HRVATSKA se sve više integrira u zajednički civilizacijski, kulturološki i povijesni prostor europskog kontinenta, pod okriljem EU. Ulaskom u EU 2013. Hrvatska je postala dio kruga jednih od ekonomski i društveno najrazvijenijih država na svijetu. Sljedeći korak integracije je ulazak u eurozonu i ulazak u Schengenski prostor.

Iako je svaka vlast od trenutka ulaska u EU naglašavala da je sljedeći cilj Hrvatske ulazak u Schengen, i on će se uskoro ispuniti, jako malo se truda posvetilo tome da se građanima Hrvatske objasni zašto je to uopće važno.

Europska komisija je 2019. potvrdila spremnost Hrvatske na ulazak u Schengen, Vijeće Europske unije je  29. lipnja ove godine pokrenulo postupak donošenja odluka o primanju Hrvatske predloživši da se od prvog dana 2023. ukinu sve granične kontrole na granicama ostalih članica EU s Hrvatskom (u zračnim lukama od 26. ožujka).

Europski parlament je u srpnju 2021. potvrdio da je Hrvatska ispunila sve uvjete da uđe u Schengen, a zadnju odluku donosi Vijeće EU. Ta se odluka očekuje prije kraja ove godine pa bi, prema svim dostupnim informacijama, Hrvatska trebala istodobno ući u eurozonu i Schengensku zonu.

Što je Schengen i kako je nastao

Države u Europi međusobno surađuju kroz brojne institucije i udruženja, a Europska Unija je samo jedna od njih. Članstvo u EU ne podrazumijeva članstvo u drugim organizacijama i multilateralnim sporazumima.

Primjerice, može se biti član EU bez članstva u Schengenskoj zoni, kao što su još uvijek Hrvatska, Rumunjska, Bugarska i Cipar. Irska također tehnički nije, ali je članica Zajedničkog putnog prostora s Ujedinjenim Kraljevstvom. S druge strane, Švicarska, Norveška i Island su članice Schengenskog prostora, ali nisu članice EU.

Isto tako Monako, San Marino, Andora, Lihtenštajn i Vatikan, europske mikrodržave, nisu službeno dio Schengenskog područja, ali u praksi funkcioniraju kao da jesu. Paradoksalno, dijelovi zemalja koje jesu dio Schengena - ne spadaju u to područje jer se radi o prekomorskim teritorijima Francuske, Nizozemske, Norveške i Danske.

Iako se ulaskom u EU danas podrazumijeva i ulazak u Schengenski prostor jednoga dana, u početku se radilo o dva sasvim različita sporazuma. 1985. je u Luksemburgu, gradu Schengenu, pet od tadašnjih deset članica Europske ekonomske zajednice potpisalo sporazum o postupnom ukidanju graničnih kontrola među državama i usklađivanju viznog režima.

Prve potpisnice su bile Zapadna Njemačka, Francuska, Nizozemska, Belgija i Luksemburg. Sporazum i njegove odrednice su bile odvojene od same EU. 1990. se sporazum proširuje i potpuno se ukidaju sve međugranične kontrole, a izjednačava se vizni režim između svih potpisnica.

Tek 1999. Schengenski sporazum postaje sastavni dio zakona Europske Unije donošenjem Amsterdamskog sporazuma. Njime se ispunjava jedno od temeljnih načela EU: slobodno kretanje ljudi.

Granice se ukidaju, ostaju samo političke

Najočitija korist od ulaska u Schengensku zonu će biti ukidanje granica između Hrvatske, Slovenije i Mađarske. Naravno, politički ostaju na snazi, ali fizički sasvim nestaju. To znači da neće biti nikakvih graničnih kontrola i zaustavljanja vozila prilikom prelaska granice iz Hrvatske u Sloveniju i Mađarsku, kao ni obratno.

Granica Hrvatske s BIH, Srbijom i Crnom Gorom će postati vanjska granica EU. U praksi već duže vremena granice Hrvatske prema tim državama funkcioniraju kao vanjska granica EU pa ne bi trebalo biti previše problema s prilagodbom nakon što Hrvatska uđe u Schengensku zonu.

Za putovanje u bilo koju zemlju EU neće trebati putovnica, kao ni do sada. Dovoljna će biti osobna iskaznica. Iako prekomorski teritoriji Francuske, kao što su Francuska Gvajana, Guadeloupe i Martinique, ne spadaju u Schengensko područje, za putovanje u njih će također biti dovoljna osobna iskaznica.

Norveška i Island su dio Schengenskog prostora iako nisu dio EU, pa će za putovanje u i iz tih država biti dovoljna osobna iskaznica. U Švicarsku se od 2016. može putovati s osobnom iskaznicom, maksimalno na rok od 90 dana.

Mogle bi se pooštriti kontrole na ulazu iz BiH, Srbije, Crne Gore

Već od prije je za putovanje u Srbiju, BiH i Crnu goru bila dovoljna samo osobna iskaznica, i to se neće promijeniti. Isto je bilo moguće za putovanje državljana tih zemalja u Hrvatsku do trenutka kada Hrvatska nije postala dio EU. Ulaskom Hrvatske u Schengensko područje će biti posebno velika kontrola putovnica jer granice Hrvatske prema Srbiji, BiH i Crnog Gori postaju vanjske granice EU.

