"ANTONIO, vruće mi je", uzdiše atraktivna crnka u jednoj staroj reklami, iz vremena kad nas još toplinski valovi nisu redovito zagrijavali na 37 stupnjeva u hladu. Dotičnoj danas ni ledeni čaj ne bi pomogao. Toplina nam peče kožu te kuha unutarnje organe, živce i mozak pa nerijetko gubimo kontrolu nad sobom. Što je ujedno dobar okvir i okidač za niz sjajnih filmova u kojima se likovi često znoje čak i više nego mi, i to uglavnom ne iz dobrih razloga. Možda nam lista redom izvrsnih filmova makar malo olakša preživljavanje u ovom najnovijem, vjerojatno rekordnom toplinskom valu.

Prozor u dvorište (Rear Window, 1954.)

Zaplet ovog klasika Alfreda Hitchcocka počinje upravo zbog ljetne sparine u Greenwich Villageu. Ljudi drže širom otvorene prozore jer nemaju klima-uređaje, što glavnom junaku, fotografu Jeffu (James Stewart), zarobljenom u invalidskim kolicima, omogućuje nesmetan pogled u tuđe živote - i potencijalni zločin. 

Sparina stvara tromu, ljepljivu atmosferu u kojoj voajerizam postaje jedina zabava te pokreće vrlo uzbudljivu i napetu istragu u jednom od Hitchovih najoriginalnijih filmova.

Temperatura: 31°C

Dugo toplo ljeto (The Long Hot Summer, 1958.)

Ova labava adaptacija nekoliko djela Williama Faulknera, smještena u sparni, spori Mississippi, prati dolazak zloglasnog palikuće Bena Quicka (Paul Newman) u gradić pod kontrolom moćnog patrijarha Willa Varnera (Orson Welles). 

Ne treba posebno napominjati što bi sve moglo poći po zlu kad se u sredinu koja je već ionako dovoljno užarena - i društveno i meteorološki - dođe čovjek osuđen za palež. Vrlo brzo postat će vruće svima, a posebno članovima obitelji Varner. 

Riječ je o pomalo staromodnoj, no još uvijek vrlo atraktivnoj melodrami s elementima južnjačke gotike u kojoj ljetna žega služi tek da već ionako zategnute odnose između likova dovede do usijanja.

Temperatura: 32°C

Pasje poslijepodne (Dog Day Afternoon, 1975.)

Glasoviti film Sidneya Lumeta temelji se na stvarnom događaju, a smješten je u najtopliji, najzagušljiviji ljetni dan u Brooklynu. Al Pacino glumi smušenog pljačkaša banke koji zaglavi u banci koju je namjeravao opljačkati. Ništa se ne razvija prema planu: policijska opsada stalno se produžava i stvara neizvjesnost, a nervozu potpiruje i nesnosna vrućina u poslovnici banke bez klima-uređaja. 

Lumet maestralno koristi ljetnu žegu kako bi podigao tenzije do točke pucanja - sparina pojačava osjećaj klaustrofobije i bezizlaznosti, dok izvan banke usijani asfalt i nervozna gomila kreira cirkus na otvorenom. Vrućina ovdje nije tek vremenska prognoza, već detonator koji ionako nestabilnu situaciju pretvara u kaos.

Temperatura: 33°C

Kineska četvrt (Chinatown, 1974.)

Iako se vrelina u ovom antologijskom film-noiru Romana Polanskog ne manifestira kroz znojne košulje u svakom kadru, suša i nesnosna žega Los Angelesa tridesetih godina prošlog stoljeća pogonsko su gorivo zapleta. 

Privatni detektiv Jake Gittes (Jack Nicholson) biva uvučen u mrežu korupcije, ubojstava i incestuoznih tajni, a sve je to izravno povezano s kontrolom nad najvrjednijim resursom u usijanoj kalifornijskoj pustinji - vodom. Suhi, vreli zrak i prašina prožimaju svaku scenu, pojačavajući osjećaj moralne truleži grada koji umire od žeđi.

Temperatura: 34°C

Učini pravu stvar (Do the Right Thing, 1989.)

Film Spikea Leeja jedan je od najpoznatijih heat wave (toplinski val) filmova: smješten u Brooklyn tijekom pakleno vrućeg ljeta, opisuje kako nesnosna vrućina djeluje kao katalizator koji tinjajuće rasne i socijalne napetosti polako dovodi do točke vrelišta.

Film inventivno koristi boju za prenošenje osjeta vrućine i atmosfere; dominira jarka, topla paleta boja (crveni, narančasti i žuti tonovi) kojom Lee dočarava najtopliji dan u New Yorku. 

