Foto: Jurica Galoić/Pixsell

PROSVJEDNICI protiv Istanbulske konvencije koji su se prošlu subotu okupili na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, među ostalim, u ovoj konvenciji vide prijetnju hrvatskom suverenitetu. Uostalom, mnogi od njih uvođenje ove konvencije vide kao izravni napad na hrvatske vrijednosti i način života, iako nije najjasnije što te vrijednosti jesu.

>>Inicijativa "Hrvatska protiv Istanbulske konvencije" kaže da su oni organizatori prosvjeda u Zagrebu i Splitu

Ne iznenađuje stoga činjenica da je cijeli prosvjed, kojeg je organizirala inicijativa Hrvatska protiv Istanbulske konvencije, a koja okuplja cijeli niz udruga i organizacija, bio protkan nacionalnim motivima. Pjevale su se domoljubne pjesme, pričalo o ratu, a skandiralo se i "Vukovar", iako nije najjasnije kakve veze ti događaji imaju s uvođenjem ove konvencije. Jasno, sve je to bilo u svrhu da se ostavi dojam kako je riječ o pobuni naroda i Crkve protiv nametanja pravila koja ponovo dolaze izvana. Upozoravanje da Hrvatskom vlada netko drugi također je jedan od elemenata kojima desnica plaši narod pa se tako često loša iskustva koja je Hrvatska imala u povijesti s Beogradom, Bečom, Budimpeštom, Venecijom i još ponekim sad projiciraju na Bruxelles kao na novog stranog gospodara.

Međutim, i samim pogledom na stranice građanske inicijative Istina o Istanbulskoj koja je jedan od organizatora prosvjeda jasno je da se tu ne radi o "građanima i roditeljima koji su zabrinuti za budućnost i odgoj svoje djece ugrožene uvođenjem rodne ideologije", već je riječ i o političkom pokretu kojem je cilj promijeniti smjer razvoja društva ne samo na nacionalnoj, već i na europskoj razini, piše portal Faktograf u svojoj velikoj analizi.

U ovu su "građansku inicijativu" uključeni GROZD, Centar za obnovu kulture, Udruga Vigilare, Teen-STAR, SKAC Palma, SKAC Split, Udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti Bl. A. Stepinac i niz drugih pobrojanih manjih udruga. Međutim, uz te građanske udruge, bilo da su autentično hrvatske ili pak ekspoziture katoličkih organizacija i ultraklerikalnih pokreta iz Amerike, Rusije i Europe, kao podupiratelj inicijative navodi se i ECPM, "jedina europska politička stranka koja promišlja i radi na kršćansko-demokratskoj politici u Europi s eksplicitno kršćansko-socijalnog stajališta".

"Ovaj pokret uključuje kršćansko-demokratske i kršćanske socijalne stranke, nevladine udruge i think tankove u Europi", navodi se uz logo ECPM-a.

Od Temišvara do HRAST-a

ECPM, u čijem glavnom odboru sjedi Ladislav Ilčić u ime Hrasta, predstavlja se kao paneuropska politička stranka i kao takva je aplicirala i dobila sredstva iz Europskog parlamenta. Upravo financiranje iz omraženog Strasbourga, odnosno Bruxellesa, čini praktički 90 posto njihovih stranačkih prihoda, iako su iz Europske komisije prošle jeseni najavili smanjenje budžeta za slične stranke zbog pomanjkanja transparentnosti.

Stranku, odnosno savez stranaka, osnovali su nizozemski političari protestantskog zaleđa. Osnovana je tijekom boravka Lea Van Doesburga, sadašnjeg direktora za europske poslove ECPM-a i povremenog gosta u Zagrebu u rumunjskom Temišvaru, gdje je Van Doesburg počeo raditi na prikupljanju rubnih desnih stranaka. Riječ je o strankama koje uglavnom nisu imale svoje predstavnike unutar velikih europskih grupacija, a željele su utjecati na europske politike. Protestantske i katoličke desničarske političare ujedinjuje "promicanje kršćanskih vrijednosti", a u ovom trenutku u Europskom parlamentu imaju šest zastupnika. Stranka djeluje i kroz zakladu Sallux, a ima i svoju mladež, ECPYouth.

Sama po sebi ECPM nije naročito snažna, ali je dobra kao ilustracija kako se s europskim novcem viče protiv Europe "koja je ostavila Hrvatsku na cjedilu tijekom rata, a danas nam nameće rodnu ideologiju".

Ta je stranka, međutim, jedna od karika u sve moćnijem europskom ultrakonzervativnom pokretu po čijem se nalogu, uostalom, tijekom 2016. i 2017. počela glasno problematizirati Istanbulska konvencija (koja je na snazi još od 2014.), pod sveprisutnom optužbom za "rodnu ideologiju", što je naišlo na plodno tlo ne samo u Hrvatskoj, već i u nekim zemljama Istočne Europe.

