STJEPAN TUŠINEC 23-godišnji je student iz Zagreba koji na svom Instagram profilu prikazuje sasvim drugačiji pogled na grad Zagreb. Pomoću mobitela, fotoaparata i Photoshopa, Stjepan zagrebačkim ulicama daje potpuno drugačiju perspektivu. Za Index je ispričao kako je sve krenulo.

"Želio sam se ubaciti u polje vizualne, digitalne umjetnosti i sprijateljiti se s alatima poput fotića i Adobe paketa te sebi stvoriti nešto posebno i značajno. Prije su mi svi radovi bili nekako suhoparni, generični, jeftini, bez emocija, bez priče i bez 'wow' efekta. Jednostavno, bili su baš bez veze. Zbog toga sam odlučio prošetati po gradu, smisliti nešto bez cenzure i ograničenja, pogledati što se može, a što ne može. Glavna ideja došla bi u trenutku kada bih spojio nespojivo u smislenu cjelinu i onda promotrio kako i na koji način bih sliku u glavi pretvorio u stvarni produkt", ispričao nam je Stjepan i dodao da je uvijek bio umjetnički nastrojen. 

Svojim nadrealističnim fotografijama želio je, između ostaloga, nasmijati svoje prijatelje i pratitelje na Instagramu. Cibonin toranj kao upaljač, lice Milana Bandića na tramvaju, Džamija pretvorena u konzervu, samo su neki od Stjepanovih radova. Tvrdi da od svojih radova nije imao nikakva očekivanja, a u početku ga je sputavala činjenica što nije imao podršku svojih najbližih. 

"Pozitivne reakcije daju mi vjetar u leđa. No u samom startu nisam imao podršku kakvoj sam se nadao od svojih najbližih. Kada bih im prezentirao ono što sam napravio, dobio bih pažnju tri sekunde s popratnim komentarima poput 'ah, kakva glupost', 'ajme, zašto to', 'radije se primi nečeg konkretnog'... Zbog toga sam i dalje dosta nesiguran, samokritičan i podcjenjujem svoj ekspresionizam u radu. Prijatelji su cijelim putem bila najveća podrška i konstantno davali prijedloge za nove kreativne ideje. Iako, volim čuti i kritike ako su potkrijepljene konkretnim argumentima kako bi mi pomogli da unaprijedim svoje radove", ispričao je Stjepan. 

Dodao je da neke montaže napravi za nekoliko sati, neke unutar sat vremena, a nekima se bavi mjesecima. Na Instagram, kaže, objavljuje samo one radove kojima je zadovoljan. 

Stjepan je pohađao grafičku školu i radio razne letke, plakate i karte za evente. Smatra da je to bilo tehnički slično ovome što danas radi, ali da nije bilo kreativno.

"Vrh posla bio bi staviti polugole tete u separe koje sline za bocama skupog alkohola, okružene 'luksuznim' elementima. Zbog takvih poslova mi se malo zgadila ta struka te sam digao ruke od truda da budem grafički dizajner te sam fokus preusmjerio u dizajn interijera i izradu namještaja u sličnom štihu. Tu sam se nekako više pronašao, no nakon nekoliko godina i radi raznih čimbenika, poput okruženja i financijske nemogućnosti, sam stavio to na čekanje. I evo, unazad godinu dana, vratio sam se u klasičan grafički dizajn te radim bazične projekte poput logotipa, posjetnica i slično", rekao je Stjepan. 

"Ovo što trenutno radim doživljavam kao razbibrigu. Želio bih to poboljšati, da ne bude samo post na Instagramu, već da ponudim razne proizvode počevši od postera, uokvirenih slika, naljepnica pa sve do odjeće. Fotografija mi je za dušu te gdje god uhvatim priliku, vadim fotić", zaključio je Stjepan.