GOVOREĆI o prosvjedu koji je u prošlu subotu održan na Trgu žrtava fašizma, premijer Andrej Plenković je rekao kako paramilitarne opcije žele srušiti vlast.

O ljudima koji su spremni koristiti silu

Rekao je da u Hrvatskoj postoje ljudi koji su spremni koristiti silu da bi išli na rušenje demokratski izabrane vlasti te da postoje ljudi koji su organizirani, naoružavaju se i nastoje na silu promijeniti vlast.

>>Tinejdžer s prosvjeda osumnjičen za terorizam, evo kakva mu kazna prijeti

>>Plenković: Paramilitarne opcije žele srušiti vlast. Organizirani su, naoružavaju se

Naime, na ovom prosvjedu je uhićen tinejdžer koji je bio naoružan improviziranim hladnim oružjem i dvama Molotovljevim koktelima. U stanu je ostavio oproštajna pisma. Sudac za mladež Županijskog suda u Zagrebu odredio je jednomjesečni istražni zatvor ovom 17-godišnjaku. Osumnjičen je za pripremanje terorizma.

Plenković je tako kazao da vidi gotovo identičan obrazac kao i u slučaju Danijela Bezuka, koji je pucao na zgradu vlade i policajce prije dvije godine, dodavši kako mlada osoba ne može sama od sebe, ničim izazvana, doći u takvu situaciju.

"Tu se očito radi o radikalizaciji, o kontinuiranom zasipanju mladih nezrelih ljudi, možda iz problematičnih obitelji ili okolnosti, koji onda na kraju nezadovoljstvo nastoje artikulirati na ovakav način.

Čini mi se da je ovaj problem puno širi i da se o njemu moraju očitovati policija i Sigurnosno-obavještajna agencija kako bi javnost postala svjesna svih procesa koji se zbivaju u državi", poručio je premijer Plenković.

Stvara paniku, zaboravio na šatoraše

Plenković tako očito stvara paniku oko straha za terorizam o kojemu je govorio i ministar branitelja Tomislav Medved. Govoreći o prosvjedu koji je u subotu održan na Trgu žrtava fašizma, Medved je rekao kako snažno osuđuje poruke mržnje koje su odaslane s tog okupljanja, a posebno događaj koji se može smatrati pokušajem izazivanja nasilja, tj. terorističkim aktom.

>>Potvrđena optužnica protiv Franciškovića. Uhićeno 6 njegovih sljedbenika, nađen nož

Događaj je to koji sigurno zaslužuje određenu reakciju države, uostalom i u ovaj petak smo vidjeli da ekstremizam postoji. Naime, 50 podržavatelja Marka Franciškovića u ovaj petak se okupilo pred sudom na kojem je potvrđena optužnica protiv dotičnoga koji je osumnjičen za javno pozivanje na terorizam i mjesecima je u pritvoru. Privedeno je šest Franciškovićevih sljedbenika.

Međutim, jedno je reakcija pravne države koja izgrede sankcionira, a drugo je toliko inzistiranje na toj temi, odnosno matrica o nekakvoj prijetnji za državnu sigurnost ili pozivanje SOA-e da se očituje o slučaju. Djeluje to sasvim suvišno, ali i licemjerno.

555 dana šatoraša

Uostalom, sjetimo se i šatoraša, koji su 2015. prosvjedovali protiv tadašnje vlasti. Bio je to prosvjed obilježen iznošenjem plinskih boca na ulice glavnog grada. Naime, veterani su u jednom trenutku prijetili da će raznijeti plinske boce koje su stavili na cestu koju su tako blokirali.

Prosvjed se, podsjetimo, održavao punih 555 dana u vrijeme kad je premijer bio Zoran Milanović, a predsjednik Ivo Josipović. 

Sve je počelo u jutarnjim satima 20. listopada 2014. kada su se branitelji pojavili u Savskoj 66. Uz Josipa Klemma i Đuru Glogoškog, današnji ministar branitelja i potpredsjednik vlade Tomislav Medved bio je jedan od istaknutijih šatoraša.