Markićka je zvijezda europskih konzervativaca

Najmoćnije hrvatske građanske udruge tog profila – U ime obitelji i Vigilare nisu originalni proizvod hrvatske građanske pameti i inicijative, već su kopije. Kao inspiracija domaćim aktivistima koji se bore protiv pobačaja, LGBT prava i antidiskriminacijskog zakonodavstva poslužila je francuska udruga La Manif pour Tous  koja je najprije izvezena u Italiju, gdje se i zvala La Manif pour Tous Italia, da bi onda po istom modelu iskrsnula i u drugim zemljama. Ne samo da se služe istim strategijama borbe, kopirali su i logo koji prikazuje "ispravnu obitelj" – majku, oca i dvoje djece u rozim i plavim tonovima – u Njemačkoj (Demo Fur Alle ), Slovačkoj (Alianca za rodinu), a i u Hrvatskoj (U ime obitelji)

Svi usko surađuju i razmjenjuju iskustva, a Željka Markić, zbog uspjeha referenduma o braku, prava je zvijezda europskog pokreta – česta predavačica i panelistica na skupovima Alience Defending Freedom (europska grana američkog ADF-a koja je i financirana uglavnom iz SAD-a),  organizacije koja nastoji utjecati na europske politike te jedna od predavačica na nedavno pokrenutoj European Advocacy Academy. Sudjelovala je u organiziranju referenduma o braku u Slovačkoj 2015., ali referendum nije uspio poput onog u Hrvatskoj jer u Slovačkoj – za razliku od Hrvatske – postoji zakonska odredba da se na referendumu mora pojaviti natpolovičan broj birača da bi se smatrao legitimnim. Odaziv od 21 posto u Slovačkoj nije bio dostatan, dok je u Hrvatskoj referendum uspio s manje od 38 posto izašlih. Markić trenutačno agitira za referendum o braku u Rumunjskoj, a u svjetlu odnosa u HDZ-u zanimljivo je primijetiti kako je na stranici European Dignity Watcha, produžene ruke ADF-a, objavljeno pismo s potpisima potpore 40 eurozastupnika za rumunjski referendum o braku, među kojima se nalazi i potpis Ivane Maletić. Od drugih hrvatskih potpisnika tu su naravno Marijana Petir, jedna od najistaknutijih europskih borkinja za “ugrožene” vjerske slobode kršćana, kao i Ivica Tolić i Željana Zovko iz HDZ-a te Ruža Tomašić.

Transnacionalna mreža pokazuje se i kroz djelovanje platforme CitizenGo koju je pokrenula španjolska organizacija HazteOir, a koja je sada dostupna na 12 europskih jezika, uključujući hrvatski i na kojoj se trenutačno provodi peticija protiv ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskoj; u trenutku pisanja ovog teksta potpisalo ju je 32.055 osoba. Sljedeća organizacija je europska inicijativa Mum, Dad and Kids u čijem je upravnom odboru također Željka Markić.

Igrači na globalnom polju sastaju se na Svjetskom kongresu obitelji koji je prošle godine u Budimpešti organizirao i troškove podmirio mađarski premijer Viktor Orban. Tu se razmatra kako utjecati na europske politike te zbivanja na svjetskoj sceni.

Tajni sastanci i opasni planovi

Sve raznorodne katoličke, protestantske i pravoslavne udruge koje su nikle od početka 21. stoljeća povezuje zagovaračka mreža Agenda Europe. Naime, kako za Faktograf tumači Neil Datta, tajnik Europskog parlamentarnog foruma o populaciji i razvoju (EFF) koji proučava ovu scenu, do početka 2013. godine iskristalizirala se potreba za stvaranje jednog think tanka koji bi razradio zajedničku strategiju o "ostvarivim ciljevima" kojima bi se preokrenuo do sada postignuti napredak na području ljudskih prava .

Na skupu koji je održan u siječnju 2013. u Londonu u organizaciji Gudrun Kugler, austrijske konzervativne aktivistkinje s vezama prema Vatikanu i američkog aktivista Terrencea McKeegana koji je svojedobno služio kao pravni savjetnik Svete Stolice pri UN-u okupilo se dvadesetak američkih i europskih prominentnih obiteljaša. Taj je skup postavilo temelje, da bi u narednim godinama bili održavani godišnji summiti na koje bi dolazilo preko 100 aktivista iz 50 organizacija iz 30 europskih zemalja. Prema striktnim uputama na pozivima, skupovi se održavaju u tajnosti, "bez novinara“. Suorganizatorice tih summita su Gudrun Kugler te Sophia Kuby, glavno lice ADF-a u Europi te kći teoretičarke Gabriele Kuby. Obje su gostovale u Hrvatskoj i u dobrim su odnosima s perjanicama našeg domaćeg aktivizma.

