Foto: Wikipedia, Index

PRVO su došli po one koji koriste riječ “kozojebi”, a ja se nisam pobunio jer nisam to govorio. Zatim su došli po one koji slave Praljka, a ja se nisam pobunio jer ga nisam slavio. Zatim su došli po antifašiste, a ja se nisam pobunio jer me to nije zanimalo...

Tako bi otprilike mogla glasiti parafraza glasovite pjesme njemačkog protestantskog pastora Martina Niemöllera, u kojoj je govorio o šutnji pred nacističkim zločinima, ako bismo je pokušali prilagoditi trenutnom hrvatskom građanskom ratu koji se odnedavno vodi na društvenoj mreži Facebook. Naravno, niti je Mark Zuckerberg Hitler, niti je Facebook ekvivalentan nacizmu, no ono što je zabrinjavajuće slično u odnosu na Niemöllerovu pjesmu jest kratkovidost većine uključenih u trenutni hrvatski sukob na Facebooku, na kojemu se organizirano i masovno prijavljuju i blokiraju stranice raznih medija i udruga različitog političkog predznaka. Oduševljenje zbog toga što je s najpopularnije društvene mreže na svijetu koja ima više od dvije milijarde aktivnih korisnika blokiran ili izbrisan ideološki neprijatelj, iz hrvatskog kutka world wide weba ne uzima u obzir možda najvažniji moment te cijele priče, a to je da algoritam jedne korporacije mimo svake javne kontrole određuje granice slobode govora i političkog djelovanja u društvu.

>> Markićka od Plenkovića traži da natjera Facebook da više ne blokira Praljkove obožavatelje

>> Odakle dolazi najluđa desničarska teorija zavjere, ona da Saša Cvetojević upravlja Facebookom

>> Zašto Facebook blokira fanove Slobodana Praljka?

Riječ je o fenomenu kojim se zapadni, prokapitalistički liberalni mediji sustavno i vrlo kritički bave već mjesecima, nakon što se pokazalo da je Facebook odigrao ključnu ulogu u kampanjama za referendum o Brexitu i američkim predsjedničkim izborima. Zbog skoro pa monopolističke pozicije Facebooka britanski The Economist i njemački Der Spiegel pozivaju na nove regulative kojima bi se na odgovarajući način adresirale pojavu digitalne ekonomije. Oba poznata tjednika svoje apele i prijedloge upućuju s pozicija zagovornika slobodnog tržišta i liberalne demokracije, upozoravajući da bi izostanak suvremenih zakona koji bi se odnosili na Facebook i slične megakorporacije poput Googlea i Amazona mogao dovesti do “buduće ekonomiju kojom dominira samo par kompanija”.

The Economist zbog Facebooka zaziva - državnu intervenciju!

The Economist je još u svibnju ove godine konstatirao da su informacije ili podaci (“data”) postali najvrjednija roba na svijetu te da to više nije nafta. “Postoji razlog za brigu” zbog dominacije velikih informatičkih korporacija, smatra The Economist te zagovara novi način razmišljanja o tržišnom natjecanju koji će nadići stare ideje i pravila nastale u 20. stoljeću. Kao konkretan primjer navode da je Facebookova kupnja WhatsAppa bila problematična jer je se tako unutar jedne kompanije sakupila ogromna količina podataka. Predlažu i veću transparentnost, odnosno obavezu da kompanije poput Facebooka svojim korisnicima moraju otkriti koje sve podatke o njima imaju i koliko na tome zarađuju. The Economist predlaže i da Facebook ubuduće mora dobiti direktan pristanak svojih korisnika da na ovaj ili onaj način raspolaže njihovim podacima. “Moderniziranje zakona protiv monopola za informacijsko doba neće biti jednostavno te uključuje nove rizike: više dijeljenja podataka predstavlja rizik za privatnost. No ako vlade ne žele da digitalnom ekonomijom dominira tek par kompanija, moraju brzo djelovati”, zaključuje The Economist.

