IAKO se više ne ponaša kao pijani bogataš, Netflix je ipak s mnogo entuzijazma ušao u produkciju filma "Šaptač" ("The Whisper Man") kojim na neki način otvara svoju ambicioznu jesensku sezonu, te u njega navodno uložio oko 50 milijuna dolara.

Riječ je o ekranizaciji istoimenog romana Britanca Stevea Mosbyja, prvog koji je objavio pod pseudonimom Alex North. Ovaj krimić o lovu na serijskog ubojicu djece 2019. je postao bestseller New York Timesa, a ubrzo je preveden i kod nas te bio dobro čitan, no prava za njegovu ekranizaciju braća Anthony i Joe Russo osigurala su godinu dana prije njegove pojave u knjižarama. 

Ovaj poznati redateljski par stoji iza četiri iznimno uspješna filma iz Marvelovog univerzuma, a jednako su uspješni i kao producenti. Imaju dugu i uspješnu suradnju s Netflixom u sklopu koje su do sada realizirali pet filmova, dva kao redatelji i producenti, "The Gray Man", "The Electric State", te tri filma kao producenti, "Extraction" koji je izrastao u Netflixovu najuspješniju filmsku franšizu, njegov nastavak "Extraction 2" te, meni od svih navedenih najbolji, brutalni ratni akcijski film "Mosul". 

Za razliku od "Mosula", koji je vrlo dobro primljen, preostala četiri filma međusobno su se natjecala tko će dobiti lošije ocjene kritike, u čemu je za prsa pobijedio "The Electric State", no Netflixovi mjerni uređaji broja odgledanih minuta samo što se nisu pregrijali pa su braći Russo vrata širom otvorena. Osim najavljenog trećeg nastavka "Extraction", dio te suradnje je i spomenuti "Šaptač", koji je već nekoliko dana dostupan za gledanje.

Film koji ne pati od želje za originalnošću

I dok Ridley Scott u nedavnom komentaru ironično konstatira kako valjda postoje i neke druge priče vrijedne filma osim onih o djevojčici ubijenoj u šumi, o FBI-jevcima koji su bolji od svih drugih te o superherojima, braća Russo, čini se, ne pate od potrebe za originalnošću.

Upravo suprotno, "Šaptač" je posve generičan triler koji kao da želi revitalizirati žanr filmova o serijskim ubojicama kakav je još u devedesetima formatiran filmom "Kad jaganjci utihnu", a koji su serije nordijskog noira sad već ozbiljno otrcale. 

Problem je tek što Alex North nije ni sjena Thomasa Harrisa, a braća Russo i redatelj James Ashcroft ni promil talenta Jonathana Demmeja.

Ispranih boja i turobne atmosfere film počinje potragom u šumi za nestalim dječakom (ajde, makar nije djevojčica), no pronalazak tijela pobudit će kod policijske detektivke Amande Beck (Michelle Monaghan) sumnju da je riječ o imitatoru ili, što je još gore, mogućem suradniku serijskog ubojice poznatog pod nadimkom Šaptač, koji se odavno nalazi u zatvoru. 

Beck stoga potraži pomoć od umirovljenog detektiva Petera Willisa (Robert De Niro)  koji je uspio razriješiti stari slučaj, no ovaj nije osobito voljan surađivati sve dok ne nestane i njegov unuk Jake (Acston Luca Porto). Kad ga njegov otuđeni sin (Adam Scott) zamoli za pomoć, više se ne može opirati, a prvi korak u istrazi detektivku Beck i Willisa vodi u zatvor kako bi razgovarali s Frankom Carterom, odnosno Šaptačem (Michael Keaton).

Neočekivani obrati koji izazivaju podsmijeh

Ako vam se ovako prepričan početak filma čini šablonski, dobro vam se čini, a ništa se bitno neće promijeniti ni do kraja filma. "Šaptač" je jednostavno film koji nema ambiciju ponuditi išta novo, kreativno i originalno. Usprkos čak sedam godina razvoja projekta, rezultat je rutinski film koji ne sadrži baš ništa što već mnogo puta nismo vidjeli u prethodnim, redom boljim filmovima o serijskim ubojicama.

Osim ako originalnim ne proglasimo tematsko skretanje s freudovskih odnosa majki i sinova prema motivu očeva i sinova koji stoji u središtu dvaju ključnih odnosa, onog između Willisa i sina, ali i onog između Franka Cartera i njegovog sina. Ti tzv. neočekivani obrati slabo su dramaturški pripremljeni pa ne donose ni željeni vau efekt, upravo suprotno, slijedi tek slijeganje ramenima i podsmijeh.

Postoje trenuci u kojima nam se čini da film sugerira kako je i sam Willis Carterov suučesnik u zločinu, što bi film gotovo sigurno odvelo u zanimljivijem smjeru, no ubrzo ćemo se vratiti na pravi put na kojemu više nećemo biti sigurni je li to bila greška redatelja ili samo dekoncentracija nas gledatelja.

Kako god bilo, redatelj Ashcroft zaista se nije proslavio načinom na koji vodi priču, koja se upravo zbog režijske nepreglednosti ponekad čini kompliciranijom nego što jest.

Robert De Niro ponovno na autopilotu

Ne pomažu mnogo ni glumačka ostvarenja, a osobito se to odnosi na Roberta De Nira koji, kad ne radi sa Scorseseom, već godinama funkcionira na autopilotu, te lišava film bilo kakve emotivnosti. Ne sviđa mi se ni nastup Adama Scotta, pretjerano afektiranog u ulozi egzaltiranog sina indiferentnog detektiva i oca otetog dječaka. 

Lik Michelle Monaghan, koja u početku vodi istragu i nalazi se u prvom planu, brzo - politički nekorektno - padne na treće mjesto u glumačkoj hijerarhiji, iza De Nira i Scotta, a tamo više nema mnogo posla pa joj se ne može ništa zamjeriti, ali ni za što pohvaliti.

Jedini trenutak kad "Šaptač" zaista zafercera je onaj kad se na ekranu pojavi Michael Keaton u ulozi inteligentnog i monstruoznog Cartera. Njegovih maestralnih pet minuta podsjetit će nas na one mnogo bolje filmove u kojima su negativci redovito nadigrali pozitivce pa je tako i ovdje.

Problem je tek što je pet minuta samo pet minuta, a već u šestoj se vraćamo u filmsku letargiju sporog tempa, zbirku klišeja iz filmova o serijskim ubojicama nespretno i bezvoljno sklopljenu u tzv. sporogoreći triler, što je u ovom slučaju tek eufemizam za tešku dosadu. 

Ocjena 2/5