Na strateško okupljanje 2014. u Muenchenu i 2016. u Varšavi kao panelistica i moderatorica pozivana je i Željka Markić, radi prenošenja iskustva s hrvatskim referendumom o braku. Ugledan sudionik tih skupova je i Leo Van Doesburg iz ECPM-a, stranački kolega Ladislava Ilčića. Na sastanku u Varšavi ulogu domaćina imao je i institut Ordo Iuris, poljski ogranak TFP-a koji odnedavno djeluje i u Hrvatskoj i koji također nastoji sudjelovati u debati vezanoj uz Zakon o pobačaju u Hrvatskoj.

Cilj: Nametnuti svoje vrijednosti i onima koji ih ne prihvaćaju

Prošlog ljeta novinari istraživači koji su radili na dokumentarnom filmu "Avortement: Les croises contre-attaquent"  (Pobačaj: protunapad križara) koji je 6. ožujka 2018. prikazan na ARTE-u, došli su do dokumentacije vezane za te zatvorene skupove, ali i do njihova manifesta pod nazivom "Povratak na naravni poredak: Agenda za Europu“. Riječ je o dokumentu koji ima 134 stranice, nije potpisan i datiran, ali ima jasno razrađene ciljeve te propisanu obavezu prema kojoj oni koji žele pristup mreži moraju prihvatiti vrijednosti propisane u ovom dokumentu.

"Izvorna moralna načela ne baziraju se na subjektivnim vrijednostima, nego na objektivnoj istini te stoga ne samo da je legitimno, već je i nužno nametnuti ih onima koji ih ne prihvaćaju, a kako bi društvo živjelo u miru i pravdi, potrebno je da se pravni poredak nalazi u skladu s naravnim zakonom. Moralna načela i pozitivno zakonodavstvo koji nisu u skladu s naravnim zakonom naposljetku će uništiti svako društvo koje to prihvaća. Zbog toga je pogrešno na moral gledati kao na privatnu stvar. Prihvaćanje razvoda, kontracepcije, pobačaja, homoseksualnosti, surogat majčinstva i slično sadrži implikacije ne samo za one koji su u to direktno uključeni, već za cijelo društvo, uključujući i one koji se tome protive. Prihvaćanje da se radi o ‘privatnim stvarima’ o kojima svatko smije sam suditi blisko je prihvaćanju da osoba ili skupina ljudi s najnižim moralnim i kulturnim standardima postavlja standarde i pravila za nas ostale“, podcrtano je u dokumentu koji je prikazan u dokumentarcu.

“Ne treba se ustručavati od ekstremizma”

Neil Datta, koji je imao uvid u taj dokument navodi kako se u manifestu pojašnjava da je glavni izazov Agende Europe poništiti efekte "kulturne revolucije" koja je bila prije svega seksualna revolucija. "Preostalo nam je 10 do 20 godina. Ako ih ne iskoristimo, zapadna civilizacija, zbog toga što je prihvatila perverznu ideologiju, mogla bi se uništiti", navode. U manifestu izrijekom piše kako se u borbi protiv kulturne revolucije ne treba ustručavati biti "nerealističan“ ili "ekstreman“ u biranju političkih ciljeva. Kako bi je spasili od samodestrukcije, Povratak na naravni poredak traži radikalne promjene na području braka i obitelji, zaštite života i tretmana jednakosti i nediskriminacije.

Na području braka, glavni je prioritet definirati obitelj kao "bračni par i njihova djeca" (na tom je tragu očito bio i prijedlog hrvatskog Obiteljskog zakona koji je povučen iz procedure). Brak je, naravno, samo zajednica muškarca i žene, a vezano za razvod u manifestu se konstatira kako ne postoje međunarodnopravne obaveze neke zemlje da dopusti razvod. Kad je riječ o LGBT osobama, navodi se kako su "opasni efekti dekriminaliziranja sodomije podcijenjeni“, a homoseksualizam se mora suzbiti. Kontracepcija je prihvatljiva samo u dva slučaja: "kada žena živi u ratnoj zoni i boji se silovanja“ te kod prostitucije koja je sama po sebi nemoralna. Predlaže se stoga zabrana umjetne kontracepcije.

Potpuna zabrana pobačaja, surogat majčinstva i potpomognute oplodnje

Vezano uz pravo na život, ponavlja se poznata teza kako život počinje začećem, a pobačaj se ne smije prihvatiti ni u kojem slučaju, uključujući silovanje, incest, fatalnu anomaliju ploda ili brigu za zdravlje majke. Pobačaj stoga mora biti zabranjen, uz kaznene sankcije i za majku i za osoblje koje ga je izvelo. Izuzetak od prava na život, zanimljivo, odnosi se na smrtnu kaznu koja je prihvatljiva.

