HAJDUK i Dinamo u srijedu na Poljudu igraju utakmicu 27. kola HNL-a. Bit će to derbi bez prave draži. Dinamo je odavno prvak i Modri će doći u Split bez rezultatskog imperativa. Igrat će samo za čast i prestiž. S druge strane, ta će utakmica za Hajduk biti možda i posljednja prilika za spas sezone. Bili su ispali iz Kupa i prvenstvo im je zadnja šansa da uhvate vlak za Europu. Hajduk je trenutačno četvrti, s dva boda više od pete Lokomotive i s istim brojem bodova kao i treći Osijek. Europa je dohvatljiva, a utakmica protiv arhetipskog rivala pokazat će koliko je splitski klub napredovao pod kormilom Siniše Oreščanina. Hajduk za poraz ne zna još od 16. prosinca kad je upravo Dinamo u Zagrebu slavio 1:0. Nakon toga Bili su ostvarili impresivan učinak od šest pobjeda i dva remija. Ono što se u prosincu činilo nemogućim, da Hajduk izbori Europu, sad je postalo itekako realno.

Hajduk je u Splitu u posljednjih šest godina samo dva puta pobijedio Dinamo. Tino Sven Sušić jedini je igrač Bilih koji je igrao u obje utakmice

No bit će teško. Dinamo u Split sigurno ne dolazi izgubiti, a i tradicija ne ide u prilog Bilima. Hajduk je posljednji put pobijedio Dinamo prije dvije godine. U Maksimiru je bilo 2:0. Na Poljudu Splićani za pobjedu ne znaju pune tri godine, a u šest posljednjih godina u Splitu samo su dva puta bili bolji od najvećeg rivala. U ožujku 2016. Hajduk je slavio 1:0 golom Tudora, a u rujnu 2013. Bili su pobijedili 2:0 golovima Marija Pašalića.

Tino Sven Sušić jedini je igrač koji je sudjelovao u obje posljednje domaće pobjede Hajduka nad Dinamom. Sušić je tada bio najbolji igrač HNL-a, pravi znalac, nogometaš s maštom i idejom, igrač kojeg je voljela lopta. Možda malo spor za elitni nogomet, ali dovoljno dobar da donese prevagu nad suparnicima u HNL-u.

Sa Sušićem smo razgovarali i zamolili smo ga da nam najavi derbi, ali i da nam ispriča kako je on doživljavao utakmice između Hajduka i Dinama. Također, sadašnji igrač nizozemskog Venla objasnio nam je zašto mu je karijera nakon odlaska s Poljuda krenula nizbrdo, zbog čega mu je propao kontroverzni transfer u milanski Inter i nada li se još pozivu Roberta Prosinečkog u reprezentaciju BiH.

Hajduk je u posljednjih šest godina samo dva puta dobio Dinamo na Poljudu. Je li vam to čudno i kako to objašnjavate?

''Naravno da je čudno. Hajduk je veliki klub i ta statistika boli svakog navijača, ali morate razumjeti da u posljednjih desetak godina Hajduk i Dinamo nisu bili na istim početnim pozicijama. Ne tražim alibije, ali svi dobro znamo u kakvoj je financijskoj kalvariji Hajduk bio godinama. Dinamo je, pak, puno ulagao, dovodio je odlične strane igrače, nije imao potrebu prodavati da preživi, a na igračima koje je prodao zaradio je ogroman novac. Teško je išta napraviti u takvim okolnostima i vjerujem da tu leži glavni razlog stravične dominacije Dinama.''

Kako vam je bilo igrati derbije s Dinamom? Jesu li to bile utakmice posebnog naboja?