Der Spiegel je pak prije mjesec dana naglasio da je Facebook “odavno postao mnogo više od društvene mreže preko koje možete ćaskati s prijateljima. To je i medijska kompanija koja zarađuje milijarde preko reklama i distribucije sadržaja koji prethodno ne provjerava.” Napominje se i da je Europska unija već povukla nekoliko poteza kojima se ograničava djelovanje takvih megakorporacija, što se u SAD-u donedavno smatralo protekcionizmom, no sada se i preko Atlantika promijenila atmosfera. Naime, pokazalo se da poslovni model po kojem posluju Facebook, Google i Twitter otvara velike mogućnost manipulacije demokratskog procesa, ugrožavanja slobode govora i širenja obmana i laži kao relevantnih i provjerenih informacija. Sve to nije bila namjera Facebooka, ali su ga za to iskoristili Rusi i kampanja Donalda Trumpa. Der Spiegel u uredničkom uvodniku ističe sljedeće: “Različite su procjene kritičara, no većina je u pravu. Postoje, naravno, mnoge prednosti povezane s digitalizacijom, no digitalni kapitalizam zahtijeva uvođenje novih pravila jer stari zakoni više nisu učinkoviti. Pisani su za ekonomiju u kojoj se trgovalo realnom robom i u kojoj je cijena imala veliku ulogu. Digitalne kompanije temelje se na algoritmima i najmoćnije kompanije te vrste većinom ne proizvode fizičke proizvode. Mušterije usluge dobivaju besplatno, ali ih plaćaju svojim podacima.”

Njemački zakon protiv širenja nacističkih ideja na društvenih mrežama

Kao mjere koje treba uvesti ovaj njemački tjednik navodi sljedeće: 1. Onemogućiti digitalnim megakorporacijama da progutaju potencijalne tržišne rivale prije nego što su se ovi uspjeli uopće razviti, 2. Odrediti tko je vlasnik sakupljenih podataka i trebaju li korisnici za te podatke dobiti više od slobodnog pristupa nekoj društvenoj mreži ili tražilici, 3. Distributeri sadržaja ne mogu ne preuzimati odgovornost za taj sadržaj te se dokazivo lažne tvrdnje i izrazi mržnje ne smiju tolerirati i 4. Facebook i druge digitalne megakorporacije trebaju plaćati porez ne samo u zemljama u kojima su registrirani, nego u svim zemljama u kojima posluju. Znakovito je da je jedna od centralnih tema uspješne kampanje njemačkih liberala iz FDP-a u nedavnoj kampanji za parlamentarne izbore bila baš zahtjev da Facebook plaća poreze u Njemačkoj.

Dapače, u Njemačkoj je početkom listopada na snagu stupio i Netzwerkdurchsetzungsgesetz, odnosno zakon koji od društvenih mreža s više od dva milijuna korisnika - Facebook ih ima 28 milijuna - zahtijeva da poštuju njemačke zakone o slobodi govora. Ako se pokaže da omogućavaju distribuciju nezakonitog materijala, predviđene su kazne i do 50 milijuna eura. Kompanijama je do početka 2018. ostavljen period da osmisle načine kako će svoje poslovanje uskladiti sa zakonom.

Treba napomenuti da Njemačka zbog svoje prošlosti ima dosta rigorozne zakone kada je riječ o poricanju holokausta i upotrebe nacističkih simbola te je otvoreno pitanje ima li smisla isti zakon preslikati diljem svijeta, no istovremeno je riječ o primjeru prepoznavanja da je Facebook postao u određenom aspektu društveni problem koji treba regulirati novim zakonima. Facebook je protestirao s argumentacijom da će se tako ograničiti sloboda izražavanja i da je njemački zakon neusklađen s europskim pravom, no 70 posto Nijemaca - pokazuju relevantne ankete - slaže se s uvođenjem novog zakona. Tek 26 posto misli da će zakon biti problematičan u kontekstu slobode govora.

Negativni utjecaj Facebooka na demokratski proces u SAD-u

Ugledni američki mjesečnik The Atlantic je pak u studenom objavio veliku priču pod naslovom “Što je Facebook učinio američkoj demokraciji”, u kojoj se pak ističe da su medijske kuće postale previše ovisne u distribuciji svojeg sadržaja preko ove društvene mreže i da ima odlučujuću ulogu u tijeku informacija u društvu. Od toga je vjerojatnu najveću korist imao ekstremno desni portal Breitbart koji vodi donedavni Trumpov savjetnik Steve Bannon, zagovornik bjelačkog nacionalizma. Bannon je Breitbart opisao kao “platformu alt-righta” odnosno alternativne desnice, u koju se ubrajaju i nove inkarnacije neonacista.

