"BIG DATA nije pitanje izbora, riječ je o nužnosti. Primijetio sam da vi novinari o korištenju statistike pišete s dozom cinizma, ali jednostavno moramo čekati da vas vrijeme razuvjeri", tvrdi predsjednik Real Betisa Angel Haro, čovjek s idejom kojom želi uvesti revoluciju u nogometno poslovanje.

Njegov klub vodi se jasnom transfernom politikom - kupuj dobro i jeftino, a onda nakon što usavršiš nogometaša kojeg si doveo, zaradi na njemu. To je moto kojim se vode Haro i njegova desna ruka, potpredsjednik kluba Jose Miguel Lopez Catalan, a pribjegli su mu zbog sjajnog posla koji je Monchi radio u Sevilli. Tako je, primjerice, Betis vratara Paua Lopeza iz Espanyola doveo bez odštete, a ovoga ljeta prodao ga je u Romu za 24 milijuna eura i oprost duga od šest milijuna eura koji je Betis imao prema Romi zbog transfera Antonija Sanabrije iz 2016. godine. 

Betis je jedan od pionira kada je u pitanju korištenje Big Data sustava u skautingu nogometaša, a koliko je taj sustav učinkovit kad ga se pravilno koristi, pokazali su transferom Giovannija Lo Celsa, kojeg su doveli iz PSG-a. Naime, Betis je nakon odlaska Fabiana Ruiza u Napoli morao pronaći zamjenu pa se odlučio poslužiti sustavom koji je prema statističkim parametrima odabrao najsličnijeg igrača. Lo Celso je nakon filtriranja podataka izdvojen kao najsličniji nogometaš, s čak 86% poklapanja, i Betis je znao da mu on mora biti primarna meta. 

Lopez Catalan izjavio je pred novinarima u lipnju da će uvođenje ovog načina poslovanja uvelike olakšati cjelokupan proces kroz koji skautska služba prolazi kada traži pojačanje. 

"Kada nam za šest mjeseci netko ponudi nogometaša, mi ćemo ga provući kroz našu bazu podataka i vidjeti o kakvom igraču je riječ. Nećemo morati četiri ili šest utakmica provesti na tribinama gledajući igrača i gubeći vrijeme ako je on promašaj", rekao je Catalan i još jednom potvrdio koliko vjeruje u tu ideju.

Vođeni tim principom, u Betisu su zbog superiorne metode skautinga igrača uspjeli dovesti nekoliko nogometaša čija je reputacija daleko iznad klupske. Uočili su mane koje ti nogometaši imaju i pronašli način na koji će ih uklopiti u svoju momčad. Zbog te stepenice više u razmišljanju o potencijalnim pojačanjima, u klub su uspjeli dovesti Marca Bartru, Nabila Fekira, Williama Carvalha i Giovannija Lo Celsa, igrače za koje se nitko nije nadao da će ih vidjeti u Betisu.

Lov na Monchija

Tako su se Haro i Catalan, biznismeni i ljubitelji moderne tehnologije, okrenuli statistici kako bi dobili nešto što nema Sevilla, a onda i Monchi kojem toliko zavide. To samo po sebi nije dovoljno za pobjedu nad Monchijem, a kako ne postoji opcija da ga se dovede u Betis i jednostavno njegovo znanje u cjelini preseli u drugi klub, čelnici Betisa krenuli su tražiti način na koji bi barem dio tog znanja iskoristili u svom klubu.

Okrenuli su se prema Valladolidu, u kojem je sjajan posao radio Miguel Angel Gomez, čovjek koji je godinama bio desna ruka Monchija u Sevilli. Pokušali su ga nagovoriti na dolazak u Betis, ali on je vojnik Seville i tu nije bilo rasprave. Ipak, Betis nije iz Valladolida otišao praznih ruku. Angel Luis Catalina i Jesus Sanchez, Gomezovi pomoćnici, nisu bili tako čvrstih uvjerenja, a kako se radi o ljudima koji su također godinama radili pod Monchijem, Betis je uzeo ono što je mogao dobiti. 

Njih dvojica su danas šefovi Betisove skautske službe koji rade pod nadzorom potpredsjednika Lopeza Catalana. Brzo su pohvatali pravila igre u Betisu, a nije im bio problem ni prilagoditi se na rad koji uključuje statistiku. Kao ispomoć pridodan im je Catalanov sin Jose, nagrađivani student i školovani skaut koji je prvi skrenuo pažnju čelnika Betisa na Giovannija Lo Celsa.

Dogodilo se to dok je Betis radio na transferu Rafinhe, kojeg su htjeli dovesti iz Barcelone. Catalan je u WhatsApp grupi, koju je dijelio s Angelom Harom i tadašnjim trenerom Setienom, predložio Lo Celsa i argumentirao: "Sin mi je rekao da bismo ga trebali pogledati jer je savršen izbor za našu momčad." Nakon toga odrađena je spomenuta evaluacija Lo Celsa koja je dokazala da je mladi Jose bio u pravu, te je dobio mjesto u Betisovoj skautskoj službi. 

Osim podacima, vode se i oportunizmom

Drugi klub Seville privukao je pozornost medija ovoga ljeta kupovinom Nabila Fekira iz Lyona za 19 milijuna eura. Svjetskog prvaka prošle je godine zamalo doveo Liverpool, a onda je pao na liječničkom pregledu zbog problema s koljenima pa transfer koji je trebao biti težak 65 milijuna eura nikad nije odrađen. Ipak, taj pad na liječničkom pregledu nije imao samo negativan utjecaj na njegovu karijeru - učinio ga je idealnim kandidatom za Betis. 

Na sličan način Betis je uspio dovesti Marca Bartru, koji se nije uspio nametnuti u Barceloni i Borussiji Dortmund, ali se zato u Betisu prometnuo u jednog od glavnih igrača Setienove momčadi. Doveden je za samo 10 milijuna eura, a već sada prema Transfermarktu vrijedi dvostruko više. Mogućnost da obećaju igračima mjesto nositelja momčadi i standardnu minutažu pružila je priliku Betisu da dovede i Williama Carvalha iz Sportinga kada ga je htio gotovo svaki europski velikan.

Međutim, najveći klubovi nemaju luksuz da igraču kojeg žele dovesti ponude mjesto u prvoj momčadi, a Betis je to mogao i doveo ga je za 20 milijuna eura. Naravno, sada ga mogu i prodati za barem dvostruki iznos od onog koji su platili. U Barcelonu je za 18 milijuna eura i bonuse otišao Junior Firpo, a Betis je i na njemu zaradio s obzirom na to da se radi o proizvodu njihove škole nogometa. Argentinca Lo Celsa žele prodati Tottenhamu za barem 50 milijuna eura kako bi na njemu zaradili dvostruko od 24 milijuna eura, koliko su ga platili PSG-u. 

Haro nije Billy Beane, ali svakako je ispred svog vremena

Revolucija koju Haro i Catalan provode u Betisu neodoljivo podsjeća na ono čime je Billy Beane, legendarni generalni menadžer Oakland Athleticsa, zatresao temelje MLB-a. Beane je uveo revolucionarni analitički pristup procjenjivanja igrača i njime iz temelja promijenio poslovanje u bejzbolu. Uveo je "moneyball" sustav; proučavanjem statističkih učinaka uspio je od jeftinih igrača stvoriti momčad koja je mogla parirati višestruko skupljim suparnicima. 

Kao generalni menadžer Oaklanda koji nije bio osobito bitan klub u svijetu MLB-a kada je u pitanju novac i utjecaj kojim raspolaže, Beane nije imao izbora, morao je smisliti način na koji može uloviti najbolje bez ulaganja basnoslovnih svota.

Osim toga, baš kao i odgovorni ljudi u Betisu, radio je na reafirmaciji poznatih igrača koje su drugi otpisivali, najčešće zbog ozljeda. I uspio je u naumu. Svojim receptom dogurao je do doigravanja, nije uspio osvojiti ligu, ali je pokrenuo promjene koje su ubrzo počele kopirati i mnoge druge momčadi.

O njemu i njegovu uspjehu snimljen je i film 2011. godine, a Beanea je glumio Brad Pitt. Činjenica da je već za života njegova priča dospjela u Hollywood dovoljno govori o Billyjevom uspjehu u sportu koji je američki ponos i tradicija. Nešto slično sada se događa u Betisu. Haro i Catalan sigurno nisu prvi koji su se dosjetili da bi Big Data mogao biti važan alat pri kupovini igrača, ali su svakako prvi koji su na temelju tog sustava uspjeli polučiti ozbiljan rezultat. A s obzirom na to kako posluju ovog ljeta, jasno je da najbolje tek dolazi. Betis, baš kao i Oakland, gotovo sigurno neće osvojiti ligu, ali će uvesti promjene koje će na igru ostaviti dublji trag od bilo kojeg naslova prvaka. Donijet će filmsku priču dostojnu Billyja Beanea i Brada Pitta.