''Taj osjećaj je nemoguće opisati. Svi mi koji se bavimo nogometom, koji volimo nogomet, zbog takvih utakmica živimo. To je nešto jedinstveno. Lako za nas igrače, ali cijeli grad tjedan dana prije derbija ne priča o ničem drugom nego samo o utakmici. Na svakom koraku se osjeti velika napetost, uzbuđenost i ne čudi da kad dođe utakmica svi želimo dati i više nego što možemo. Ne bih želio uvrijediti nikoga, ali jedno je igrati protiv Dinama, a nešto sasvim drugo protiv Slaven Belupa. Zato posebno pamtim te dvije pobjede protiv njih. Sjećat ću ih se cijelog života.''

Jedan od najdramatičnijih derbija u posljednjih nekoliko godina odigran je u kolovozu 2014. Hajduk je vodio 2:0. Zabili ste vi i Milić, a onda je Dinamo napravio nevjerojatan preokret i pobijedio 3:2. Čop i Henriquez postigli su golove u sudačkoj nadoknadi. Sjećate li se te utakmice?

''Pitate me sjećam li se? Mislim da će me ta utakmica proganjati cijeli život. Bio je to nevjerojatan šok. Imali smo ih na konopcima, bili smo puno bolji, a onda… Stvarno nemam pojma što se dogodilo. Izgubiti na takav način, strašno. Sami smo krivi. Mislili smo da je gotovo, prestali smo igrati svoju igru i čekali smo kraj. Jedna velika momčad, a Hajduk to je, takve stvari si ne smije dopustiti. Definitivno, bio je to jedan od najbolnijih poraza u mojoj karijeri.''

Split je neobična sredina. Kad Hajduk igra dobro, igrači su bogovi, no kad stvari ne idu onako kako bi navijači željeli, zna biti nezgodno. Kako ste se vi osjećali kad biste nakon takvih poraza izašli u grad, na Rivu?

''Bit ću iskren i reći da nemam pojma kako je bilo igračima Hajduka u takvim trenucima jer to nisam nikad osjetio. Znate zašto? Zato što nakon takvih poraza nisam ni izlazio u grad. Nije mi tada bilo ni do čega. Toliko bih bio tužan da bih se zatvorio u stan i najradije bih sve prespavao do iduće utakmice. Ipak, vjerujem da nije ugodno bilo igračima koji bi se tada spustili na kavu ili na piće. Split je temperamentna sredina. Hajduk je dolje više od kluba i poraze navijači u Splitu shvaćaju drugačije nego bilo gdje drugdje u Hrvatskoj. Vjerujem da je bilo pogleda, dobacivanja, ali to je tako. Hajduk je takav klub, Split je takav grad i igrači su na to morali biti spremni.''

U Splitu je svake godine ista priča. Na početku sezone svi su nabrijani, euforija je podignuta do usijanja, posebice ako se prođe i koje pretkolo u Europi. Priča se o napadu na naslov prvaka, a onda, uglavnom već u kolovozu, Hajduk zareda s lošim rezultatima, Dinamo vrlo brzo odmakne i utrka za titulom bude izgubljena a da prvenstvo praktički nije ni počelo. Kako to tumačite?

''Nije samo u Splitu tako. Cijela Dalmacija se ponaša na isti način. Tamo je Hajduk religija i jasno je da su očekivanja navijača uvijek golema. Međutim, ta su očekivanja često i nerealna. Teško se boriti protiv ekipa koji su financijski nemjerljivo jače od tebe. Pogledajte City ili PSG. Kupuju koga god žele i jasno je da s lakoćom dominiraju u domaćim prvenstvima. Sad je, hvala bogu, Hajduk na pravom putu i vjerujem da će kroz par godina opet biti prvak. Fantastična je stvar što je za predsjednika opet izabran Marin Brbić. Ako itko može Hajduk izvesti na pravi put, onda to može on.''

Bili ste najbolji igrač HNL-a, za reprezentaciju BiH igrali ste na SP-u u Brazilu 2014. Nakon odlaska iz Hajduka niste se snašli ni u Genku, ni u Maccabiju, ni u Antwerpenu. Vjerujem da niste očekivali da ćete u 27. godini života igrati za 11. klub nizozemske lige.

