SUDBINA osmero hrvatskih državljana koji su u Zambiji optuženi za trgovinu djecom u pokušaju, oslobođeni kad je sudac obustavio postupak pa opet privedeni, i dalje je neizvjesna.

Oni su, podsjetimo, pokušali posvojiti četvero djece u dobi od jedne do tri godine iz susjedne Demokratske Republike Kongo, a uhićeni su kad su pokušali s djecom napustiti zemlju zbog sumnje da su dokumenti o posvajanju iz DR Konga koje su imali sa sobom krivotvoreni. Iako su i djeca iz DR Konga dobila hrvatsko državljanstvo u procesu posvajanja, zasad nema govora o njihovom odlasku u Hrvatsku. 

>> Hrvati u Zambiji uhićeni nakon dojave iz Hrvatske, u istom su pritvoru. Evo detalja

Međunarodna posvajanja suspendirana

Samo posvajanje je sporno ponajviše zbog toga što je DR Kongo 2013. suspendirao izdavanje izlaznih viza za posvojenu djecu, a 2016. i sama međudržavna posvajanja. 

I State Department (američko ministarstvo vanjskih poslova) na svojim stranicama navodi da su nadležna ministarstva DR Konga dala do znanja da međudržavna posvajanja nisu zakonski moguća u ovom trenutku. Ova zemlja nije, za razliku od Hrvatske, ni potpisnica haške Konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem.

No oko ove zabrane postoje različita tumačenja, pa tako neki posvojitelji tvrde da je odobrenje suda, u skladu s interesom djeteta, iznad zakonskog moratorija. Čini se da su neke iznimke ipak moguće jer je i Reuters 2016. izvijestio da je DR Kongo odobrio neke izlazne vize za određeni broj djece koju su posvojile europske, kanadske i američke obitelji.

Ipak, Reuters je također 2015. pisao da je ova zabrana zapravo potaknula crno tržište trgovine djecom. 

"Posvajanja u DR Kongu postala su biznis za vladine agente, suce, odvjetnike, predstavnike agencija za posvajanje i sirotišta", opisao je jedan upućeni izvor iz Kinshase za Reuters.

Budući da je postupak obustavljen, nismo doznali argumente obrane ni tužiteljstva, pa tako ni jesu li dokumenti o posvajanju valjani ili ne i kakvu je točno odluku nadležni sud u DR Kongu donio. U petak su pritvoreni Hrvati izvedeni na novo ročište na sudu u Ndoli i pročitana im je nova optužnica te sve zasad upućuje na to da im slijedi novo suđenje. 

Papa Franjo u DR Kongu: Afrički dijamanti uprljani su otrovom pohlepe

>> VIDEO Sutra bi trebalo biti novo ročište Hrvatima uhićenima u Zambiji

DR Kongo je, u svakom slučaju, država izmučena teškom humanitarnom krizom, glađu, bolestima poput AIDS-a i ebole i ekstremnim siromaštvom, sveprisutnom korupcijom i dugogodišnjim oružanim sukobima vlasti u Kinshasi i pobunjeničkih skupina na istoku zemlje, koji se uglavnom vode oko dragocjenih minerala.

U dva građanska rata (1996.-1997. i 1998.-2003.) ubijeni su ili od gladi i bolesti umrli milijuni ljudi, ali sukobi i dalje traju, a pobunjenike često potpomažu susjedne zemlje. 2.8 milijuna djece u ovoj zemlji je pothranjeno, prema podacima UN-a.

Kad je papa Franjo krajem siječnja posjetio ovu zemlju, u kojoj je polovina od 90 milijuna stanovnika rimokatoličke vjeroispovijesti, snažno je osudio iskorištavanje Kongoanaca radi tog rudnog bogatstva.

"Tragično je da ova zemlja i cijela Afrika još uvijek trpe različite oblike iskorištavanja. Njezini dijamanti uprljani su otrovom pohlepe. Mičite ruke s Demokratske Republike Kongo. Mičite ruke s Afrike. Prestanite gušiti Afriku, ona nije rudnik da ga se iskopava ili tlo da ga se otima", poručio je.

I naše Ministarstvo vanjskih poslova u preporukama za putovanja savjetuje izbjegavanje svih putovanja u tu zemlju koja nisu nužna jer ondje vlada nestabilna i opasna politička i sigurnosna situacija. State Department upozorava na česte nasilne zločine, oružane pljačke i provale te fizičke napade, dok lokalnoj policiji nedostaju resursi.

Djeca glavna žrtva 25-godišnjih sukoba u DR Kongu

Upravo su djeca posebno ugrožena nasiljem, organiziranim kriminalom i bezakonjem u DR Kongu, jednoj od demografski najmlađih zemalja na svijetu (46% stanovnika mlađe je od 14 godina). UN je prošle godine proglasio DR Kongo jednom od pet najopasnijih zemalja za djecu, uz Afganistan, Izrael/Palestinu te Somaliju i Jemen. 

U izvještaju UN-ovih stručnjaka za ljudska prava iz prosinca detaljno je dokumentirano kako militantna skupina M23, na teritoriju na istoku DR Konga koji je zauzela, reketari, otima, ubija, siluje i muči civile - uključujući žene i djecu, pri čemu onu mušku često vrbuje kao dječje borce. 

