RUSIJA u Ukrajini nema samo vojno strateške već i goleme gospodarske interese.

Primjerice, brojni analitičari upozorili su da Ukrajina posjeduje goleme rezerve prirodnog plina i da je bila rangirana na 26. mjestu među zemljama s dokazanim rezervama prirodnog plina još i prije nego što je Krim pripojen Ruskoj Federaciji 2014. Njene ukupne rezerve plina procijenjene su na oko 5.4 bilijuna kubičnih metara.

Neki analitičari tvrde da je Rusija u invaziji do sada, među ostalim, zauzela područja bogata nalazištima plina.

Interes u pohranjivanju iskorištenog goriva

Nuklearna energija u tom se kontekstu manje spominjala, no ona nije zanemariv dio kolača na koji je Rusija mogla baciti oko.

Naime, Jeffrey S. Merrifield, povjerenik američke Komisije za nuklearnu regulaciju od 1998. do 2007., nedavno je istaknuo da je ukrajinska nuklearna industrija važna zlatna koka vrijedna na stotine, pa i milijarde dolara u formi poslova.

U svojoj analizi za Wall Streat Journal Merrifield ističe da samo nuklearka Zaporižje sa šest reaktora, trenutno pod kontrolom Rusije, godišnje vrijedi stotine milijuna dolara poslova.

Slično vrijedi i za ugašenu černobilsku nuklearku, kao mjesto na koje se privremeno odlaže istrošeno nuklearno gorivo i nuklearni otpad te za preostale tri nuklearke s devet reaktora, ali i generalno za cijelu ukrajinsku nuklearnu industriju, koja se, baš kao i sama Ukrajina, posljednjih godina sve više od Rusije okretala prema Zapadu.

Primjerice, preuzimanjem Černobila, Rusija je osigurala kontrolu nad odlaganjem istrošenog goriva koje se pohranjuje u kontejnere i nastavak otpremanja u postrojenja za preradu u Rusiji. Kako god se okrene, Černobil za Rosatom, rusko državno nuklearno poduzeće, vrijedi stotine milijuna dolara godišnjih poslova.

Rusija bi preuzimanjem Černobila mogla istisnuti Holtec, američkog dizajnera i proizvođača tehnologija kanistera kontejnera za suho skladištenje iskorištenog nuklearnog goriva. Godine 2007. državno poduzeće Černobilska nuklearna elektrana ovlastilo je Holtec da izgradi postrojenje za 100 godina skladištenja 22.000 korištenih gorivih sklopova iz Černobila.

Projekt je trebao omogućiti Ukrajini sigurno skladištenje ovog goriva bez da ga šalje u Rusiju na preradu. Postrojenje za preradu i skladištenje završeno je 2020. godine, a kada je počeo rat 24. veljače 2022., Holtec i SSE Chernobyl provodili su testiranje kontejnera kako bi započeli skladištenje istrošenog goriva u travnju, tumači američki stručnjak.

Interes u trgovini nuklearnim gorivom

Nadalje, Ukrajina ima 15 operativnih nuklearnih reaktora na četiri lokacije, uključujući Zaporižja, koje su projektirali i izgradili Rusi. To je najveći broj takvih postrojenja koja su Rusi izgradili izvan svoje zemlje. Međutim, počevši od 2005. godine, američka tvrtka Westinghouse pojavila se kao konkurent ruskom nuklearnom dobavljaču svježeg goriva Atomstroyexportu, u vlasništvu Rosatoma.

U vrijeme invazije Westinghouse je opskrbljivao gorivom sedam od 15 nuklearnih reaktora i mogao je istisnuti Ruse u svima. Vlada SAD-a dala je veliku potporu tim naporima, a ti ugovori o gorivu predstavljali su stotine milijuna dolara godišnje izgubljene prodaje Atomstroyexportu. Zauzimanjem Ukrajine ili povratkom utjecaja u nuklearnim elektranama, Rusija može ponovno preuzeti tržište ukrajinskog nuklearnog goriva.

Interes u izgradnji novih nuklearki

Što je najvažnije, Westinghouse je, uz potporu SAD-a, bio u poziciji da tijekom sljedeća dva desetljeća u Ukrajini izgradi nove nuklearne reaktore. Dana 31. kolovoza 2021. američka ministrica energetike Jennifer Granholm i njezin ukrajinski kolega Herman Haluščenko potpisali su sporazum o strateškoj suradnji na izgradnji pet nuklearnih jedinica, čija je vrijednost, prema Svjetskoj nuklearnoj udruzi, veća od 30 milijardi dolara.

Dana 22. studenoga Patrick Fragman i Petro Kotin, izvršni direktori Westinghousea i Energoatoma, ukrajinskog državnog poduzeća, potpisali su ugovor o namjeri izgradnje prve nuklearne jedinice Westinghouse AP1000 u gradu Hmeljnicki, gdje trenutno rade dvije nuklearne jedinice koje je izgradila Rusija. Plan je bio koristiti mjesto ruskog nuklearnog reaktora koji je 1990. dovršen do oko jedne trećine, kao i dijelove otkazanog američkog nuklearnog projekta u Južnoj Karolini. Cilj je, rekao je Kotin, bio izgradnja 24 gigavata nuklearnih kapaciteta do 2040. godine.

U studenome 2021. ukrajinski čelnici potpisali su sporazum s Westinghouseom o namjeri izgradnje najmanje pet nuklearnih jedinica – prve tranše programa koji bi mogao više nego udvostručiti broj elektrana u zemlji, s potencijalnom ukupnom vrijednošću blizu 100 milijardi dolara. Očita namjera Ukrajine bila je da Rusija od toga ne dobije ništa.

Geostrateška i ekonomska prednost

Hrvatski stručnjak za nuklearnu sigurnost Zdenko Šimić kaže da su svi nuklearni reaktori u Ukrajini ruskog dizajna i da diverzifikacija dobavljača nije jednostavna.

"No nakon problema s pobunjenim pokrajinama i ruske okupacije Krima, Ukrajina je postala dodatno motivirana da osigura nuklearne dobavljače sa Zapada", kaže naš stručnjak za nuklearke.

"Uz geostratešku, to može imati i ekonomsku prednost. Primjerice, izgradnjom privremenog odlagališta za nuklearno gorivo i radioaktivni otpad u Černobilu, uz pomoć američkog Holteca, štedi se godišnje oko 100 milijuna dolara jer više nema potrebe za slanje istrošenog goriva na reprocesiranje u Rusiju. Cijena svježeg goriva za 15 nuklearnih reaktora još je puno veća.

Važne su i brojne aktivnosti vezane za optimiziranje i modernizaciju nuklearnih elektrana u pogonu. Na kraju, daleko najveća ekonomska vrijednost vezana je za potencijalnu gradnju novih nuklearnih elektrana, u čemu su posebno aktivne tvrtke iz SAD-a - Westinghouse za velike, a Holtec i Nuscale za male jedinice", objasnio je Šimić.