Iako na samom početku nije bilo jasno zašto prosvjeduju, tvrdili su kako su se okupili jer “smatraju da se osjećaju poniženima i zaboravljenima”. Postavili su šator i ostali u Savskoj ulici sljedećih 555 dana.

Prosvjed je od samog početka poprimio politička obilježja te je čak u jednom trenutku iz šatora u Savskoj poslan poziv građanima da "nipošto ne daju glas jednom od kandidata". Time se aludiralo na Josipovića jer je tadašnja kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović već u više navrata posjetila branitelje u šatoru.

Šator je bio poprište brojnih događanja, od konferencija za novinare, okruglih stolova i misa, a pohodile su ga studentske udruge, navijači, brojni saborski zastupnici desnih opcija, pjevači i nogometaši.

Kosor podsjetila da je Plenković šatorašima držao govor

>>Jadranka Kosor: Sjetimo se da je u braniteljskom šatoru bio i Andrej Plenković

Oko ove teme upozorila je i nekadašnja premijerka Jadranka Kosor.

“Sjetimo se da su tada europarlamentarci iz HDZ-a došli podržati te prosvjede koji su bili nedemokratski i tamo je govor u ime svih njih održao Plenković”, rekla je Jadranka Kosor. Dodala je kako ne treba svaki pokušaj prosvjeda etiketirati s namjerom rušenja vlasti.

I nekadašnji ministar branitelja Predrag Fred Matić osvrnuo se na ovakvu reakciju vlasti. 

"Naravno da nije ista situacija kao sa šatorašima, oni su bili naoružani cvijećem, ljubavlju i milosrđem. Doduše, na plinski pogon", napisao je Matić na Twitteru.

Puhovski: Stvara se histerija

Na ovu temu smo popričali s političkim analitičarom i nekadašnjim predsjednikom HHO-a Žarkom Puhovskim.

"Čini mi se logičnom briga zbog toga što se sada razvija jedna vrst histerije u dijelu javnosti povodom navodne opasnosti od terorizma. To mi se, potencijalno, čini čak i opasnijim od čitave pripovijesti u vezi s Inom jer ovo stvara klice atmosfere u kojoj bi moglo doći do redukcije političkoga pluralizma, a to je, ponajprije sa stajališta ljudskih prava, doista jako opasno", govori.

"Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je ovih dana podsjetilo na 97. članak Kaznenog zakona gdje se na dva mjesta koristi riječ 'ozbiljno', kada se radilo o zastrašivanju stanovništva, kao i narušavanju (pa i uništavanju) temeljnih struktura države. Ne vidim kako jedan maloljetnik sa svojim neraspakiranim ruksakom može izazvati ozbiljno zastrašivanje stanovništva, odnosno uništavanje institucija.

Slična je priča iskušana s Danijelom Bezukom, ali tada su se DORH, pa dijelom i policija, dosta hrabro usprotivili političkim pritiscima. Ovoga puta izgleda da nije tako", objasnio je Puhovski kazavši kako ne želi minimalizirati opasnost od nasilja, ali i da se u obzir uzima krivi kontekst.

"Dignitetom rata se oružano nasilje tretira kao vrijednost"

Rekao je da postoje tri aspekta koja treba promotriti u cijeloj priči. Prvo, dotaknuo se tradicije nekritičkog sagledavanja oružanog nasilja općim korištenjem obrasca digniteta ili dostojanstva Domovinskog rata.

"Time se oružano nasilje tretira kao vrijednost samo po sebi. Ne govori se o cilju rata kao vrijednosti, a to je oslobođenje države, nego o samome ratu kao vrijednosti. Nerijetko se, dapače, rat spominje kao temelj hrvatske države.

To je, prije svega, glupost, jer hrvatska vojska ne bi mogla biti obrambena sila da nije postojalo nešto što je branila, a to je država - uspostavljena prvim izborima i referendumom 1990. godine. Paradoks je pojmovno u tomu da samo vojska agresora stvara neku novu situaciju, dok ona koja se brani po definiciji održava status quo", njegove su riječi.

"Zašto se akcije šatoraša nisu interpretirale kao terorizam?" 

Što se tiče drugog bitnog aspekta, podsjetio je na akcije šatoraša.