Kako dan odmiče, jedna banalna rasprava, akumulirani bijes, nerazumijevanje i policijska brutalnost dovode do tragičnog incidenta u kojem strada jedan mladić, što ionako već usijani Brooklyn pretvara u poprište neizbježne eksplozije nasilja.

Temperatura: 35°C

U vrelini noći (In the Heat of the Night, 1967.) 

Iako bi se moglo reći da naslov govori sve, nije baš tako. Visoka temperatura na američkom jugu, zbog koje se svi preznojavaju, brišu čela i otkopčavaju ovratnike, slično kao i u prethodnom filmu, tek je manifestacija one prave, mnogo opasnije vreline koja se zbog dolaska crnog detektiva (Sidney Poitier) kuha između crnačke i bijelačke zajednice. 

Kažu da visoka temperatura može izbrisati moralne kočnice brže od alkohola i upravo se to događa u ovom glasovitom filmu Normana Jewisona koji s vremena na vrijeme treba ponovno pogledati. 

Temperatura: 36°C

Buža (1989.)

"Gospe ti, koja vrućina!", kaže Vito, odnosno Špiro Guberina, ustajući iz mokrog kreveta na početku televizijskog filma "Buža" redatelja Vanče Kljakovića. Tijekom toplinskog vala i nepodnošljivih vrućina u jednoj splitskoj kući, dvojica susjeda započinju rat do istrebljenja oko slučajne rupe (buže) u zidu koju je nespretno probio Špirin majstor. S druge strane zida nalazi se Pere (Ivica Vidović), susjed koji će na ovo susjedovo maltretiranje znati uzvratiti istom mjerom, i još dodatno zapapriti.

Visoke temperature mogu svakome pomračiti um, no ovaj urnebesno zabavan film pokazuje do kakvih apsurda može dovesti ljetna žega u kombinaciji s čuvenim dalmatinskim dišpetom.

Temperatura: 37°C

Tjelesna strast  (Body Heat, 1981.)

Ako ste očekivali da se iza naslova ovog teksta kriju filmovi u kojima vrućinu generira seksualna strast a ne sunce, onda bi tek ovaj film mogao ispuniti vaša očekivanja. Lawrence Kasdan je u svom redateljskom debiju uzeo klasične postulate film noira četrdesetih i preselio ih u sparnu, ljepljivu Floridu tijekom nezapamćenog toplinskog vala. 

Vjerojatno je i vrućina, od koje često mozak prestaje raditi, barem dijelom, razlog zbog kojeg je odvjetnik Ned Racine (William Hurt) tako lako upao prvo u krevet zavodljive Matty Walker (Kathleen Turner), a zatim i u njezinu fatalnu klopku.

Baš kao što je u "U vrelini noći" vrućina tek manifestacija zakuhalih odnosa između bijelaca i crnaca, tako je ovdje ujedno i simptom nečeg sasvim drugačijeg, nezasitne seksualne želje, ali i moralne korupcije. Likovi se neprestano znoje, čak i kad se ne ševe, košulje su im prilijepljene uz tijelo, piju pića s tonama leda koji se prebrzo topi, a noću spavaju uz upaljene ventilatore koji ne hlade, već samo miješaju gusti, teški zrak. 

Vizualni stil filma, prožet neonskim svjetlima koja probijaju kroz sparne noći, stvara atmosferu u kojoj je seks jedina zabava, a zločin jedino logično olakšanje.

Temperatura: 40°C u krevetu

Dan ludila (Falling Down, 1993.) 

Film Joela Schumachera događa se tijekom jednog ekstremno vrućeg dana, što preživljavanje u prometnom čepu nakon što se u autu pokvari klima čini neizdrživim. No, to nije sve što muči junaka ili antijunaka ovog filma. "Izgubio sam posao. Previše sam obrazovan, nedovoljno kvalificiran. Zastario sam, nisam ekonomski održiv." Ova kratka ispovijed tzv. običnog malog čovjeka kojeg igra Michael Douglas pokazuje kako je i u ovom filmu temperatura ponovno tek manifestacija socijalne nepravde i korumpiranosti društva. 

Glumac koji je nekoć igrao Gordona Gekka, autora jedne od najzloglasnijih rečenica osamdesetih, "Pohlepa je dobra", sada se našao u koži čovjeka koji je žrtva istog onog sustava koji je u ulozi Gekka pomogao stvoriti i, kao što kaže registracija njegovog automobila (D-FENS), prisiljen je da ustane u svoju obranu. 

A onda još zastoj, jedna dosadna muha i taj pokvareni klima-uređaj, savršen recept da čovjek ispali na živce, posegne za Uzijem i malo si popravi taj vrući dan.

Temperatura: 40°C na asfaltu, 50°C u glavi