Hrvatska granična policija postaje odgovorna za čuvanje granice same EU, a zbog toga bi se prakse kontrole na graničnim prijelazima s BiH, Srbijom i Crnom Gorom mogle pooštriti. To može značiti više čekanja, pregleda i problema prilikom ulaska iz tih država u Hrvatsku.

Situacija bi mogla postati puno gora za Srbiju jer je Europska povjerenica za unutarnje poslove rekla da bi Bruxelles mogao ukinuti bezvizni režim sa Srbijom nakon porasta broja migranata koji preko nje masovno ulaze u EU. Ako se to dogodi, građani Srbije će morati tražiti vizu za ulazak u Hrvatsku.

Oni koji imaju dvojno državljanstvo, moći će putovati kao svi ostali građani Hrvatske diljem EU i Schengena, s istim uvjetima ulaska/povratka u Srbiju, BiH i Crnu Goru kao ostali državljani Hrvatske.

Uvest će se nova vrsta kontrole za države koje nisu dio Schengena

Iz Delegacije Europske unije u Sarajevu i Europske komisije su u kolovozu ove godine najavili da će EU od svibnja 2023. uvesti automatizirani elektronski sustav pod nazivom "European Travel Information and Authorisation System" (ETIAS), koji će služiti za putovanja u Schengensko područje za putnike kojima nije potrebna viza za ulazak u EU. Taj sustav će vrijediti za sve države koje imaju bezvizni režim s EU, što uključuje BiH, Srbiju i Crnu Goru.

ETIAS će služiti za brže i efikasnije procedure kontrole na granicama, manje birokracije, manje kašnjenja i odgađanja za putnike, bolju sigurnost, poboljšanu prevencija ilegalnih migracija, bolju kontrolu epidemijskih rizika te efikasnije procedure upravljanja granicama.

U principu se radi o internetskoj aplikaciji kojom će se prijavljivati ulazak u EU. Sustav će automatski provjeravati podatke iz prijave s drugim izvorima podataka EU, a odobrenje za putovanje bi se trebalo izdati u roku od nekoliko minuta.

U situacijama kada je potrebna dodatna provjera, odobrenje bi moglo potrajati i do 30 dana. Ali odobrenje ETIAS-a će biti nužno za ulazak u Schengensko područje, pa tako i EU. Granična policija će ga provjeravati skupa s drugim dokumentima, primjerice putovnicom.

Promjene u zračnom prijevozu

Posebne promjene će nastupiti po pitanju zračnog prijevoza, zbog čega je ulazak Hrvatske u Schengensko područje po pitanju zračnih luka odgođen za 26. ožujka. Morat će se prilagoditi brojni terminali jer će letovi koji su do sada bili međunarodni postati domaći, a tako će se tretirati i putnici iz ostalih zemalja Schengenskog područja.

Time će se znatno smanjiti kontrole, što će dovesti do manje gužvi. Ujedno će se postrožiti kontrole za one koji dolaze iz zemalja koje nisu dio Schengenskog područja, i u njihovom slučaju će ulazak u Hrvatsku biti sporiji.

Može li se Schengen ukinuti?

Schengen se u svojoj povijesti znao privremeno stavljati izvan funkcije između određenih zemalja. Francuska je 2011. zatvorila granicu prema Italiji nakon što je ta država dala boravišnu dozvolu 25 tisuća migranata iz Tunisa, čime su oni mogli slobodno putovati diljem Schengenskog područja.

Na vrhuncu migrantske krize 2015. je cijeli niz zemalja uveo granične kontrole unutar Schengena. Prva je to učinila Njemačka, nakon čega su neki oblik granične kontrole uvele Austrija, Danska, Slovenija, Mađarska, Švedska i Norveška.

2020. su gotovo sve državne granice ponovo bile u funkciji i Schengensko područje je sasvim prestalo funkcionirati. Do kraja svibnja su sve granice bile zatvorene, ali su se većinom ponovo otvorile do kolovoza.

Još uvijek postoje granične kontrole između Austrije i Slovenije te Austrije i Mađarske, uvedene za vrijeme migrantske krize 2015. Iz istog razloga Njemačka kontrolira granicu s Austrijom. Švedska, Danska i Norveška kontroliraju sve granice.

Ekonomske koristi od članstva

Da se zemlje Schengenskog područja promatraju kao jedna država, s više od 400 milijuna stanovnika to bi bila treća najmnogoljudnija država na svijetu. Procjenjuje se da bi ukidanje Schengenskog područja povećalo trošak trgovine u EU za 1 do 3 posto, zavisno o državi, a troškovi kontrole putnika na granicama bi iznosili 1.3 milijarde do 5.2 milijarde na razini svih zemalja.

Ukidanjem bi se BDP država članica smanjio za prosječno 0.86 posto. 1.7 milijuna ljudi dnevno ovisi o protočnosti koju omogućava Schengen jer rade u različitoj državi od one u kojoj žive.

Ulazak u Schengen neće nešto bitno promijeniti Hrvatsku na bolje. Bit će lakši život onima koji žive uz granicu i rade u susjednim državama, turistima će biti jednostavniji i brži ulazak u Hrvatsku, izvoz i uvoz prema ostalim državama u Schengenskom području će biti lakši.

Ali kao i kod pitanja eura, ne radi se o nečemu što može Hrvatsku spasiti od nje same. Definitivno će imati pozitivan utjecaj, ali ne presudan. Glavni problemi Hrvatske će nastaviti biti interni i samonametnuti.