BOB DYLAN je 2016. postao druga osoba u povijesti s osvojenim Oscarom i Nobelovom nagradom. Švedska akademija dodijelila mu je Nobela za književnost uz obrazloženje da je stvorio "nove pjesničke izraze unutar velike američke tradicije pjesme", čime je postao i prvi glazbenik s tim priznanjem. Oscara je dobio 15 godina ranije, piše Far Out Magazine.

Akademijin kipić za najbolju originalnu pjesmu osvojio je za skladbu "Things Have Changed" iz filma "Wonder Boys". Iako je poznat po izbjegavanju službenih priznanja, Dylan je zahvalio Akademiji jer je prepoznala pjesmu koja "ne zatvara oči pred ljudskom naravi".

Prvi dobitnik: George Bernard Shaw

Prije Dylana, isto je postignuće ostvario irski dramatičar i socijalist George Bernard Shaw. On je bio prvi umjetnik koji je objedinio te dvije nagrade. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1925. godine za djelo koje se, prema Akademiji, "odlikuje idealizmom i humanošću, a njegova poticajna satira često je prožeta osebujnom poetskom ljepotom".

Shawova reakcija na nagradu bila je slična Dylanovoj kasnijoj suzdržanosti. U početku je odbijao prihvatiti priznanje i izjavio: "Nobelu mogu oprostiti što je izumio dinamit, ali samo bi monstrum u ljudskom obliku mogao izmisliti Nobelovu nagradu".

Ipak, na poticaj kolega, na kraju je prihvatio nagradu, ali je odbio novac. Zatražio je da se ta sredstva iskoriste za financiranje prijevoda djela švedskog dramatičara Augusta Strindberga na engleski.

Oscar i neočekivana ljutnja

Filmska industrija ponovno ga je nagradila 1939. godine, ovaj put Oscarom za najbolji scenarij. Priznanje je dobio za adaptaciju vlastite drame "Pigmalion" u film, kasnije poznat i kao mjuzikl "My Fair Lady". To je njegovo najpoznatije djelo u opusu od šezdesetak drama.

Iako je njegov stil pisanja bio poznat po ležernosti, na vijest o Oscaru reagirao je iznenađujuće ljutito. U izjavi za The Week tada je poručio: "To je čista besmislica! Ponuditi mi ovakvu nagradu je uvreda, kao da nikada prije nisu čuli za mene, a vrlo vjerojatno ni nisu."

Sukob ega i umjetnosti

Njegova reakcija podsjeća na problem koji je opisao upravo u "Pigmalionu". U toj drami profesor Henry Higgins obučava cvjećaricu Elizu kako bi je pretvorio u damu iz visokog društva. No, nakon što ona uspješno prođe transformaciju, Higgins se prema njoj ne odnosi kao prema osobi, već je i dalje vidi isključivo kao svoju kreaciju.

Postavlja se pitanje je li i Shaw imao sličan problem nakon osvajanja Oscara i je li dopustio da njegov ego zasjeni vlastito djelo.

"Ogledalo koristite da biste vidjeli svoje lice, a umjetnička djela da biste vidjeli svoju dušu", zapisao je 1921. u djelu "Povratak u Metuzalem". Čini se da je upravo o tome bila riječ.