GOTOVO dva tisućljeća otkako je izgrađen Hadrijanov zid koji je trebao zadržati horde barbara, arheolozi na sjeveru Engleske suočavaju se s novim neprijateljem - klimatskim promjenama koje prijete golemom bogatstvu predmeta iz rimskog doba. Tisuće vojnika i njihovih obitelji živjelo je uz 118 kilometara dug kameni zid koji se proteže od zapadne do istočne engleske obale.

Bio je granica Rimskog Carstva, a danas predstavlja najveću arheološku ostavštinu drevnog Rima u Velikoj Britaniji. Gradnja zida, koji je Carstvo trebao štititi od upada barbara, započela je 122. godine u vrijeme vladavine cara Hadrijana na granici između Carstva i neosvojive Kaledonije, današnje Škotske.

Rimski vojnici za sobom su ostavili ne samo drvene građevine, već i fascinantne ostatke iz svakodnevice koji današnjim arheolozima omogućuju rekonstrukciju života na vjetrovitom sjeveru Carstva. Jedna takva ostavština je utvrda Vindolanda, pedesetak kilometara udaljena od suvremenog grada Newcastlea, nastalog iz rimske naseobine Pons Aelius na istočnom kraju zida.

"Velik dio krajolika kod Hadrijanovog zida sačuvan je ispod tresetišta i močvara, veoma mokrog i vlažnog tla, koje je štitilo arheologiju gotovo dva tisućljeća", rekao je Andrew Birley, upravitelj iskapanja i izvršni upravitelj zaklade Vindolanda.

Zbog globalnog zatopljenja tlo se zagrijava brže od zraka 

Tlo se sada zbog globalnog zatopljenja brže zagrijava nego zrak pa se dosad vlažna zemlja isušuje, a nastale pukotine propuštaju kisik. "Kada kisik dopre ovdje, jako krhke stvari napravljene od kože, tekstila, drveta, pucaju, propadaju i bivaju zauvijek izgubljene", rekao je Birley.

U krajoliku oko zida otkrivene su kamene i drvene građevine, kožne cipele i odjeća, oruđe, oružje, a čak i rukom ispisane drvene pločice, što pruža uvid u to kako je rimski način života u Britaniji mogao izgledati.

Manje od jedan posto zida arheološki istražen

Svega četvrtina nalazišta kod Vindolande je iskopana, a ta je utvrda tek jedna od 14 njih pronađenih duž Hadrijanova zida, koji je na popis UNESCO-ve Svjetske baštine uvršten 1987. godine i jedna je od najpoznatijih turističkih atrakcija u zemlji.

"Manje od jedan posto Hadrijanova zida je arheološki istražen, a dobar dio krajolika zaštićen je u ovoj mokroj tresetnoj zemlji i upravo je taj krajolik zaista ugrožen", dodao je. Iza njega su izloženi deseci rimskih cipela koje su pripadale svim rodovima, svim dobnim i društvenim skupinama, a riječ je o tek malom uzorku od približno 5500 kožnatih predmeta dosad pronađenih samo na toj lokaciji.

Zahvaljujući crnom, tresetnom tlu, mnogi su predmeti zadržali zadivljujuću razinu detalja. "Fantastični su jer su u potpunosti promijenili našu percepciju Rimskog Carstva i rimske vojske, od prvotno muškog svijeta sada znamo o ženama i djeci koja trče naokolo", rekao je Birley.

"Bez ovih preostalih predmeta, ne bismo imali te informacije i takve su stvari sada ugrožene zbog klimatskih promjena", dodao je.

Utrka između arheologa i klimatskih promjena

Kroz čitavu ovu godinu, održavaju se događaji u povodu obilježavanja 1900 godina od početka gradnje zida. Birley je rekao da je godišnjica prilika da se osmisli način kojim bi se osiguralo da zid i njegovi predmeti opstanu još 1900 godina. "Rimska vojska započela je jedan od najmasivnijih građevinskih projekata u cijelom Carstvu", rekao je.

"Izmijenili su ovaj fantastičan ruralni krajolik oko mene, stvorivši Hadrijanov zid, barijeru posred srca zemlje", rekao je. Sada, umjesto da brani rimsku Britaniju od Kaledonije na sjeveru, započela je utrka između arheologa i klimatskih promjena.

"Možemo li doznati što se događa s ovim nalazištima? Možemo li intervenirati gdje je to moguće kako bismo ih zaštitili? I možemo li spasiti materijal prije nego što zauvijek bude izgubljen?" zapitao se Birley.