TAMAN kad su se bojišta u Ukrajini donekle umirila, u očekivanju dovršetka pregrupiranja snaga s juga na istok te da zimske temperature smrznu tlo, u Hrvatskoj je krenula velika ukrajinska bitka. Na našu sreću, nije vojna, već politička, pa će se gubici ograničiti isključivo na katastrofalno srozavanje vjerodostojnosti i političke perspektivnosti nekih aktera.

Bitku je isprovocirao predsjednik države, koji jako voli isticati da je vrhovni zapovjednik, odbivši dati suglasnost na hrvatsko sudjelovanje u misiji Europske unije za vojnu pomoć za potporu Ukrajini. Nije to prvi pokušaj predsjednika Milanovića da Hrvatsku svrsta u društvo Orbanove Mađarske i Vučićeve Srbije.

>> Budućnost Europe ovisi o ratu u Ukrajini. Samo idioti mogu tvrditi da to nije naš rat

Ucjena oko Švedske i Finske mu nije prošla

Onomad je inzistirao da se prijave za članstvo u NATO savezu Finske i Švedske iskoriste za hrvatsku ucjenu kako bi se dobile izmjene izbornog zakona u Bosni i Hercegovini, susjednoj suverenoj državi koja povrh toga ima stranog gubernatora sa širokim ovlastima. Tada se oporbene stranke nisu "upecale" na Milanovićeve pozive pa je sabor s većinom od čak 125 zastupnika podržao ulazak Finske i Švedske u NATO.

Protiv su bili jedino Krešo Beljak, Katarina Peović i Željko Lenart te tako ostali najodaniji sljedbenici lika i dijela predsjednika Milanovića, uz sve zastupnike Mosta koji su se, iako su bili u sabornici, suzdržali od izjašnjavanja valjda se bojeći da će ih povijest pamtiti kao one koji su široko iskazanu volju Hrvata podredili pukom politikanstvu jednog političara, u ovom slučaju predsjednika države.

Milanoviću nije problem ispraćati naše vojnike na Kosovo ni tražili slanje vojske u BiH

Ustav predsjedniku omogućava utjecaj na samo tri područja - vanjska politiku, obranu i sigurnosno-obavještajni sustav - te on to široko i intenzivno koristi. Tako Milanoviću nije problem ispraćati hrvatske vojnike na Kosovo unutar NATO misije niti tražiti slanje hrvatskih vojnika u BiH unutar misije Europske unije. Istovremeno mu je problem dolazak ukrajinskih vojnika na obuku u Hrvatsku. Slanje hrvatskih vojnika u često vrlo opasne misije nije problem, dolazak Ukrajinaca jest. A naši su vojnici bili raspoređivani i u Irak, Siriju i Afganistan. U vrijeme dok je premijer bio Zoran Milanović.

Nije da je naš udio u misiji EUMAM presudan. Nismo se obvezali da ćemo, recimo, samostalno uvježbati brigadu (1500 ljudi) niti da ćemo prepustiti naše vojarne i poligone da na njima strani instruktori uvježbavaju Ukrajince. Naš je udio minimalan, moglo bi se reći marginalan. Tek 80 instruktora i 100 ukrajinskih vojnika. Zbog toga naše nesudjelovanje u misiji EUMAM zasigurno neće imati nikakav utjecaj na njeno odvijanje. 

Negativne posljedice po Hrvatsku bit će disproporcionalno veće

No zato će negativne posljedice po Hrvatsku biti disproporcionalno veće. Jedna će biti da će europski partneri zaključiti da je premijer Plenković obećao nešto što nije mogao ispuniti te da su u Hrvatskoj počele prevladavati političke sile koje više naginju Rusiji nego Ukrajini.

Vjerojatno će izvještaji veleposlanstava biti detaljniji i objašnjavati tko, zašto i kako, ali to će se sve na kraju pojednostaviti na našu štetu. Tako će premjer Plenković dobiti udarac na području njegovog najvećeg interesa - europska politika i stvaranje preduvjeta za europsku karijeru kad jednom više ne bude premijer. 

Milanovićevu akciju će obilato iskoristiti ruski i proruski mediji

Puno gore je što će sve to obilato iskoristiti ruski i proruski mediji pokrećući informativnu ofenzivu s tezom kako je parlament jedne članice Europske unije i NATO-a odlučio prekinuti pomoć Ukrajini. Naravno da se ruski i proruski mediji neće zamarati objašnjenjima što se zapravo dogodilo, već će sve prikazati kao odluku parlamenta uvjetovanu prevladavajućim stavom Hrvata.

Pritom će nahvaliti i Milanovića, ali on je i ovako jedna od najsjajnijih zvijezda ruskih i proruskih medija. Već su Milanovićeve najave da neće odobriti hrvatsko sudjelovanje u obuci 15 tisuća Ukrajinaca završile na naslovnicama i u udarnim minutama ruskih medija. A sada će nas, ako ss sabor ne usprotivi dvotrećinskom većinom, proruska Milanovićeva politika dovesti na naslovnice zapadnih medija. I ti tekstovi neće biti ugodni za čitanje.

Naravno, sve to samo pod uvjetom da se u saboru ne skupi 101 zastupnik, potreban da se podrži hrvatsko sudjelovanje u misiji EUMAM. Priča se da HDZ već ima 98 ruku, pa se pridobivanje još samo tri do 15. prosinca, za kad je određeno glasanje, ne čini kao nemoguća misija.

Gdje će nas voditi ovakva oporba? U političku izolaciju u kakvu je Orban odveo Mađarsku?

U protivnom, iovako ne odveć velik politički ugled saborskih zastupnika totalno će se srozati. Naročito opozicijskih, onih koji bi trebali uvjeriti birače da im na idućim izborima daju povjerenje da će bolje voditi Hrvatsku. U što? U totalnu političku izolaciju u kakvoj se nalazi Orbanova Mađarska?

Ma kako glasanje na kraju završilo, predsjednik će biti veći gubitnik od premijera. Milanovićev pristup da ne bude predsjednik svih Hrvata (u skladu s Ustavom), već vođa opozicije, hrvatska javnost sve teže prihvaća. Stoga ne čudi da podrška javnosti Milanoviću slabi, a eventualnim porazom 15. prosinca ona bi krenula u slobodan pad, koji bi za sobom povukao i sve stranke koje ga nekritički podržavaju.

Milanović i oporbu vodi u propast

Zbog toga ne čudi bujica svakojakih objašnjenja zbog čega sabor ne bi smio odlučivati o sudjelovanju u obuci ukrajinskih vojnika. Nikome od onih koji su se nadali da će se "šlepati" uz Milanovića i jačati političke pozicije, sada nije lako odreći ga se. A vide da ih vodi u propast.

Za opoziciju bi najbolje rješenje bilo da do glasanja uopće ne dođe. Pa je tako predsjednica kluba Socijaldemokrata Ivana Posavec Krivec od Ustavnog suda zatražila mišljenje o tome imaju li narodni zastupnici pravo glasati o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga RH u misiji Europske unije.

Bilo bi interesantno doznati kako dotična gospođa misli da će Ustavni sud odlučiti da postoji ijedna tema o kojoj se najviše zakonodavno tijelo ne smije baviti. Isto ono tijelo koje donosi i mijenja Ustav. Da je premijer Plenković zaključio da će problem Hrvatskog sudjelovanja u misiji EUMAM riješiti donošenjem zakona pukom većinom, tada bi bilo osnova za ustavnu tužbu. Međutim, traži se izjašnjavanje dvotrećinskom većinom, onom kojom se donosi i mijenja Ustav.