POSTOJE dvije različite vrste razmišljanja koje roditelji mogu postaviti svojoj djeci, a temelje se na rezultatima analize koju je provela psihologinja sa Stanforda, dr. Carol Dweck.

Fiksni način razmišljanja uvjerenje je da se sve osobine s kojima se ljudi rađaju, bila to pamet, njihova sposobnost pravilne reakcije na razne situacije, kreativnost i još mnogo toga, ne mogu promijeniti i oblikovati iskustvom. Bez obzira na to kako bi se osoba mogla pokušati promijeniti i poboljšati, čak i uz pozitivnu stimulaciju, to je nemoguće učiniti.

Suprotno tome, stanje uma usmjereno na rast, prema publikaciji dr. Dweck, pomaže ljudima da napreduju pod pritiskom. Oni vide nedaće kao izazov koji treba prevladati i neće prestati pokušavati sve dok se ne postigne konačni cilj, kakav god to bio.

Kategorija u koju djeca u konačnici spadaju ovisi o poticaju ili nedostatku poticaja roditelja

To je zato što je, prema Greater Good Magazineu, dječji stav o samima sebi rezultat onoga što su u njih usadili njihovi roditelji. I zbog toga roditelji trebaju motivirati svoju djecu da sudjeluju u namjernoj praksi, kako bi bili uspješni u svojim nastojanjima.

To znači da roditelji stvari kao što je neuspjeh trebaju usaditi kao normalne i kao nešto što se mora dogoditi, jer "frustracija i zbunjenost dio je rješavanja problema, a ne mjerenja talenta na temelju urođenih sposobnosti", piše u publikaciji. Umjesto toga, uvjerite djecu da je naporan rad taj koji sve čini mogućim.

Temeljna tema je da što su ljudi uspješniji, to su spremniji raditi na postizanju krajnjeg cilja, bez obzira na to kakav bi on mogao biti. A razlog zašto su djeca spremna nastaviti raditi, čak i nakon neuspjeha, je taj što su ih roditelji naučili da prvi put kada pokušavaju ostvariti zadatak, možda neće biti uspješni. 

Ako se iz tog neuspjeha nešto naučilo, onda nije bilo sve uzalud. Umjesto toga, neuspjeh postaje odskočna točka i za sljedeći pokušaj uspjeha koristit će različite tehnike kako bi potencijalno bio uspješan.

S obzirom na to, djeci ne treba govoriti da su dobro odradili posao samo kad su nešto dobro napravila. Treba ih ohrabriti da ustraju i kad stvari postanu teške. Čineći to, djeca će naučiti ne odustajati od sebe ili svojih sposobnosti, upast će u kategoriju onih koji se usredotočuju na rast i napredak i vidjeti da je sve moguće, piše inc.com.