>> Preminuo general Petar Stipetić

>> Reakcije na smrt generala Stipetića: "Bio je jedan od najvećih junaka koje sam ikada sreo"

General Petar Stipetić koji je danas preminuo u 80. godini života, nije bio jedan od takvih generala. Vrhunski školovan vojnik (završio je Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA), izvrstan taktičar, Stipetić je na poziv predsjednika Franje Tuđmana u rujnu 1991. prešao iz JNA u Hrvatsku vojsku. 

 

Stipetić je obnašao najviše zapovjedne dužnosti: zamjenik načelnika Zapovjedništva zbora narodne garde, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, zapovjednik Sektora Zapovjedništva slavonskog bojišta Đakovo, zapovjednik Zbornog područja Zagreb. Bio je i zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta te pomoćnik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske za borbeni sektor.

 

Bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2000. do 2002. godine, a s te dužnosti umirovljen je u činu stožernog generala.
 

Za aktivno sudjelovanje u Domovinskom ratu i doprinos u stvaranju Hrvatske vojske dobio je brojna odlikovanja: Spomenicu Domovinskog rata, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog pletera, Red kneza Domagoja s ogrlicom i Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom. Također, dobio je medalje Oluja i Bljesak te pohvalu i nagradu ministra obrane i načelnika Glavnog stožera.

 

Ipak, unatoč vojnom znanju i sposobnostima, Stipetić nije bio pretjerano omiljen među novom klasom hrvatskih generala koji su se na te pozicije uzdigli u dvije-tri godine i bez potrebnog obrazovanja jer su mu mnogi na desnici zamjerali karijeru u JNA i smatrali ga nedovoljno nacionalistički gorljivim. No Stipetić je sudjelovao u nekim od najvažnijih bitaka Domovinskog rata, a zvalo ga se i da spašava stvar kad bi novokomponirani HDZ-ovi generali povukli katastrofalne poteze.

 

 

Stipetić je rođen u Ogulinu 1937. godine, porijeklom je bio iz siromašne ličke obitelji, a studij na Vojnoj akademiji i službu u JNA izabrao je zbog stipendije koja se nudila jer nije mogao platiti pohađanje drugog studija. Prva služba u JNA bila mu je u Trebinju, gdje je vodio inženjeriju, koja je pod njegovim zapovjedništvom izgradila mnogo toga u Hrvatskoj, od objekata na Brijunima do sudjelovanja u gradnji dubrovačkog aerodroma.

 

General Stipetić doživio je iznimno neugodne trenutke 1992. u Domovinskom ratu koji se vodio u Bosanskoj Posavini, kada su mu poslušnost otkazale neke jedinice HV-a i HVO-a, napustivši bojišnicu bez opravdanih razloga i dopustivši neprijatelju da zauzme Bosanski Brod. U svojem izvještaju Stipetić je tu “samovolju zapovjednika”, kako je napisao, ocijenio kao glavni razlogom gubitka te bitke, dok su drugi tvrdili da je postojala dvostruka linija zapovijedanja, u kojoj je Franjo Tuđman zbog svojeg dogovora sa Slobodanom Miloševićem srpskim snagama prepustio Bosansku Posavinu. 

 

 

Nakon toga Stipetić je donekle stavljen na led i protokolarne dužnosti, ali je pozvan da u Oluji spasi situaciju koju je svojim lošim odlukama zakuhao general Ivan Basarac. On je kod Petrinje naredio frontalni napad na odlično utvrđene i ukopane Srbe te je tada u dva dana kod Petrinje poginulo pripadnika HV-a koliko na cijeloj ostaloj bojišnici od Vrlike do Jasenovca. General Stipetić preuzeo je komandu usred krvave bitke i odlučio se za obuhvat, odnosno obilaženje srpskih položaja koje je tako okružio.

 

U obruč kod Topuskog stigao je i Kordunski korpus Vojske RSK, vjerojatno najbolje organizirana postrojba neprijateljske vojske koja je mogla nanijeti jako puno štete HV-u, ali i Karlovcu i Zagrebu jer je imala rakete velikog dometa za napad. Tada se odigrala i jedna od plemenitijih scena iz rata, inače obilježenog raznim krvoprolićima, zločinima i izostanku vojničke časti, kada je Stipetiću predaju na haubi automobila potpisao pukovnik Čedo Bulat, s kojim je Stipetić služio u JNA. Stipetić je pozvao i novinare da svemu tome svjedoče i zabilježe taj trenutak. Stipetić je tada prema vojnim pravilima sve neprijateljske oficire pustio da odu s osobnim naoružanjem, a vojnike da se izvuku u zbjegu. Ubijanje zarobljenika koje bi naštetilo časti HV-a Stipetić nije dozvolio.

 

Stipetić se tom predajom, po svim pravilima međunarodnih konvencija, spasio i od suda u Haagu. Također, za razliku od ostalih osumnjičenih generala HV-a koji su se od Haaga skrivali, Stipetić se dobrovoljno odazvao razgovoru s haškim istražiteljima te nikad nije bio optužen.

 

 

Svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu nije iskoristio da bi se obogatio, nije postao tajkun, nije davao odvratne nacionalističke izjave, nije pokušavao rušiti demokratski izabranu hrvatsku vlast. Živio je skromno, u stanu u starim vojnim neboderima u Novom Zagrebu, vozio je Volkswagen Polo, a moglo ga se susresti i u tramvaju. Oni koji su ga osobno poznavali kažu da je bio šarmer, zajebant, ugodan čovjek koji nije patio od kiča i parada. 

 

Nažalost, čini se da ga je baš sve to učinilo neomiljenim na hrvatskoj nacionalističkoj desnici i među vlastodršcima poput aktualne predsjednice Kolinda Grabar-Kitarović. Tako je prošle godine u Glini obilježena pobjeda oružanih snaga u Domovinskom ratu i predaja 21. korpusa neprijateljske vojske, što se odvijalo pod pokroviteljstvom i u nazočnosti predsjednice. Ni njezin protokol, a niti Ministarstvo branitelja na tu ceremoniju nisu pozvali umirovljenog generala Stipetića, čija je uloga u oslobađanju tog dijela Hrvatske bila ključna. Još gore, predsjednica se dodatno pobrinula pljunuti na povijest i na Stipetićevu ulogu u Oluji. Naime, vrhovna zapovjednica oružanih snaga u Glini je, ničim izazvana, izjavila kako su se srpske snage na ovom području dobrovoljno predale. 

 

 

Stipetića su tada nazvali novinari i pitali ga za komentar svega toga, a on je tada izjavio: “Nisu se oni dragovoljno predali. Predali su se zbog snage naših vojnika i oružja… Nisam dobio poziv, niti me je itko kontaktirao. Povijest ne treba krivotvoriti. Ja sam bio zapovjednik sektora Sjever, odradio posao i drugo me ne zanima. Ali nije to prvi put da nisam pozvan.”

 

Koliko god to bilo skandalozno, toliko je bilo i logično, uzimajući u obzir to da se Kolinda okružila ljudima poput admirala Davora Domazeta Loše, kojeg je onda kasnije morala izbaciti iz savjetničkog vijeća jer je Sloveniji zaprijetio ratom.

 

General Petar Stipetić bio je osoba iz jednog drugog filma, iz one pristojne Hrvatske koja zna dobro raditi svoj posao, kojoj vrhunac politike nije mrziti Srbe i paranoizirati o Jugoslavenima, koja se nije okoristila u privatizacijskoj pljački i koja nije profitirala sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Bio je jedan od onih rijetkih koji domoljublje nije pretvorio u psovku.