OBITELJSKA drama "Moj prijatelj Willy" premijerno je prikazana 16. srpnja 1993. godine. Film je režirao Simon Wincer, a glavne uloge tumače Jason James Richter, Lori Petty, Michael Madsen, Jayne Atkinson i August Schellenberg. U ulozi orke Willyja pojavila se stvarna orka Keiko, koja je nakon izlaska filma postala poznata diljem svijeta.

Priča o dječaku i orki koja je dirnula milijune

Radnja prati 12-godišnjeg Jesseja, dječaka bez roditelja koji zbog vandalizma mora odrađivati društveno koristan rad u zabavnom parku. Ondje upoznaje orku Willyja, s kojom razvija posebno prijateljstvo, iako je životinja poznata po tome da ne prihvaća ljude. Kada sazna da vlasnik parka planira ubiti Willyja kako bi naplatio osiguranje, Jesse odlučuje učiniti sve kako bi ga spasio.

Uz pomoć nekoliko zaposlenika i svojih udomitelja organizira opasno oslobađanje orke te je pokušava vratiti u ocean i njezino prirodno stanište. Vrhunac filma donosi jednu od najpoznatijih scena 90-ih, u kojoj Willy preskače morski lukobran i vraća se svojoj obitelji u divljini.

Velik uspjeh i stvarni utjecaj

Film je snimljen s budžetom od 20 milijuna dolara, a u kinima je zaradio više od 153 milijuna dolara. Osvojio je nekoliko nagrada, među kojima su priznanja za najbolji obiteljski film, a pjesma "Will You Be There" Michaela Jacksona nagrađena je MTV Movie Awardom za najbolju filmsku pjesmu. Uspjeh filma doveo je i do nastanka nastavaka, animirane serije te kasnijeg reboota.

Film je imao i stvaran utjecaj izvan kina. Potaknuo je kampanju za oslobađanje orke Keiko, koja je nakon godina provedenih u zatočeništvu prošla rehabilitaciju i vraćena je u more. Iako se nije uspjela trajno prilagoditi životu u divljini, njezina je priča postala jedan od najpoznatijih primjera borbe za dobrobit životinja.

Kritičari i publika složni oko jednog

Kritičari su hvalili emotivnu priču i odnos dječaka i orke, ističući da film uspijeva izbjeći pretjeranu sentimentalnost zahvaljujući uvjerljivim izvedbama i snažnoj poruci o slobodi životinja. Gledatelji ga i danas smatraju jednim od najdirljivijih obiteljskih filmova 90-ih te posebno ističu nastup orke Keiko, završnicu filma i poruku protiv držanja divljih životinja u zatočeništvu.