PLANETARNO popularna serija “Černobil” koja opisuje strašnu tragediju iz 1986. godine kad je eksplodirala istoimena nuklearna elektrana, dovela je u središte pozornosti sve što ima veze s tim dijelom današnje Ukrajine.

Interes za turističke posjete regiji porastao je i do sto posto, a internetom se dijele fotografije i snimke iz Pripjata, grada kojeg je 50-ak tisuća stanovnika napustilo u samo par sati nakon nesreće. Ljudi su se ukrcali u autobuse s vrećicama u kojima su bile najpotrebnije stvari jer im nitko nije rekao da se nikad više neće vratiti u svoje domove.

Iza njih su ostale napuštene zgrade, zabavni park, ulice, dućani i jedan nogometni klub koji je puno obećavao, ali nikad nije dobio priliku.

Pripjat je bio jedan od najnaprednijih “atomgradova”, novih gradova koji su se u SSSR-u gradili u blizini nuklearnih elektrana za smještaj radnika, znanstvenika i građevinaca koji su ih gradili. Osnovan u veljači 1970., dvije godine prije početka gradnje elektrane, Pripjat je bio tehnološki vrlo napredan i moderan grad. Godine 1986. u kojoj je elektrana eksplodirala, prosječna dob stanovnika bila je samo 26 godina, a čak petina od 49.400 stanovnika bila je mlađa od 18 godina.

Nogometni klub strelovito napredovao u nekoliko godina

Zbog takve demografske slike, sport je u Pripjatu bio vrlo važan. SSSR je tradicionalno puno ulagao u sport pa je Pripjat imao deset gimnastičkih dvorana, deset streljana, tri bazena i dva mala stadiona za potrebe brojnih sportskih klubova. Jedan od njih bio je i FK Stroitel, u slobodnom prijevodu Građevinac, amaterski klub osnovan sredinom ‘70-ih u kojem su igrali radnici iz sela Čistogalovke koji su gradili elektranu.

Čistogalovka je imala vrlo dobru momčad koja se cijela priključila Stroitelu i bila je jedna od najjačih u kijevskoj regiji, a vodio ju je bivši igrač kijevskog Dinama Anatolij Šepel. Stroitel je dominirao lokalnim natjecanjima da bi 1979. nastupao u prvenstvu “kolektiva fizičke kulture” koje je bilo dvije razine ispod prve lige SSSR-a. Stroitel je postao jak i stabilan amaterski klub, koji je 1985. godine za dlaku promašio plasman u viši rang, što bi mu omogućilo profesionalni status.

Zahvaljujući sve boljim rezultatima i velikoj sportskoj perspektivi, gradske vlasti odlučile su da Stroitel zaslužuje novi, isključivo nogometni stadion. Ubrzo je napravljen projekt stadiona Avanhard koji je mogao primiti 5000 gledatelja i trebao je biti otvoren u proljeće 1986. godine. Odlučeno je da će se prva utakmica u novom domu Stroitela odigrati simbolično 1. svibnja, na Praznik rada, te da će tog dana građanima i radnicima Pripjata svečano biti predan novi stadion.

“Novi stadion važan je jednako kao i novi reaktor elektrane”, rekao je Vasilij Kazma Trofimovič, čovjek koji je predložio osnivanje Stroitela.

Nitko nije mogao ni slutiti da Stroitel nikad neće zaigrati u svojem novom domu i da će jedan od reaktora par dana kasnije promijeniti povijest, ne samo Pripjata nego cijelog svijeta.

Trebali igrati utakmicu na dan eksplozije reaktora

Nešto iza 1 sat 26. travnja 1986. godine zbog strukturalnih pogrešaka u dizajnu i nemara ljudi koji su radili u elektrani, Černobilov reaktor broj 4 je eksplodirao te u atmosferu ispustio nezamislive količine radijacije. Tog dana Stroitel je trebao igrati s Mašinostroitelom iz Borodjanke u polufinalu kijevskog amaterskog kupa, ali ni do toga nikad nije došlo. Dok su odrađivali jutarnji trening, na travnjak Mašinostroitela sletio je helikopter s vojnicima odjevenima u zaštitna odijela koji su igračima rekli da se utakmica neće igrati.

Otkazan je i juniorski turnir klubova iz regije koji je istog dana trebao početi u Pripjatu, a samim time odgođeno je i svečano otvaranje novog stadiona Avanhard.

S tisućama stanovnika i radnika iz Pripjata, sljedećeg dana iz grada je evakuirana i cijela momčad Stroitela. Stanovnici Pripjata, kojima je rečeno da su samo privremeno evakuirani, raspoređeni su u susjedne gradove i zajednice gdje će ostati zauvijek. Dio je preseljen u Slavutič, grad izgrađen za “izbjeglice” iz Pripjata. FK Stroitel istupio je iz lige iste godine, ali je 1987. nastavio igrati pod imenom Stroitel Slavutič te je osvojio treće mjesto. No sljedeće sezone bio je zadnji, nije više bilo ni novca i klub je ugašen 1988. godine.

Klubovi iz susjednih gradova ponudili su pomoć igračima koji više nisu imali gdje igrati nogomet pa se potencijalno dobra Stroitelova momčad raspršila diljem Ukrajine i SSSR-a. Nogomet se u Slavutič vratio 1994. godine u vidu FK Transimpeksa, koji je uskoro ušao u drugu ukrajinsku ligu, ali je bankrotirao četiri godine poslije.

U Pripjatu se nakon 26. travnja 1986. nogomet više nije igrao, a život je potpuno nestao. Novi stadion Avanhard nije ugostio nijednu utakmicu, na njemu nije zabijen nijedan gol niti je itko od stanovnika Pripjata ikad dobio priliku sjesti na njegove nove tribine. One su s vremenom istrunule, raspale se i postale dio fascinantne kulise Pripjata, grada kojeg više od 30 godina proždire priroda.

Avanhard je, kao i cijeli grad, ostao sablastan spomenik ljudskoj gluposti i nemaru koji su oduzeli i promijenili stotine tisuća ljudskih života.