TRACY WHITNEY je voditeljica sadržaja u Creating a Family, neprofitnoj organizaciji usmjerenoj na posvojenje i obrazovanje i podršku za udomiteljstvo.

U svom razgovoru za Insider Tracy je objasnila kako se posvojenje ne bi trebalo shvaćati kao jednostavna alternativa imanju biološkog djeteta i da se radi o nečem puno složenijem i osjetljivijem.

Htjela je još djece, ali nije htjela više prolaziti porođaj. Tako je sve počelo

"Nakon što sam dobila četvero biološke djece, osjećala sam da nisam gotova s dočekivanjem novih članova obitelji, ali znala sam da sam završila s rađanjem", započela je Tracy.

"Uvijek sam imala interes za posvajanje, a traumatično rođenje mog najmlađeg biološkog djeteta zapečatilo je tu odluku. Moj suprug i ja počeli smo razmatrati opcije posvojenja i otkrili da nas privlači program posvajanja za osobe s posebnim potrebama iz Kine. U posvojenju 'posebne potrebe' podrazumijevaju sve što otežava smještaj djeteta u zauvijek obitelj", rekla je Tracy.

Sljedeće godine ušli su u proces usvajanja i ona se potpuno posvetila istraživanju. Naišla je na informacije o Creating a Family, tadašnjoj Facebook grupi koja je do danas preoblikovana u neprofitnu organizaciju usredotočenu na edukaciju o posvojenju, čiji je Tracy važan dio.

Međutim, te 2008. godine shvatila je da je u spomenutoj Facebook grupi pronašla riznicu informacija o posvojenju, od kojih većinu nikad nije uviđala. Njihove dvije posvojene kćeri došle su u njihov dom kad su imale 14 i 22 mjeseca, u različito vrijeme. Sada imaju 10 i 14 godina.

"Tijekom proteklog desetljeća naučila sam puno o posvajanju i izgradnji obitelji", priznala je Tracy.

Ljubav nije dovoljna

Ljudima koji nisu u stanju zatrudnjeti prirodnim putem često se govori da "samo posvoje" ili da ima puno djece kojoj je potreban dom pun ljubavi, kako je primijetila. 

"Stvar je u tome što, kada je posvajanje u pitanju, ljubav nije dovoljna. Ne možete samo tako dovesti u svoj dom dijete koje je doživjelo gubitak svog prvog i primarnog skrbnika, svoje rođene majke, a ne očekivati da će to prouzrokovati neke posljedice. Ljubav je važna, ali isto tako i obrazovanje, terapija i roditeljstvo utemeljeno na traumama", kaže ona.

Posvojenje uključuje gubitak i traumu

U svijetu posvajanja postoji rasprava o tome uključuje li svako posvojenje traumu. Tracy vjeruje da da. Djeca koja su posvojena izgubila su iskonsku vezu sa svojim biološkim obiteljima.

Za djecu koja su posvojena iz drugih zemalja, kao što su njene kćeri, postoji još više gubitka: kulture, jezika i njihove rasne ili etničke zajednice. Posvojitelji moraju prepoznati te gubitke i potrebe koje oni donose te biti spremni voditi svoje dijete prema ozdravljenju.

Važno je usredotočiti se na glasove posvojenika

"Proživjela sam posvojenje sa strane posvojitelja, ali nikad neću doživjeti iskustvo posvojenja sa strane djeteta. Nemam tu zajedničku polaznu točku o kojoj bih mogla razgovarati s njima ni podijeliti s njima iskustva kakva su moja djeca doživjela", kaže Tracy.

"Zato je toliko važno da roditelji i kreatori politike o posvojenju slušaju odrasle posvojenike. Kada roditelji ili potencijalni posvojitelji usmjere glas posvojenika, dobivamo iznutra uvid u njihova iskustva i što se moglo učiniti da se ona poboljšaju", objasnila je.

Ne postoji samo jedan način da se izgradi obitelj

"Ovih dana imamo toliko opcija za stvaranje naših obitelji: posvajanje, surogatstvo, usvajanje embrija, staromodan način i još mnogo njih. Nitko vam ne može reći koji je pravi put za vašu obitelj; morate razumjeti svaki put i zamke na koje možete naići. Tek tada možete donijeti pravu odluku o tome što je najbolje za vas", zaključila je Tracy.