BuzzFeed je pak objavio analizu u kojoj su utvrdili kako su članci koji su bili fake news u mjesecima pred američke predsjedničke izbore imali više dosega od članaka mainstream medija poput New York Times i Washington Posta.

Sve ovo je samo kratak pregled relevantnih članaka u kojima su se u proteklih godinu dana poznati zapadni mediji kritički bavili Facebookom. Ključne su zamjerke najvećoj svjetskoj društvenoj mreži da pogoduje širenju dezinformacija, negativno utječe na demokratski proces, ograničava slobodu govora i zauzima monopolističku poziciju kojom negativno utječe na fer tržišno natjecanje. Neki zagovaraju nove zakone kao rješenje tih novih problema digitalnog doba, drugi javni pritisak na Facebook i Zuckerberga, no svima je zajedničko da su prepoznali kako oko vrlo važnih elemenata liberalne demokracije i slobodnog tržišta Facebook ima i svoju tamnu stranu.

Praljkovo samoubojstvo pokrenulo je online građanski rat

Facebook i ostale društvene mreže su eminentno suvremena tema i trenutni online hrvatski građanski rat koji je potaknula presuda hercegovačkoj šestorki i samoubojstvo ratnog zločinca Slobodana Praljka odlična su prilika da se o svemu tome razmisli izvan majušnih nacionalnih okvira. Kada se razmotre neke od ključnih pozicija koje su ovih dana iznesene u hrvatskoj javnosti oko ove teme, može se vidjeti da skoro pa nitko ne promišlja viši nivo teme, nego se prvenstveno nastupa s partikularnih interesa.

Udruga U ime obitelji šalje pisma Plenkovićevoj vladi u kojoj od nje traži da intervenira kod Zuckerberga, što na prvu izgleda smiješno, no primjer iz Njemačke pokazuje da se može zakonski uredovati na Facebooku. S druge strane, UIO priča o nekakvoj “istini o Praljku” koju Facebook navodno organizirano cenzurira, a po važećem njemačkom zakonu velike su šanse da bi takva vrsta nacionalističkog huškanja, proglašavanja ljudi veleizdajnicima i slavljenja ratnih zločinaca, bila zabranjena. Neke desničarske grupe na Facebooku su pak na temelju fake newsa, poput prvotravanjske šale o Saši Cvetojeviću kao direktoru Facebooka za Hrvatsku, organizirale kampanju napada na niz antifašističkih stranica koje se lažno prijavljuje zbog fašizma. Prije toga su neki od tih sajtova likovali kada je Facebook blokirao ljude koji koriste riječ “kozojebi” i tada im intervencija algoritma jedne korporacije kojim se ograničava sloboda govora nije pretjerano smetala. Sada su postali i sami žrtva misterioznog algoritma koji nije u stanju uvijek razlikovati fašiste i antifašiste. Neki pak govore da je Facebook privatna kompanija pa može raditi što hoće, iako nigdje na svijetu nema privatne kompanije koja to može, nego je i u najmoćnijim zemljama zapadnog kapitalizma tržište zakonski regulirano. Čini se da se u svemu tome nitko nije baš dobro snašao jer od drveća nisu uopće zainteresirani vidjeti šumu.

Shitstorm oko ratnog zločinca Praljka

Hrvatski građanski rat na Fejsu zapravo nam je izvrsna prilika da se na konstruktivan, kritičan i nijansiran način pozabavimo jednim od najvećih izazova 21. stoljeća - kako bi demokracija i sloboda govora trebale funkcionirati u digitalnoj eri? Kada se već toliko vremena provodi klikajući i kad se i klikanje pretvorilo u aktivizam i neku vrstu građanskog angažmana, onda je prevažno razumjeti i širi kontekst u kojem se odvija trenutni unutarhrvatski online sukob.

Možda je to konačno i prilika da se iz samoubojstva ratnog zločinca Praljka nakon shitstorma - koji se sastoji od prijetnji smrću novinarima, nacionalističke hajke na navodne veleizdajnike, organiziranih prijava ideoloških protivnika i rata oko blokiranja i brisanja stranica i profila na Facebooku - izrodi i nešto pozitivno: nehotično priključivanje hrvatskog društva globalnoj suvremenosti 21. stoljeća.