"Oni su sebe proglasili borcima protiv nenarodne vlasti uz zdušnu podršku svih struktura HDZ-a koji je bio tada u oporbi, ali i najviših državnih funkcionara – bili su ih posjećivali i premijer, te predsjednik i predsjednica države. Među njima je bila široko prihvaćena teza da je nenarodna vlast ona koja nije 'domoljubna', tj. vlast HDZ-a.

Sada se je to shvaćanje okrenulo protiv HDZ-a; odjednom radikalna desnica smatra HDZ nositeljem nenarodne vlasti. Naravno, uz obvezatni dodatak Pupovca, tek toliko da se ne zaboravi srpska manjina kao neprijateljska.

Zašto tada nije bilo terorizma u mjerodavnim interpretacijama? A događalo se je mnogo toga opasnoga. Od zapaljive retorike do već legendarnih plinskih boca. Dakle, tada nije bilo terorizma, nije ga bilo niti u slučaju Bezuk, ali sada se odjednom govori o terorizmu, odnosno kako kaže premijer, 'pokušaju korištenja sile protiv demokratsko izabrane vlasti'.

Upozoravam opet na riječ "ozbiljno" koja se pojavljuje u Kaznenome zakonu, a ovdje, za sada, vidimo eventualni pokušaj napada na jednu političku stranku. O svim pitanjima vezanima uz nasilno djelovanje treba utemeljeno raspravljati, ali meni se čini zabrinjavajućim pritisak na povezivanje oporbenih političkih stranka s mogućim terorističkim djelom, odnosno s navodnom pripravom za terorizam.

Zasigurno ne treba očekivati ponavljanje podržavljenoga nacionalističkog ludila kojima je – optužbom za terorizam – uništena Dalmatinska akcija 1993., ali ipak treba biti oprezan.

Usporedba s Njemačkom komunističkom partijom

Nameće se još jedna paralela, vjerojatno pretjerana, ali treba upozoriti na krajnju mogućnost. Naime, u Saveznoj republici Njemačkoj je 17. kolovoza 1956. Ustavni sud zabranio KPD, Njemačku komunističku partiju. Obrazloženje je bilo da ne prihvaća demokratske vrijednosti, tj. smjenu vlasti na izborima, jer zagovaraju revoluciju.

Komisija za ljudska prava Europske zajednice takvo je stajalište prihvatila kao opravdano, no tada se radilo o partiji koja je u programu imala revolucionarnu promjenu vlasti, načelno vezanu uz nasilje, pa je prihvaćena formula da su 'napustili tlo Ustava' (u narednim je generacijama revolucija u mnogome reducirana na terorizam, no to je drugo pitanje).

Terorizam (kao nasilno djelovanje 'odozdo', protiv državnih organa) je oduvijek odličan izgovor za teror (nasilno, protupravno djelovanje države, 'odozgo'). 11. rujan je to uvjerljivo pokazao na globalnoj razini.", rekao je.

Podsjetio je na Plenkovićevu izjavu u kojoj je zatražio očitovanje SOA-e o opasnosti od terorizma. Dodaje kako je SOA tajna služba, koja se kao takva "javno očituje iznimno rijetko, kada se radi o jasnom trenutku u kojemu je ugrožena država, a to ovdje naprosto nije slučaj".

"Nije loše kad na vlasti malo strepe"

Dodirnuo se trećeg elementa, a to su navodi iz članka 97. o ozbiljnom "zastrašivanju stanovništva".

"Zbog i dalje dominantne patrijarhalne junačke tradicije, još više zbog propagande koja se desetljećima bavila uzdizanjem dostojanstva rata na rang najviše vrijednosti, uopće nema naznaka da je došlo do uznemirenja stanovništva.

Ljudi ne zaključavaju vrata ništa više nego prije, ne gledaju sumnjičavo tko im se kreće oko kuće... Doduše, došlo je do uznemirenosti. Ali jednoga dijela vladajuće kaste.

Nije pristojno to izazivati, ali sa stajališta demokratske odgovornosti, onoga što u SAD-u nazivaju "accountability", to ne mora nužno biti loše. Kad na vlasti malo strepe, to je dobro za liberalno-demokratsku zajednicu", pojasnio je.