Djeca vojnici, poznata kao "kadogos", činila su u Prvom kongoanskom ratu znatan dio pobunjeničkih snaga Laurent-Desirea Kabilea, koji je svrgnuo predsjednika Mobutua Sesea Seka 1997. DR Kongo je zemlja s najvišim brojem djece vojnika, odnosno boraca, od 2005. do danas, ali i s najvišim brojem potvrđenih slučajeva seksualnog nasilja, prema UNICEF-u. Zbog toga ima neslavni nadimak "svjetske prijestolnice silovanja". 

Prema izvještaju glavnog tajnika UN-a Antónia Guterresa iz studenog prošle godine, ima i najviši godišnji broj potvrđenih kršenja prava djece u oružanim sukobima s ukupno 7616 teških zlostavljanja nad 6073 djece između travnja 2020. i ožujka 2022. Čak 93% zabilježenih zločina pripisuje se paravojnim skupinama iako i pripadnici oružanih snaga DR Konga nerijetko vrše seksualno nasilje nad civilima. 

Dječake vrbuju za rat, djevojčice siluju i podvode

Kao rezultat rata, bolesti i gladi, DR Kongo ima iznimno visok broj siročadi. Prema podacima UN-a iz 2016., u zemlji je bilo više od 4 milijuna djece koja su ostala bez barem jednog roditelja.

Oružani sukobi ostavili su mnoštvo djece bez očeva ili bez oba roditelja, koja su većinom bila prisiljena i brinuti se o svojoj mlađoj braći i sestrama. Mušku siročad, dakle, novače u paravojne skupine ili ih vrbuju za prisilni rad u zloglasnim rudnicima dijamanata, zlata, litija, kobalta, bakra i drugih metala.

Osim što rade za crkavicu, odnosno da imaju što jesti, poslodavci im ne daju ni zaštitne maske ni opremu, a nerijetko ostaju zatrpani pod tunelima. Izvještaj Amnesty Internationala iz 2016. iznosi procjenu od 40 tisuća djece koja rade u rudnicima kobalta. 

Ženska djeca su česte žrtve silovanja i podvođenja za dječju prostituciju. Iako takvi gnjusni zločini uglavnom prolaze nekažnjeno, ima i iznimki, pa je tako vojni sud 2017. osudio 11 militanata zbog silovanja najmanje 37 djevojčica u selu Kavumu između 2013. i 2016. 

Ponekad su počinitelji čak bili i vojnici iz mirovne misije UN-a. Djevojka iz DR Konga koja je ostala bez roditelja optužila je UN-ovog vojnika iz Pakistana da ju je silovao u izbjegličkom kampu 2017., kad je imala 14 godina. Zatrudnjela je nakon silovanja i dobila dijete. Iako je zločin prijavila, silovatelj nije odgovarao, kaže.

U još jednom, posebno potresnom izvještaju UN-a iz 2018. žrtve iz regije Kasai posvjedočile su da su vojnici prisiljavali dječake da siluju vlastite majke, da su žene morale birati između grupnog silovanja i smrti, a osim što su masovno ubijali civile, svjedoci kažu da su ubijenima komadali tijela, pili krv i jeli njihovo meso.

Žrtva iz DR Konga: Silovali su mene i moje tri kćeri, ubili su njih i supruga

Liječnici bez granica iste su godine prikupili svjedočanstva o sličnim stravičnim zločinima militanata u Kanangi, gdje su od 2017. do 2018. liječili 2600 žrtava silovanja. 

"Silovana sam u svojoj kući, pored tijela mog supruga, u prisutnosti moje djece. Bilo je to prošle godine za vrijeme vala nasilja. Imala sam petero djece. Ubili su ih troje, a meni je ostalo samo dvoje. Silovali su moje tri najstarije djevojčice prije nego što su ih ubili", posvjedočila je još jedna Kongoanka u Kanangi u rujnu 2018.

"Ljudi koji se bore za posvojenje djeteta iz DR Konga su heroji. Ta djeca, kao što je bilo i moje, da nisu posvojena, vjerojatno ne bi doživjela više od 12 godina. U Kongu sam bio dosta dugo, imao sam kontakte s radnicima UNPROFOR-a i čuo sam i vidio svašta, puno loših stvari", rekao je za Index prošlog mjeseca jedan od brojnih posvojitelja koji su se odlučili upravo na posvajanje djece iz DR Konga. 

"Kao prvo, često siročad, i muška i ženska, u dobi od pet-šest godina bude silovana, a kada ih iskoriste, bace ih u kanal, gdje pretežno umru. U domovima budu najzdravija i najpodobnija djeca za posvajanje, ali ni ona nisu lišena svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja", dodao je objašnjavajući od kakve je sudbine odlučio spasiti dijete koje je posvojio. 

Ipak, zabilježeni su i slučajevi otimanja kongoanske djece upravo kako bi ih se dalo, odnosno prodalo zapadnim posvojiteljima. Tako je Belgiju prije nekoliko godina ootresla afera s ovakvim lancem krijumčarenja djece, pri čemu posvojitelji nisu ni znali da su djeca oteta.