FINALE Eurosonga odavno nije samo glazbeno natjecanje, već cjelovečernji televizijski spektakl čije trajanje izaziva sve više rasprava. Iako službena pravila dopuštaju najviše 26 zemalja u finalu s pjesmama do tri minute, što čini tek oko sat i 20 minuta glazbe, ostatak prijenosa ispunjavaju razglednice, nastupi gostiju, voditeljski segmenti i dugotrajan proces glasovanja.

Posljednjih godina trajanje finala redovito se približava četverosatnoj granici. Finale u Baselu 2025. bilo je najavljeno na otprilike četiri sata, dok se kao primjer predugog showa često spominje Liverpool 2023., koji je potrajao čak četiri sata i 13 minuta. Zbog toga je švedska televizija SVT već 2024. navodno planirala skratiti prijenos za gotovo sat vremena.

Zašto finale traje toliko dugo?

Rasprava o trajanju zapravo je vrlo jednostavna. Problem nije u samim pjesmama, već u svemu što se godinama nadograđivalo oko njih. Finalna večer mora istovremeno biti i natjecanje, i koncert, i turistička promocija zemlje domaćina. Uz to, ona je i ceremonija zajedništva, reality show tijekom glasovanja i televizijski događaj koji se promovira kao "najveći glazbeni show na svijetu".

Dio šarma ili zamor materijala?

Glavni argument protivnika dugog trajanja jest pad ritma same večeri. Pažnja gledatelja neizbježno slabi nakon dvadesetak nastupa, a finale u srednjoeuropskoj vremenskoj zoni završava debelo iza ponoći. To je problem za mlađu publiku i obitelji, ali i za gledatelje u drugim vremenskim zonama. Dugački zabavni program između pjesama i glasovanja, kao i stalno ponavljanje pravila, mnogima djeluju kao nepotrebno rastezanje.

S druge strane, upravo je ta grandioznost postala dio identiteta Eurosonga. Obožavatelji ne prate natjecanje samo da bi doznali pobjednika, već uživaju u cijelom ritualu: mimohodu zastava, skečevima voditelja, javljanjima nacionalnih glasnogovornika i drami koju donosi glasovanje publike. Kada bi se sve svelo samo na nizanje pjesama i objavu rezultata, Eurosong bi bio kraći, ali i znatno siromašniji.

Kako pronaći pravu mjeru?

Čini se da rješenje nije u drastičnom kraćenju, već u boljoj dramaturškoj disciplini. Umjesto smanjivanja broja finalista, prostor za uštedu vremena leži u zbijanju zabavnog programa, voditeljskih prijelaza i samog procesa glasovanja. Idealno finale zadržalo bi sav svoj sjaj i spektakl, ali ne bi tjeralo gledatelje da se u jedan sat ujutro pitaju gledaju li Eurosong iz ljubavi ili iz puke izdržljivosti.