Ističe kako ne opravdava nasilje i kako treba istražiti cijeli događaj dodajući da ipak ne shvaća kako se maloljetnika tretira kao izvor ozbiljne ugroze.

"Treba vidjeti koja je veza njega i uhićenoga Franciškovića, ako postoji, kakve su naravi ti 'eksplozivni elementi' koje je imao u ruksaku. Ako je bilo više terorista u pripravi, zašto je samo jedan došao na poprište akcije, ima li elemenata za pretpostavku o samoubilačkome atentatu - što bi moglo slijediti iz navoda o nađenim oproštajnim pismima (iako je takav ritual tipičan za drukčije intonirane terorističke aktivnosti), itd.

Molotovljevi kokteli kao simbol građanskog otpora

Tu su i Molotovljevi kokteli. Oni su generacijama bili interpretirani kao simbol građanske pobune, zapravo, nečega na rubu između oružane pobune i oštrog građanskog prosvjeda, kroz koji su se građani nerijetko branili od policijskog nasilja (kakvoga kod nas nema).

Uglavnom su korišteni protiv zgrada ili oklopljenih vozila, a simbolika je takva ponašanja dobro ilustrirana venezuelanskim inovacijama 2017., kada su u prosvjedu uveli 'puputov' cocktaile (prijevod bi bio kakatov, tj. fekalni kokteli), kojima su lansirali izmet na organe represije“, kaže.

Istaknuo je da o količini zbunjenosti u državi oko cijele priče govori i priopćenje zagrebačkog Županijskog odvjetništva od 1. travnja.

"Tada se osumnjičenicima za terorizam u opisu djela navodi i poziv na 'ignoriranje sredstava javnog priopćavanja'. Doista ne mogu shvatiti kako bi moj poziv susjedima da ne gledaju HRT, barem ne njegov informativni program, jer eto ne pretjeruje s istinom (ili da ne čitaju, recimo, 'Hrvatski tjednik'), mogao biti proglašen pozivom na terorizam. No, možda su tužitelji bili u prvoaprilskome raspoloženju", naveo je.

"U sadašnjem slučaju neke stvari treba tek ozbiljno dokazati. Od povezanosti s Franciškovićem, koji je na čudan način i dalje u pritvoru, preko nekih organizacija koje se, navodno, pojavljuju u povodu uhićenoga mladića, do kruga ljudi s kojima je bio u kontaktu.

"Skup pomaže Plenkoviću"

Tek treba vidjeti radi li se o 'usamljenome vuku', dakle o nekome koga određuje ne-baš-jasno-adresirani bijes, ili o pripadniku skupine (valjda čopora u ovoj dosta popularnoj terminologiji), itd. Zahtijeva to pažljivu analizu. To što je na skupu bio, primjerice, Nikola Grmoja premalo je za ikakav pravni zaključak.

Uz to, recimo da je rečeni skup politički doživio flagrantan neuspjeh. Već i zato što su na kraju okupljeni smušenjaci pjevali himnu HDZ-a. Htjeli su, izgleda, ('pravim') HDZ-om protiv (sadašnjega) HDZ-a. Tako se očito ne rješavaju realni hrvatski problemi. To, politički gledano, pomaže HDZ-u i Plenkoviću.

Grmoja je u pravu kada kaže da ga se ne može optuživati za sve ono što se je na skupu događalo, ali je u krivu kad kaže da skup nije išao HDZ-u u korist, jer su se tekstom i kontekstom osramotili i organizatori i podržavatelji protuhadezeovskog skupa.

Premijer je pak oštro osudio to što se je događalo, što možemo potpuno razumjeti i opravdati s liberalno demokratskoga stajališta. Ali proširenje konkretnoga incidenta na opću političku klimu, "korištenja sile protiv demokratski izabrane vlasti", je doista pogrešna interpretacija svega što znamo o događaju.

Poopćiti primitivno ponašanje manje skupine ljudi i proglasiti ga bitnim elementom političke klime te okriviti određene stranke, jednostavno je pogrešno - i principijelno i taktički, jer se tako dio članstva ovih stranaka tjera na radikalizaciju. Pa, onda vlast govori kako imamo puno radikala. To je zatvoren krug", dodaje.

