RUSKE optužbe da Ukrajina namjerava baciti prljavu, radioaktivnu bombu na neki dio svojeg teritorija, koje je pokrenuo ruski ministar obrane Sergej Šojgu u nedjelju u telefonskim razgovorima s visokim zapadnjačkim dužnosnicima, izazvale su nove strahove da Vladimir Putin razmatra mogućnost eskalacije svoje krvave invazije na Ukrajinu.

Ruska upozorenja mogu biti priprema i opravdanje za eskalaciju

Podsjetimo, Kremlj je u nedjelju i ponedjeljak, bez navođenja ikakvih dokaza, ustvrdio da Ukrajina planira aktivirati prljavu bombu i za to optužiti Moskvu.

Rusko ministarstvo obrane u ponedjeljak je priopćilo da se zbog ove prijetnje njihove snage pripremaju za djelovanje u uvjetima radioaktivne kontaminacije.

Zapadnjački dužnosnici odbacili su optužbe Moskve kao neutemeljeni pokušaj da se sukob u Ukrajini eskalira.

"Naše zemlje jasno su dale do znanja da svi odbacujemo prozirne, lažne optužbe Rusije da Ukrajina namjerava upotrijebiti prljavu bombu na vlastitom teritoriju", objavio je američki State Department u zajedničkoj izjavi s britanskom i francuskom vladom.

"Svijet bi prozreo svaki pokušaj da se ova optužba iskoristi kao izgovor za eskalaciju", stoji u priopćenju.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao je inspektore UN-ove Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) da dođu Ukrajinu kako bi se uvjerili da je riječ o lažnim optužbama, kakvima se Rusija u invaziji poslužila već mnogo puta do sada.

"Ako Rusija nazove i kaže da Ukrajina navodno nešto sprema, to znači jedno: Rusija je to već pripremila", rekao je Zelenski u ponedjeljak u videoobraćanju.

Nakon što su Ukrajina i njezini zapadni saveznici odbacili rusko upozorenje Rusija je u utorak najavila da će problem adresirati na Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Stručnjak za nuklearnu sigurnost Zdenko Šimić, vodeći istraživač u Energetskom institutu Hrvoje Požar u Zagrebu, kaže da je međunarodna kontrola radioaktivnih materijala iznimno razvijena i stroga kada se radi o aktivnostima koje mogu voditi razvoju nuklearnih bombi.

"Međutim, to nije tako kada je riječ o brojnim drugim radioaktivnim materijalima koji se koriste u laboratorijima, industriji i medicini. To znači da je gotovo nemoguće kontrolirati prijetnje prljavom bombom kada su u pitanju državni akteri", kaže Šimić.

Razlike između atomske i prljave bombe

Razlika između atomske i prljave bombe je velika.

Atomska bomba temelji se na nuklearnoj reakciji, fisijskoj ili fuzijskoj, koja je uzrok eksplozije i zračenja.

Prljava bomba temelji se na eksploziji klasičnog eksploziva kao što je dinamit, odnosno TNT. Ta bomba sadrži radioaktivni materijal koji se raspršuje u eksploziji.

Prljava bomba ne mora sadržavati visoko pročišćen posebno radioaktivni fisibilni materijal (uranij 235 ili plutonij 239) kakav se koristi u nuklearnoj bombi. Radioaktivni materijal prljave bombe može se prikupiti iz različitih izvora – iz industrije, bolnica, znanstvenih laboratorija ili nuklearnih elektrana. Zbog toga je prljavu bombu mnogo lakše i jeftinije napraviti nego nuklearnu bombu.

Ona se također može lako prenositi u koferu ili automobilu. No važno je istaknuti da se za potrebe izgradnje prljave bombe radioaktivni materijal mora samljeti u prah, što otežava korištenje visoko radioaktivnih materijala.

Razorna moć prljave bombe

Posljedice eksplozije prljave bombe ovisile bi o mnogo čimbenika, među ostalim, o snazi eksploziva, količini i vrsti radioaktivnog materijala koji se koristi, vremenskim uvjetima kao što su vjetar i kiša itd.

Prljava bomba ima milijune puta manju eksplozivnu i radioaktivnu razornu moć od atomske bombe. Primjerice, atomska bomba bačena na Hirošimu imala je razornu moć 20.000 tona TNT-a. Razorna moć prljave bombe mjerila bi se u kilogramima, a ne u tonama ili tisućama tona.

Oblak radijacije od nuklearne bombe mogao bi se proširiti na više stotina četvornih kilometara, dok bi se radijacija prljave bombe mogla raspršiti unutar nekoliko blokova ili četvornih kilometara oko mjesta eksplozije, što bi ovisilo o vremenskim uvjetima. Broj žrtava primarne eksplozije prljave bombe bio bi relativno malen, kao i bilo koje obične bombe s istom količinom eksploziva.

Količina zračenja kojoj je tijelo izloženo

Učinak zračenja radioaktivnog materijala također ne bi bio velik. Kako se radioaktivni materijal širi, postaje sve manje koncentriran i manje štetan. Trenutni zdravstveni učinci izloženosti niskim razinama zračenja, koje se očekuju od eksplozije prljave bombe, vjerojatno bi bili minimalni. Učinke izloženosti zračenju određivali bi sljedeći čimbenici:

Vrsta zračenja radioaktivnog materijala koji se koristi (gama, beta ili alfa). Alfa-zrake su ubrzane jezgre helija; beta-zrake su ubrzani elektroni ili pozitroni, a gama-zrake elektromagnetski valovi, kao x-zrake, svjetlost ili radiovalovi, ali znatno kraćih valnih duljina (odnosno puno veće energije). Čestice helija i elektroni zaustavljaju se u nekoliko centimetara zraka ili u tankom sloju tkanine ili kože. Čestice izotopa koje se raspršuju eksplozijom predstavljaju ozbiljnu opasnost za zdravlje uglavnom samo ako se udišu. Gama-zrake mogu proći kroz mnogo metara zraka ili mnogo centimetara olovnog oklopa, ovisno o njihovoj energiji.

Udaljenost od zračenja do pojedinca. Koncentracija radioaktivnog materijala ubrzano pada s udaljenošću od mjesta eksplozije.

Način izlaganja - vanjski ili unutarnji. Kontakt preko kože dodirom je najmanje opasan za alfa i beta-zračenje, kontakt preko pluća disanjem ili kontakt preko probave unošenjem kontaminirane vode ili pića je mnogo opasniji, pogotovo za alfa-zračenje.

Duljina vremena izloženosti. Ovisi o tome je li radioaktivnost izvan tijela ili u njemu te o vrsti radionuklida (vremenu poluraspada i tzv. biološkom vremenu zadržavanja u organizmu).

Psihološki i ekonomski efekti

Glavna šteta koju bi uzrokovala prljava bomba jest to što bi se područje kontaminirano radioaktivnim materijalom moralo evakuirati, a njegova dekontaminacija mogla bi zahtijevati dosta vremena i troškova.

Posljedice eksplozije prljave bombe teško je predvidjeti, osobito zato što do sada nijedna nije aktivirana iako je bilo nekoliko neuspješnih pokušaja.

Ipak, Federacija američkih znanstvenika predstavila je moguće posljedice eksplozije prljave bombe u dva scenarija.

U scenariju iz Washingtona djelić grama cezija-137 (izvor gama-zračenja) koji bi bio raznesen eksplozivom od oko 5 kg TNT-a kontaminirao bi četvrt u polumjeru od pet blokova toliko da bi bez dekontaminacije, ako bi nastavili živjeti ondje, imali za pet posto povećan rizik od razvoja raka (jedan od 1000 bi obolio od raka tijekom cijelog života).

U drugom scenariju, u kojem bi u New Yorku 5 kg TNT-a raspršilo devet grama kobalta-60 (izvor beta i gama-zračenja) na vrhu Manhattana, cijela četvrt postala bi nenastanjiva jer bi rizik od raka porastao na 1 na 100, pod pretpostavkom da nije provedena dekontaminacija, ako bi stanovnici ondje nastavili živjeti 40 godina.

Drugim riječima, oba scenarija zahtijevala bi dekontaminaciju širokih područja, što bi bilo teško ako bi se korišteni radioaktivni materijali kemijski vezali za građevinske materijale. Neke objekte bi se stoga moralo srušiti, s drugih bi se radioaktivni materijali morali ukloniti ljepljivim materijalima, a sloj površinskog tla morao bi se ukloniti.

No i nakon dekontaminacije, čak i kada bi se zračenje vratilo na normalno, tzv. prirodno pozadinsko zračenje, ljudi bi se iz straha teško odlučili vratiti na takva područja, bilo stanovati ili raditi. Turizam bi na takvom mjestu vjerojatno na dulje vrijeme odumro. Iako zračenje može biti minimalno povišeno, mnogi ljudi ga se posebno boje jer je to nešto što ne mogu vidjeti ni osjetiti, tako da je izvor opasnosti nepoznat.

Šimić kaže da je nesreća u nuklearnoj elektrani Fukushima Daichi primjer kako se ljudi teško odlučuju vratiti na radijacijom kontaminirana područja bez obzira na to koliko pažljivo se obavi dekontaminacija i koliko je mala ili zanemariva preostala radioaktivnost.

"Deseci tisuća ljudi oklijevali su ili se uopće nisu htjeli vratiti bez obzira kako rigorozni kriteriji bili postavljeni kod dekontaminacije. Uglavnom su se vratili stariji ljudi. Koliko je velik strah od radioaktivnosti, pokazuje i stigma koju imaju ljudi u Japanu koji dolaze iz područja Fukushime. Te ljude se vrlo često tretira kao da su zarazni", tumači Šimić.

Zbog svega navedenog, prljava bomba ne smatra se oružjem za masovno uništenje, već oružjem za masovno uznemirenje. U njoj su glavni efekti psihološki i ekonomski.

Djelovanje prljave bombe testirao je Izrael

Kako smo već naveli, do sada nitko nije aktivirao prljavu bombu iako je bilo nekoliko pokušaja da se to učini.

Primjerice, 1996. pobunjenici iz Čečenije postavili su bombu koja je sadržavala dinamit i cezij-137 u moskovskom parku Izmailovo. Cezij je izvađen iz opreme za liječenje raka. Sigurnosne službe otkrile su bombu i deaktivirale je.

Godine 1998. čečenska obavještajna služba pronašla je i deaktivirala prljavu bombu koja je bila postavljena u blizini željezničke pruge u Čečini.

Godine 2002. Jose Padilla, američki državljanin koji je imao kontakte s Al Kaidom, uhićen je u Chicagu pod sumnjom da je planirao napad prljavom bombom. Osuđen je na 21 godinu zatvora.

Izrael je jedina zemlja koja je provela četverogodišnji niz testova prljavih bombi. Prema izvješću lista Haaretz iz 2015., visoka razina zračenja izmjerena je samo u središtu eksplozije, dok je razina zračenja čestica raspršenih vjetrom bila niska. Izraelski stručnjaci procijenili su da bombe nisu predstavljale značajnu opasnost, već su imale samo potencijal za psihološki učinak.