UMRO je Petar Tutavac, tvorac popularnih keksa Domaćica i jedan od autora recepture Plazma keksa. Preminuo je u 88. godini života u Srbiji.

Životna priča čovjeka bez kojeg ne bi bilo Domaćice počela je u Podgradini nedaleko Opuzena, što je danas općina Slivno, gdje je rođen 1934. godine. S 13 godina završio je pletarski zanat u Opuzenu te je nekoliko godina pleo košare u kojima se nosio kruh. No tu nije stao, preko sindikata 1949. godine javio se na Krašov tečaj za keksara u Zagrebu. On i još jedan polaznik izučili su keksarski zanat. 

Tutavac će zauvijek ostati upamćen kao prvi školovani keksar u tadašnjoj Jugoslaviji. 

"Ja sam iz čiste seljačke obitelji, poslije radničke, jer se otac kasnije zaposlio kao građevinski radnik. Kasnije je bio i poslovođa. On nije imao škole, ali je znao matematiku, ćirilicu i latinicu. Iz vojske je izašao 1933. godine kao kaplar. Ja sam najstariji od osmoro djece. U užoj obitelji nas sada ima oko 130. I moja obitelj je mnogobrojna, tako da je to za mene jedno veliko bogatstvo", govorio je Tutavac prošle godine u velikom intervjuu za RTV Biser.

"Sjećam se kad su Nijemci upali u našu kuću, vojnik je uzeo kocke šećera i to mi je teško palo"

Prisjetio se Opuzena i kraja iz kojeg dolazi.

"Najljepše sjećanje iz Opuzena mi je kad smo gradili zadružni dom. To je sada zgrada općine. Tih dana, poslije izgradnje doma imali smo orkestar, organizirani su plesovi, dramske sekcije... Danas mladi ne uživaju u druženju i ne rade nešto tako korisno", kazao je Tutavac.

"Kao dijete nisam maštao o tome da postanem mornar ili kapetan. Sjećam se 1943. godine kad su došli Nijemci, ujutro u pet sati su provalili u našu kuću i pretresli je. Još sam bio u krevetu i jedan vojnik je otvorio ladicu moje majke, pronašao je šećer u kockama, uzeo punu šaku i stavio u džep. To mi je teško palo jer sam jako volio slatko", prisjetio se Tutavac.

Prvi u Jugoslaviji dobio diplomu za keksara

Tutavac je s 13 godina bio KV radnik stolar-pletar, a među prvim poslovima su mu bile izrade namještaja, košara i drugih stvari. I onda se 1949. godine dogodio prijelomni trenutak u njegovom životu. Naime, sindikat Hrvatske raspisao je natječaj za dva keksara i još dva druga profila u Zagrebu. 

"Tako smo nas četvorica iz Opuzena otišli u Zagreb. Ja sam počeo raditi kao učenik u privredi u sklopu Krašove škole. Nakon tri godine dobio sam diplomu pod brojem 1 za keksara u bivšoj Jugoslaviji. KV radnik, proizvođač keksa", priča Tutavac pa nastavlja:

"Nakon odsluženja vojnog roka čekalo me radno mjesto u Krašu. Tada je pri Krašu radila konditorska škola za pogonske inženjere Jedini sam ja kao KV radnik pohađao tu školu i uspješno je završio s ostalima. Jedan među njima, Miša Reljin, krivac je što sam došao u Srbiju. On me kasnije u životu s posla u Čapljini pozvao ovdje jer je tada rekao Moši Filipoviću da jedino ja mogu riješiti pitanje proizvodnje grisina u Leskovcu", govori Tutavac.

Bavio se političkim aktivizmom, ali nikada nije ušao u politiku

Tutavac kaže da se tijekom rada u Krašu bavio političkim aktivizmom u omladinskim organizacijama, sudjelovao u mnogim omladinskim radnim akcijama, ali se na koncu ipak opredijelio za rad u privredi i nikada nije završio u politici.