Zašto je jača opozicija na desnici?

Pitamo ga zašto je dojam da ustvari vladajući na desnici ima jaču opoziciju nego na ljevici, barem u smislu glasnog nastupa.

"Unutar političke sfere imamo sustavno ugrađenu neravnotežu utoliko što je u Hrvatskoj lijevoj strani političke scene amputirana mogućnost bilo kakvih radikalnih akcija. Naprosto zato što joj se, nakon decenija upornoga vježbanja ovih obrazaca, olako može pripisati komunizam, jugoslavenstvo, četništvo i što sve još ne.

Protiv HDZ-a se radikalno javljaju oni koji imaju čistu savjest sa stajališta vladajućih shema, jer su, eto, domoljubi. Nešto slično je bilo i u Jugoslaviji, samo obrnuto. Mi s ljevice smo lakše kritizirali vlast, jer nismo imali stigmu nacionalizma, koji je onda bio glavni neprijatelj. Sad je slično na desnici, a ljevica je načelno okljaštrena.

Evo, Katarina Peović je pokušala u Saboru reći nekoliko rečenica koje su standardni dio iole radikalne lijeve retorike u nizu zemalja Europske Unije, a predsjednik sabora Gordan Jandroković je to okarakterizirao govorom mržnje.

Andrej Plenković je također spominjao govor mržnje - protiv HDZ-a. No, to ne može biti govor mržnje, jer sintagma znači napad na osobu temeljem njezina podrijetla. Ako Vam kažem da ste glup novinar, to je uvreda, ali ako kažem da ste glup muškarac, to je govor mržnje jer Vas odbijam priznati kao osobu u cjelini egzistencije, onoga što ne možete izmijeniti (za razliku od pojedinih aspekata, profesije, ili političke orijentacija).

"Na koncu ostaju - ustaše i partizani"

Činjenica da posljednjih godina oporba zaoštrava retoriku protiv HDZ ukazuje barem toliko na greške vladajućih koliko na supstancijalnu opozicijsku slabost (nekako bude asocijaciju na legendarni naziv stare emisije na Stojedinici - 'Krezubi trozubac').

Ovdje se, međutim, radi poglavito o političko-obiteljskome obračunu. Ponavlja se ono što je rekao Škoro prije tri godine: 'Mi ćemo biti pravi HDZ!'. To tada nije uspjelo, ali istu strategiju na desnici i dalje njeguju.

Biti bolji HDZ od stvarnoga HDZ-a. Kao što smo mi, šezdesetosmaši, mislili da smo bolji marksisti, socijalisti od vladajuće partije. Koncept je metodički usporediv, ako ne i sličan.

Ljevica je hendikepirana, u strahu je već 20 godina zbog tereta jugoslavenstva, ne-patriotizma itd. Jedini je tu granicu prešao Milanović, ali tako što je odlutao na poziciju nezakonitoga političkog sina Franje Tuđmana", kaže.

Navodi kako su se sad već na ta dva spektra formirale tri generacije.

"Tzv. lijevi i desni, koji često znaju da su to poglavito po nekim naslijeđenim predrasudama, katkada se npr. na vjenčanjima i do krvi sukobljavaju, a na koncu ostaju - ustaše i partizani.

"I dalje postoji klanska privrženost"

Imamo primjer nekadašnje bacačice kladiva Ivane Brkljačić koja je na jednim izborima bila na listi SDP-a, kamo ju je bio stavio Bandić, pa se uskoro javno ispričavala svima u porodici. Jer to za mnoge nije tek svjetonazorsko pitanje, nego nešto što se nasljeđuje.

Upućuje na to i činjenica da dobar dio ljevice i dalje prihvaća Milanovića jer vide da šteti HDZ-u. To im je bitno. Čak i kad to čini s desna. To je jedna vrsta klanske privrženosti koja postoji u Hrvatskoj, ali i u čitavom nizu EU zemalja, poput Velike Britanije ili Njemačke.

Daleko od faktičkoga terorizma ovaj složaj uvjetuje atmosferu u kojoj terorizam možda ne nastaje, ali ga se opravdava. O tomu bi valjalo dublje promisliti“, zaključio je.