NASTAVI li se aktualna militaristička histerija ovim tempom, moguće je matematički precizno izračunati kako će, najkasnije za osam godina, vojna fešta u Hrvata trajati mjesec dana.

Trend je jasan, HDZ-ova je vlast proslavu Dana Hrvatske vojske, koja je još lani trajala minorna i, u svakom slučaju, nedovoljno hrvatska tri dana, ove godine raširila na šest dana ispunjenih najmaštovitijim oblicima utjerivanja kulta vojske u naše bijedne civilne živote. Uz stopu rasta od tri dana godišnje neće proći još ni cijelo desetljeće, a Dani Hrvatske vojske pretvorit će se u mjesec, potom u mjesece, sve do konačnog ideala - ponekog civilnog dana u godinama ispunjenima druženjem građana s naoružanjem i časnicima, obilascima vojarni, televizijskim emisijama i dokumentarcima o ratnim pobjedama. Život će tada izgledati kao u najljepšim snovima Damira Krstičevića s mnogo podmazanih cijevi na svakom koraku, ulaštenim borbenim vozilima, milijunima porcija vojničkog graha, kolonama uniformiranih muškaraca i žena svih uzrasta, bezbrojnim vojarnama punim mladosti na visokom stupnju borbene spremnosti.

Uzaludni mimohod

A samo nas nešto više od desetljeća dijeli od vremena kada se demilitarizacija društva činila kao bespovratan proces. Vojska je napuštala vojarne, povlačila se iz nepreglednih hektara zemlje ograđene visokim i bodljikavim žicama, u koje se, prema planovima, trebao useljavati život. No, kao što znamo, to sa životom ne ide baš najbolje u Republici Hrvatskoj: ispostavilo se da u mnogim sredinama civilne vlasti nisu imale pojma što s darovanim objektima, pa su nestajali u drači i smeću, dok se nije pojavio Krstičević i odlučio "vratiti vojsku" Hrvatima.

U praksi, to je, kao prvo, značilo ponovno otvaranje vojarni. Kao drugo, jačanje kulta vojske - temelje tog procesa postavila je vlada Zorana Milanovića sa suvišnim i, kako će se na kasnijim parlamentarnim izborima pokazati, čak i za nju potpuno beskorisnim vojnim mimohodom.

Kao treće, postavljanje na mjesto ministra obrane osobe koja se nije pomirila s činjenicom da je običan civil. U zlatno doba demokracije ministrima obrane imenovani su ljudi koji ne dolaze iz svijeta vojske, nego političke figure čija je zadaća osiguravanje zakonitog funkcioniranja vojnog stroja. Krstičević je, pak, nekidan izjavio kako nije primjereno da kao ministar obrane komentira rezultate izbora što dokazuje kako čovjek ne samo što nije načisto sa svojom ulogom u političkom sustavu, nego ne uspijeva usvojiti jednostavnu biografsku činjenicu - naime, da više nije nositelj uniforme, nego civil.

Prepariranje javnosti

I, konačno, vraćanje vojske Hrvatima podrazumijeva prepariranje javnosti metodom ustrajnog propagiranja vojske i oružja. Sada već nema mjeseca bez neke vojne obljetnice tijekom koje se aktivni ili umirovljeni vojnici po medijima i na javnim mjestima ne prisjećaju epopeja iz ne tako daleke prošlosti, a nije rijetko ni organizirano izlaganje vojnog naoružanja i brodova po gradskim šetnicama i lukama...

E da, dugujemo još i objašnjenje gdje je onaj život koji se trebao useliti u vojarne.

Eno ga u Irskoj.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala