MARIO HEZONJA predstavio se u novoj sredini, u Portland Trail Blazersima, koji će mu biti treći NBA klub, u njegovoj petoj sezoni u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta. Novinarima je otkrio da su najveći razlozi za njegov dolazak u Portland Dražen Petrović, Jusuf Nurkić i osjećaj da će se najbolje uklopiti baš u tu momčad.

U Draženovu čast odabrao je broj 44, koji je u Portlandu nosio i Petrović na početku svoje NBA karijere. Osim toga, dao je izraditi i posebne narukvice s njegovim imenom te datumom rođenja i smrti, koje će nositi na utakmicama.

"Broj sam odabrao zbog Dražena, zbog svega što je učinio za Hrvatsku. Ondje imamo sjajne navijače, to je i za njih, ali najviše zbog Dražena. Mislim da bi to učinio i bilo koji drugi Hrvat, da je došao igrati u Portland. Rijetka je prilika da igraš u klubu u kojem je on počeo NBA karijeru, nosit ću njegov broj i narukvice kao počast svemu što je napravio za hrvatsku košarku. Istinska je legenda i želim tu napraviti sve ono što on nije mogao", rekao je Hezonja.

Novinare je najviše zanimao njegov odnos s Jusufom Nurkićem, startnim centrom Blazersa, koji je izuzetno omiljen među navijačima i medijima.

"On mi je velik prijatelj, dugo se znamo, još puno prije NBA lige. Neko vrijeme smo bili i susjedi, istinski je prijatelj, zapravo kao član obitelji. Puno mi je pomogao prije nego što ću doći u NBA, on je bio u Denveru dok sam ja još bio u Barceloni, ispitivao sam ga o svemu, pitao ga gdje bih se najbolje uklopio... Tu imamo veliku bosansko-hrvatsko-srpsku zajednicu, dao mi je puno kontakata, upoznat je sa svime", ispričao je Hezonja pa se prisjetio početaka njihova poznanstva.

"Zapravo, prvo je upoznao mog oca. Ja sam s 15 godina otišao u Barcelonu, a on je uskoro došao u Zagreb igrati za Cedevitu. Nakon utakmice bi pio kavu s mojim ocem, a onda bi zajedno gledali moje utakmice u Španjolskoj. Kad bih ja završio sezonu, nalazili bismo se, družili, išli zajedno u kino... Uvijek kad se vidimo, puno se šalimo. Većina toga nije za mikrofone i kamere, a i teško je prevesti na engleski, ali plačemo od smijeha."

Blazersi su prošle sezone dogurali sve do finala Zapada u doigravanju, iako se Nurkić teško ozlijedio, zbog čega će propustiti i dobar dio ove sezone.

"Ne želim dati neki ludi komentar, ali mislim da bi s njim otišli još dalje i čak osvojili naslov", rekao je Hezonja.

Već je i ranije bio u kontaktu s Blazersima, ali tada se odlučio za odlazak u Knickse.

"Zvali su me, čak sam bio na Facetimeu s Lillardom, ali već sam se bio odlučio za New York jer sam htio doživjeti iskustvo Knicksa, navijača, grada... Ali ne želim više o tome, znam da ću se ovdje izvrsno uklopiti."

Orlando i New York bili su među najlošijim klubovima lige dok je Hezonja igrao za njih. Sad će prvi put, u petoj NBA sezoni, imati priliku igrati za momčad koja pobjeđuje.

"Nisam to iskusio četiri godine, otkako sam otišao iz Barcelone. Malo sam se izgubio u tim situacijama, ali ovo je konačno sjajna momčad za mene, s odličnim, karakternim igračima, Lillardom, McCollumom, Nurkom, pa i mlađima. U klubu su mi rekli da pažljivo biraju koga će dovesti. Konačno sam sretan."

Kad je došao u NBA, Hezonja je za Amerikance bio nepoznanica, mladi šuter iz Europe, ali nakon prve godine narastao je još nekoliko centimetara i znatno ojačao pa su ga posljednjih godina treneri koristili na krilnim pozicijama. Novinare je zanimalo u kakvoj se ulozi vidi.

"Na treninzima smo već razgovarali o ulozi point-forwarda, razigravača s krilne pozicije. Šutom mogu otvoriti prostor, rasteretiti Lillarda i McColluma, kreirati za njih i oni su vrlo otvoreni prema tome."

Savezna država Oregon, u kojoj se Portland nalazi, poznata je po šumama, planinama i kišovitom vremenu, ali iako je rođen u Dubrovniku i najveći dio karijere je proveo u sunčanim sredinama, Hezonja kaže da mu sunce neće nimalo nedostajati.

"Više sam tip za oblačno, snježno i kišovito vrijeme, u Barceloni i Orlandu imao sam sunca za cijeli život. Volim ići u planine, samo ne znam koliko ću imati vremena kad počne sezona", iznenadio je Hezonja odgovorom.

Prisjetio se anegdota iz Barcelone i Orlanda o situacijama koje su mu pomogle da sazre i postane igrač kakav je danas.

"U Barceloni su me izbacili s drugog treninga. Čuvao sam Navarra, ali sam trebao preuzeti Jasikevičiusa. Međutim, blokirao sam Navarra i zakasnio na preuzimanje. Trener mi je prišao i izderao se na mene, da što ja mislim tko sam, i izbacio me s treninga. Ispričao sam se, bio sam klinac, mislio sam da sam najbolji od svih, ali moraš naučiti gdje ti je mjesto. To je Barcelona, jedan od najozbiljnijih klubova na svijetu, koji se bori za svaki trofej. Godine tamo pomogle su mi da uvidim kako klub treba funkcionirati, kako se pripremati za utakmice. To mi je puno pomoglo."

U Orlandu je proveo prve tri NBA sezone i igrao toplo-hladno, ponekad startao i igrao 30 minuta, ponekad dobivao mrvice s klupe ili čak ni to.

"Svi su govorili da imam problema sa samopouzdanjem, ali nije se o tome radilo. Te godine su me izgradile kao igrača. Imao sam dobre veterane u momčadi, koji su mi govorili na čemu trebam raditi. Zapravo, brat kondicijskog trenera Portlanda sa mnom je radio u Orlandu, puno mi je pomogao i uskoro sam postao starter. Ali bilo je teško jer smo stalno mijenjali postave. Zato sam se fokusirao na sebe, a rad se isplatio. Cijelo ovo ljeto posvetio sam programu prehrane, radu na snazi i košarkaškim treninzima kako bih podignuo svoju igru na sljedeću razinu", rekao je Hezonja.