Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu
NA DANAŠNJI dan 1964. godine premijerno je prikazan "Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu", crno-bijela hladnoratovska satira redatelja legendarnog Stanleyja Kubricka koja je odmah po izlasku izazvala snažne reakcije. Film je istovremeno dočekan kao briljantno ostvarenje i kao provokacija kakva dotad nije viđena, jer se crnim humorom poigrao s tada najosjetljivijom temom - mogućnošću nuklearnog uništenja svijeta.
Radnja započinje kada američki general samovoljno pokrene nuklearni napad na Sovjetski Savez, uvjeren da je riječ o obrani zapadne civilizacije. Dok bombarderi već lete prema cilju, politički i vojni vrh pokušava spriječiti katastrofu u slavnoj War Room dvorani. Upravo su te scene kritičari opisivali kao "neobičnu kombinaciju komedije i napetosti" koja ozbiljnu temu obrađuje s hladnom preciznošću i apsurdnim humorom.
Kritičari su film nazivali remek-djelom političke satire
Posebno su hvaljene glumačke izvedbe, ponajprije Petera Sellersa, koji tumači čak tri ključna lika. Njegov nastup često se opisuje kao vrhunac karijere, a mnogi kritičari film su upravo zbog njega nazivali remek-djelom političke satire.
George C. Scott kao general Buck Turgidson također je izdvojen kao jedan od najupečatljivijih i najsmješnijih likova u filmu, s energijom koja balansira između karikature i prijeteće stvarnosti.
Film je vrlo brzo stekao reputaciju djela koje je "zastrašujuće relevantno". Roger Ebert kasnije ga je opisao kao možda najbolju političku satiru stoljeća, dok su neki hladnoratovski analitičari tvrdili da film djeluje gotovo poput dokumentarca zbog nevjerojatne bliskosti stvarnim vojnim i političkim apsurdima tog razdoblja.
"Zastrašujuće smiješan", "bezvremenski", "proročanski"
Kombinacija realističnosti i groteske učinila je "Dr. Strangelovea" trajno aktualnim. No, naravno, nisu izostale ni kontroverze. Dio kritike smatrao je film "bolesnom šalom" i previše ciničnim prikazom obrambenog sustava, dok su neki ocijenili da je riječ o opasnom i pretjeranom djelu.
Prigovaralo se i tome što film ponekad ne uspijeva uskladiti humor i ozbiljnost, što je dodatno produbilo podjele oko filma. Unatoč tome, publika i kritika s vremenom su film gotovo jednoglasno svrstale među najveća ostvarenja u povijesti kinematografije.
Često se opisuje kao "zastrašujuće smiješan", "bezvremenski" i "proročanski", a završne scene i danas se navode među najikoničnijima u filmskoj povijesti. "Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu" ostao je primjer satire koja je ismijavanjem moći razotkrila njezinu najopasniju stranu.