"Imao sam priliku postati predsjednik Omladine Grada Zagreba. Bilo je upražnjeno mjesto 1957. godine. Naime, Mika Tripalo je tada otišao za Beograd, a dotadašnji predsjednik Omladine Grada Zagreba Bijelić je postao predsjednik Hrvatske. No tada sam odlučio da se neću baviti politikom", priča Tutavac. 

Prema njegovim riječima praktično sve konditorske industrije u bivšoj Jugoslaviji začete su u Krašu jer je tada Kraš imao najkompletniju proizvodnju keksa, vafla, bombona, čokolade, deserta...

"Tada je Privredna komora Jugoslavije dala zadatak da se u Krašu osnuje Viša škola za konditore. Osnova konditorske industrije Jugoslavije bila je zasnovana na bazi nas 96 koji smo tu školu završili", govori Tutavac.

Prije Domaćice i Plazme Tutavac je napravio grisine

Tutavac je u Srbiju stigao zbog grisina. Naime, u Udruženju pekarske industrije Srbije imali su problem jer nisu uspješno mogli napraviti grisine. Član Udruženja bio je i Moša Filipović koji je Tutavca doveo u Leskovac zbog tog razloga.

“Došli su po mene i dogovorili smo se da ja odem u Leskovac i tamo pustimo tu proizvodnju. Dali su mi stan, obećali da će mi zaposliti ženu. Zbog toga sam 1960. iz Čapljine otišao u Leskovac”, kaže Tutavac.

Ipak, grisini nisu njegov patent.

“To je talijanski proizvod, ja sam ga prvi napravio u Jugoslaviji. Ali sve ostalo što sam kasnije napravio ništa nije bilo patentirano, ali je moje. Kupljena je talijanska linija za proizvodnju grisina, ali sam ja napravio drugi recept jer smo u Krašu radili Cvibak za vojsku. Radio sam na tome skoro mjesec dana. Bilo mi je to veliko priznanje da mi Talijan kaže da su moji grisini maltene bolji nego njihovi.”

Na Domaćici je diplomirao, a Plazma mu je bila kruna karijere

Prvi u Jugoslaviji počeli su u proizvodnji koristiti soju, zatim sirutku koja je do tada bacana, iako je bogata kalcijem, vitaminom i mineralima. U Leskovcu je nastala i ideja o Plazma keksu.

“Da, sve je to od mene poteklo. Moša i ja smo se dogovorili da ćemo raditi proizvode koji bi bili veće nutritivne vrijednosti. Dobio sam neke časopise iz Amerike i vidio sam sastav vitamina i minerala u jednom proizvodu za mršavljenje. U tom razvoju došlo je i do Plazma keksa.”

Domaćica je, ipak, bila njegov prvijenac.

“Krašov keks Domaćica je moj prvijenac, diplomski rad. Od nje su počela sva moja razmišljanja o novim proizvodima. Domaćica je, poslije Plazme, najprodavaniji keks na jugoslavenskom tržištu. Svi su poslije to kopirali i davali ime Domaćica jer se ranije to nije štitilo, tako da se sad Domaćica, kao i Plazma, radi u raznim varijantama.”

Tutavac ništa što je napravio nije zaštitio svojim imenom, ali je uspio dogovoriti s Talijanima da se njihov keks zove Plazmon, čija receptura nema nikakve veze s njegovom Plazmom, ali ima s nazivom i oblikom keksa.

“Oblik i naziv Plazma keksa nisu moji, a recept i tehnologija su moji. Kao što sam napravio grisine u Leskovcu, tako sam napravio i Plazmu.”

Tvornica keksa Bambi i priča s Waltom Disneyjem

Nakon Leskovca, Tutavac je otišao u Požarevac gdje je osnovao tvornicu keksa Bambi.

“Stalno sam imao taj problem što sam bio uspješniji od drugih i htjeli su mi namjestiti jedan manjak od 30 tona šećera u Leskovcu. Međutim, nisu uspjeli. Došli su drugi ljudi, a ja sam poslije četiri, pet mjeseci preselio u Požarevac. Tamo smo Moša Filipović i ja odlučili otvoriti pravu tvornicu keksa.”