''Naravno da nisam očekivao ovakav rasplet. Vjerovao sam da mogu puno više, ali nitko mi nije kriv. Sve je moja greška. U Genku sam sjajno počeo, a onda sam si umislio da sam bolji nego što sam bio. Bio sam mlad, previše sam poletio i jako sam brzo tresnuo na zemlju. Nisam se ponašao kao pravi profesionalac, nisam odlazio na počinak na vrijeme, imao sam previše kilograma… Bio sam fokusiran na sve osim na nogomet, a takav način života brzo dođe na naplatu. Da bi netko uspio u nogometu, nogomet mu mora biti sve. Meni tada nije bio i ponavljam, jedini sam krivac za to što mi karijera nije bila onakva kakva je trebala biti. Međutim, nije još sve kasno. Imam 27 godina, još sam dovoljno mlad, a sazrio sam i promijenio sam se. Ne žalim za bilo čime. Sve u životu se događa s nekim razlogom. Opet igram dobro, odlično se osjećam i vjerujem da ću odličnim nastupima izboriti poziv nekog jakog europskog kluba. Mene je bilo u Hajduku dobro krenulo, baš kao u snu, ali na kraju sudbina nije htjela da idem lakšim putem. Ovo mi je posljednji vlak da se dokažem i pokušam napraviti nešto veliko u karijeri. Nisam od toga odustao, imam svoje snove i radit ću na njima.''

Vaš nesuđeni transfer u Inter veliki je misterij. Navodno je sve bilo riješeno, čekao se samo potpis, a onda je sve propalo. Umjesto vas u Milano je otišao Marcelo Brozović. Što se točno dogodilo?

''Nemam pojma. Prošlo je nekoliko godina, a meni i dalje neke stvari nisu najjasnije. Sve je bilo skoro riješeno. Trebao sam otputovati u Milano, riješiti neke detalje i potpisati, no onda je iznenada cijeli posao propao. Umjesto mene došao je Marcelo Brozović iz Dinama, a svi znamo tko je Zdravko Mamić i koliko je jak u svijetu nogometa. Dinamo je preko Kovačića imao jači ulaz u Inter od Hajduka i očito su presudile te dobre veze. Nema veze, život ide dalje. Budem li pravi, bit će u budućnosti poziva nekih drugih Intera.''

Ne smatrate li da je malo neobično što je Inter odustao od igrača kojeg je praktički već bio doveo samo zato što je Zdravko Mamić imao jače veze nego ljudi iz Hajduka? Teško mi je povjerovati da klub koji je bio nekoliko puta prvak Europe preko noći mijenja svoje planove i viziju zbog nekog kao što je Zdravko Mamić. Tako nešto mi zvuči malo neozbiljno. Vama?

''Ne znam što da vam kažem. Da, sve je skupa čudno, ali Inter je stvarno mislio ozbiljno. Na nekim presicama je tadašnji trener Intera Mancini pričao o meni, često me je spominjao, a što se točno dogodilo, očito nikad neću saznati.''

Za reprezentaciju BiH igrali ste na SP-u u Brazilu 2014. kad je izbornik bio vaš stric Safet Sušić. Nadate li se pozivu Roberta Prosinečkog?

''Naravno. Igrati za reprezentaciju je posebna čast. Nema ljepše stvari nego kad igraš za svoju državu. Međutim, moram biti pošten. Trenutačno mi je prvi i najvažniji cilj igrati dobro u klubu. Vratiti se u formu, izboriti transfer u neki jači klub. Tek tada možemo pričati o reprezentaciji.''

Za kraj, što očekujete od derbija u srijedu?

''Kao strastveni navijač Hajduka naravno da očekujem pobjedu. Pratim svaku utakmicu, navijam za momke i nadam se odličnoj igri i trijumfu. Dinamo je ove sezone pokazao kakav je i koliko je jak, ali vjerujem da s pravim pristupom Hajduk može napokon pobijediti. Koliko bi ta pobjeda psihološki značila za ovu momčad, za njenu budućnost, bespredmetno je i pričati.''