulrich 1992. godine kad je Metallica dobila već svog trećeg Grammyja (ukupno su ih deset osvojili). Referirajući se na ono čuveno zahvaljivanje Paul Simona što Stevie Wonder nije objavio album, bubnjar Lars Ulrich je rekao: "Zahvaljujemo se Jethro Tullu što nisu ove godine objavili album".

Doduše, jesu, objavili su Catfish Rising, malo i tvrđi od onog nagrađenog, ali su čak i akademici iz NARAS-a naučili što jest a što nije heavy metal. 

Priča bez kraja 

Kako rekoh na početku, priča o Jethro Tullu traje već šezdeset godina - prošle godine objavili su i svoj nimalo loš 24. album Curious Ruminant, koji nas stilom vraća u njihove folk-prog-rock dane . U međuvremenu je bilo ponovnih okupljanja i opetovanih raskida, ponešto komercijalnih izdanja (Christmas Album iz 2003.), dosta turneja (posjetili su i Zagreb 2018. godine).

Iz Jethro Tulla kojega pamtimo odavno je otišao i Martin Barre, ostao je samo Ian Anderson sa svojom odličnom flautom - i propalim glasom (osobito uživo). Mi koji smo glazbeno odrastali uz albumčine poput Thick as a Brick ne znamo ni sami što da mislimo. 

Kad se 2021. obilježavalo 50 godina od objave albuma Aqualung, iranski redatelj i animator Sam Chegini načinio je animirani video s istoimenom pjesmom.

Taj ćemo Jethro Tull pamtiti dokle god postoji rock.