Tvornica se isprva nije zvala Bambi, a kasnije je došlo do problema zbog prava na ime tvornice.

“Tvornica se isprva zvala Žitostig, ali smo nakon pet, šest mjeseci shvatili da to nije adekvatno ime za takav proizvod. Raspisali smo natječaj za ime poduzeća gdje su glasala djeca iz cijele Jugoslavije. Oko 30-40 tisuća djece glasalo je i borba je bila između naziva Goran i Bambi. Tada je za dvije do tri tisuće glasova vodio Goran. Ja sam otišao u Leskovac i s tamošnjim školama napravio da djeca glasaju za Bambi. Za dvije, dvije i po tisuće glasova Bambi je osvojio. I to je bila moja prva, ovako, provokacija”, govori Tutavac.

“Nakon nekog vremena jedan beogradski odvjetnik tužio nas je za naziv nakon čega se javilo predstavništvo Walta Disneyja iz Atene. Međutim, Walt Disney tu nije mogao ništa jer ime Bambi nije njegovo, njegov je samo lik, a naziv je austrijski. Opet smo tu napravili kompromis da jedan proizvod napravimo kao nosioca imena i tako plaćamo dva posto. To smo plaćali 4-5 godina i onda je prestalo. Napravio sam zbog toga jedan proizvod s kremom od tostane soje koji se zvao Bambi 70.”

Što je suština Plazme?

Tutavac je objasnio što je zapravo suština Plazma keksa.

“Prva prava Plazma je iz linije izašla 1969. godine. Sve do te godine to nije bila ova Plazma. I tada je bilo malo polemike jer su dva stručnjaka iz Žitostiga htjela nametnuti drugu recepturu. Međutim, ja sam uspio i napravio Plazmu kakvu treba.

Plazma je u to vrijeme imala sve komponente osim koloidnog željeza. Bio je to ferosulfat, umjesto koloidnog željeza tako da je ona imala malo drugačiji sastav, za nijansu. To je imalo svoj poseban okus i miris i nije bila slatka jer sam išao s drugim šećerima: s dekstrozom, drugim komponentama. Da bude manje slatka, da je se više može pojesti. To i jest suština Plazme, da nije nametljivo slatka. I nije samo Plazma. Mi smo napravili i Belvit keks.”

"To su bila vremena kad se znanje nije skrivalo nego se dijelilo"

“I još jedan 'najjači' proizvod na tržištu, a to je Keks plus koji je bio namijenjen sportašima s 32 komponente, a Plazma ima 22. To je bila kompleks hrana. Kad su stručnjaci probali Plazmu rekli su da je to proizvod broj jedan u svijetu, prema sastavu i namjeni.”

Osim svih uvjeta koje su radnici u Bambiju imali, Tutavac kaže da nitko nikada nije ostao stambeno nezbrinut.

“Ja sam ostavio 1640 radnika kad sam otišao iz Bambija. Nikad za svog radnog vijeka nisam otpustio radnika. Nikad mi se nije vratio radnik u firmu da je bio na Sudu udruženog rada. Mogu reći da je 99 posto bilo sretnih radnika.”

Tutavac niti jedan svoj proizvod nikada nije patentirao.

"To su bila neka druga vremena, kada se znanje nije skrivalo nego se dijelilo. Sve što sam radio, sve moje recepture i proizvodi, rađeni su pod imenom Bambi tehnologije. Uvijek sam smatrao da sve to pripada narodu, da se tako jača društvena snaga i ugled naše zemlje na domaćem i svjetskom tržištu. Bila su to vremena kada su važila neka druga pravila i odnosi među ljudima. Ma meni je dobro i ovako, ja sam sretan čovjek", rekao je u svom posljednjem razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Brend Plazma i Petar Tutavac spadaju u jedne od najnagrađivanijih proizvoda i ličnosti svih mogućih domaćih i inozemnih prestižnih priznanja: Eureka zlatna nagrada, Mond selection u više kategorija, Gold trade mark, više puta najbolji domaći i robni brend, Orden rada sa srebrnim vencem, najbolji privrednik Jugoslavije i Srbije, međunarodni menadžer godine…