PAUCI? Klaunovi? Visoke zgrade? Puno je stvari koje nas mogu natjerati da vrištimo, ali zbog čega ih doživljavamo toliko strašno i što možemo napraviti kako bismo kontrolirali te strahove?

Zašto se bojimo?

Strah je prirodna, biološka reakcija tijela koja je povezana s instinktom za preživljavanje, piše BBC.

"Našim je tijelima potreban način da se pripremi za bijeg ili obranu od neke prijetnje", govori dr. Warren Mansell, psiholog sa Sveučilišta u Manchesteru i autor knjige o suočavanju sa strahovima.

"Sposobnost brzog uočavanja prijetnje i reagiranja na nju je od značaja", dodaje Margee Kerr koja se specijalizirala za proučavanje strahova. "Strahovi nas definitivno održavaju u životu."

Najčešći način na koji se nosimo sa strahom je "bori se ili bježi" reakcija, kada se otkucaji srca naglo ubrzaju, a zjenice prošire. "Tijelo nas sprema da ili pobjegnemo od prijetnje ili da se s njom suočimo", kaže dr. Mansell.

Koje su vrste strahova?

Najprije, tu je tipično "prepadanje". Mogu li se ljudi zaista prestraviti uslijed nečije nagle pojave ili iznenadnog glasnog zvuka? Katkad je u pitanju i šala, iako mnogi ovakav vid humora smatraju prilično lošim, činjenica je da ljude zatječe nespremnima. To su situacije kada čovjek nije u stanju odmah identificirati prijetnju, ali reagirati instinktivno kako bi se zaštitio.

Tu su i strahovi kojih se nemoguće riješiti tako brzo. Oni su puno dublji, i vezani su za neke slike ili trenutke koje vidimo čak i kada zatvorimo oči.

"Najbolji horor filmovi su oni kod kojih ne možete objasniti zbog čega su zastrašujući. Isijavanje je film koji smatram strašnim, a ne znam zbog čega", kaže Mike Muncer, domaćin tjednog podcasta o horor filmovima. "Zbog čega su toliko zastrašujući prazni hodnici hotela ili dječak koji se vozi triciklom? Ne znam! Najbolji horor filmovi daju vam neobičan osjećaj da nešto nije u redu, iako se na ekranu ne događa ništa strašno.

Kako se stvara strašan ambijent?

Utjecaj nekoliko faktora koji djeluju u isto vrijeme odgovoran je za stvaranje strašnih scena.

Strašne scene nastaju kao savršeno dozirana kombinacija nekoliko faktora - glazbe, osvjetljenja, posebnih učinaka. Ovi čulni nadražaji uklapaju se tako da stvaraju savršeno zastrašujuće trenutke.

Jedan od tvoraca dugogodišnje horor predstave Priče duhova koja se igra u Londonu, Andy Nyman, priznaje da je to iznimno zanimljivo.

"Pravo je uživanje igrati se sa svim ovim faktorima kako biste napravili savršen zastrašujući trenutak. Mala postavljanja razine osvjetljenja ili utišavanje zvuka mogu napraviti razliku. Naš rad na detaljima potom stavljamo na test pred gledatelje. Kada u gledalištu 900 ljudi viče od straha, javi se lijep osjećaj jer znate da su i svi ti tehnički, gotovo forenzički detalji oko kojih ste se toliko trudili, pridonijeli tome.

Audio i vizualni dojam jako je važan. Snimka prazne mesare u kojoj se ništa strašno ne događa, mogao bi izgledati jako zastrašujuće samo ako se dodaju efekti poput zatamnjenosti prostorije, zujanja muha i ljepljivog poda.

Kako se kontrolirati ako se lako prestrašite?

Ako ste osoba koja se lako prestraši, ili čak imate neku fobiju, postoje stvari koje možete napraviti ili sami ili s terapeutom.

"Suočavanje sa strahom je poželjno, ali to ne znači da je za suočavanje uvijek pravi trenutak. Pričekajte da budete spremni za to", kaže dr. Mansell i dodaje da se svaki strah može razbiti na sitnije dijelove koji su manje zastrašujući.

Ako se, na primjer, bojite visine, možete vježbati tako što ćete se početi kretati na manjim visinama. Ako primijetite i neznatno poboljšanje, na pravom ste putu.

Na kraju, šanse da vidite pauka prerušenog u klauna na vrhu neke visoke zgrade vjerojatno su prilično male, i možda se ne biste trebali toliko brinuti.