AL PACINO toliko je obilježio povijest Hollywooda da je danas teško zamisliti druge glumce u njegovim najpoznatijim ulogama. Michael Corleone, Tony Montana i Sonny Wortzik postali su neraskidivo povezani s njim, iako je za neke od tih uloga konkurirao najvećim glumačkim imenima tog vremena.

Studio ga nije želio u "Kumu"

Kada je dobio priliku glumiti Michaela Corleonea u "Kumu", Pacino još nije bio velika zvijezda. Za ulogu su se razmatrali već poznati glumci poput Jacka Nicholsona, Roberta Redforda i Warrena Beattyja. Čak se i Robert De Niro, koji tada također još nije stekao današnji status, činio izglednijim izborom.

Studio nije bio oduševljen idejom da Pacino glumi Michaela. Željeli su poznatije ime koje bi privuklo publiku i moglo stati uz bok Marlonu Brandu. Redatelj Francis Ford Coppola, međutim, nije odustajao. Bio je uvjeren da je upravo Pacino pravi izbor za Michaela Corleonea.

Pokazalo se da je bio u pravu. Uloga u "Kumu" pretvorila je Pacina u jednu od najvećih zvijezda svoje generacije, a nakon nje uslijedile su zapažene uloge u filmovima poput "Serpico" i "Dog Day Afternoon", koje su mu donijele nominacije za Oscara.

Coppola je u Pacinu od početka vidio ono što je tražio za Michaela - glumca koji može istodobno prikazati njegovu mirnoću, samouvjerenost i sve izraženiju okrutnost. Upravo je postupna transformacija Michaela Corleonea postala jedan od najpoznatijih dijelova Pacinove karijere.
 

Koju ulogu Pacino smatra svojim vrhuncem?

Iako bi mnogi pretpostavili da Pacino svojim najvećim glumačkim ostvarenjem smatra Michaela Corleonea ili neku od drugih kultnih filmskih uloga, on je izdvojio nešto sasvim drugo, piše Far Out.

Riječ je o kazališnoj ulozi u drami Davida Rabea "The Basic Training of Pavlo Hummel" iz 1977. godine. Predstava je smještena u vrijeme Vijetnamskog rata i prati mladog Pavla Hummela tijekom brutalne vojne obuke. Njegova želja da postane savršen vojnik na kraju ga vodi prema tragediji.

Pacino je tada već bio velika filmska zvijezda, pa je njegovo ime privuklo u kazalište i publiku koja možda inače ne bi pogledala tu predstavu. No njemu je posebno značilo to što nakon izvedbe nisu govorili samo o njegovoj glumi, nego ponajprije o samoj predstavi.

"Tada sam bio na vrhuncu filmske karijere i sjećam se da je to privuklo publiku", rekao je. "Bio sam presretan zbog toga jer su imali priliku vidjeti tu sjajnu dramu. Pavlo Hummel je remek-djelo i jedva čekam da se ponovno postavi. Na kraju je upravo to bilo ono o čemu su ljudi razgovarali."

Upravo je taj uspjeh za Pacina imao posebno značenje - njegova filmska slava dovela je publiku u kazalište, ali je na kraju sama priča bila ono što im je ostalo u sjećanju.