Zabraniti treba i surogat majčinstvo, potpomognutu oplodnju, eutanaziju, pa čak i transplantaciju organa.

Izričito bi zabranili i svaku prenatalnu dijagnostiku jer ona, navode, rijetko kad ide u korist djeteta.

Ukinuli bi i antidiskriminacijsko zakonodavstvo jer se ono koristi kako bi se ograničilo pravo na slobodno izražavanje mišljenja "onih koji imaju moralne rezerve oko sodomije“.

Razrađuje se potom i strategija kako koristiti oružje neprijatelja u svoju korist, odnosno ljudskopravaške terminologije kojoj se daje novo značenje. Dolazi tako do preuzimanje diskursa kršćana kao žrtvi radikalnih sekularista, diskriminacije na osnovi iskazivanja vjere i sl. Iz ljudskopravaške terminologije preuzimaju i "pravo na priziv savjesti“ koje mogu koristi liječnici, matičari…

Povući zakone kojima se dopušta razvod, zabraniti kontracepciju

Prema svjedočenju Neila Datte, manifest završava s deset stranica dugom „to do“ listom s kratkoročnim i dugoročnim ciljevima.

Na području koje se tiče potrebnih zabrana na globalnoj razini ona uključuje:

– povući sve zakone o istospolnim zajednicama

– povući sve zakone kojima se dozvoljava razvod

– povući zakone koji dopuštaju posvajanja djece od strane gay parova

– zabraniti pobačaj, prodaju kontracepcije i sterilizaciju

– zabraniti svu prenatalnu dijagnostiku

– zabraniti medicinski potpomognutu oplodnju

– napustiti zakonodavstvo koje na EU razini propisuje jednakost, s naglaskom na povlačenje članaka 21. i 23. Povelje o temeljnim pravima EU (članak 21 zabranjuje diskriminaciju na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog porijekla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili bilo kakvog drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolnog usmjerenja, a članak 23 propisuje nužnu ravnopravnost žena i muškaraca na svim poljima)

– traži se i povlačenje svih zakona o jednakosti na nacionalnoj razini

Umjesto toga predlažu da se usvoje sljedeći zakoni:

- zabrana sodomije
- zakoni koji otežavaju razvod
- pogodnosti za bračne zajednice poput poreznih olakšica
- zakoni kojima se zabranjuje „gay propaganda“
- legalizacija školovanja kod kuće u svim zemljama
- prigovor savjesti za liječnike i farmaceute
- uvođenje zabrane pobačaja u međunarodno pravo
- međunarodna zabrana upotrebe matičnih stanica
- međunarodna konvencija kojom se zabranjuje eutanazija

Među akcijama koje ne spadaju u striktno zakonodavne propisuje se uskraćivanje sredstava LGBT lobijima te revizija seksualnog odgoja u školama tako da ocrtava Naravni zakon.

Kad je riječ o pobačaju, treba propagirati čekanje, odnosno vlade bi trebale osigurati savjetovanja prije pobačaja koje bi se vodilo pro-life načelima. Kada su u pitanju antidiskriminacijski zakoni, treba stalno naglašavati skupoću njihova provođenja.

Koja je veza s Ivićem Pašalićem?

Iako nema jasnih dokaza o tome tko sve financira pokret, Datta navodi kako potencijalni donatori Agende Europe uključuju šaroliko mnoštvo koje se kreće od jednog meksičkog milijardera, preko europske aristokracije i korumpiranog talijanskog političara Luca Volontea do ruskog oligarha s krajnje desnice. U spomenutom dokumentarcu, naime, spominje se mogućnost da je ruski oligarh Konstantin Malofejev donator platforme CitizenGo, gdje odnedavno u upravnom odboru sjedi njemu blizak Aleksej Komov.

Kad je riječ o Hrvatskoj, uz donacije građana, jedna zaklada posebno iskače. Zaklada Rhema u čijoj upravi sjedi Ksenija Pašalić, supruga Ivića Pašalića koji je, nakon gubitka uloge u političkom životu, utočište našao u vjeri.

Zaklada Rhema, domaća varijanta kanadske evangeličke zaklade, osnovana je prije nekoliko godina, a financira sve bitne udruge koje se bore za ultrakonzervativne i klerikalne ciljeve, kao što su GROZD, U ime obitelji, Vigilare i Centar za obnovu kulture Stjepe Bartulice te medije, uključujući portal Bitno i Laudato TV.

Svake godine provode natječaje na kojima odlučuju koje će udruge i programi dobiti potporu hrvatskih biznismena odanih ideji. Ravnateljica zaklade je Mirjana Topčić, supruga biznismena Ivana Topčića, vlasnika tvrtke Tim kabel. U upravi su uz Kseniju Pašalić još i baptist Dražen Glavaš te Feđa Aaron Bučić, piše Faktograf.