KONFUZIJE oko slučaja osmero uhićenih u Zambiji zbog pokušaja posvojenja djece iz Konga ne rasvjetljavaju se, a mi smo stupili u kontakt s posvojiteljem (podaci poznati redakciji) koji nam je ispričao svoje iskustvo boravka u Kongu kad je prije nekoliko godina išao po dijete.

"Ako nisu posvojena, čeka ih smrt"

"Ljudi koji se bore za posvojenje djeteta iz DR Konga su heroji. Ta djeca, kao što je bilo i moje, da nisu posvojena, vjerojatno ne bi doživjela više od 12 godina. U Kongu sam bio dosta dugo, imao sam kontakte s radnicima UNPROFOR-a i čuo sam i vidio svašta, puno loših stvari.

Kao prvo, često siročad, i muška i ženska, u dobi od pet-šest godina bude silovana, a kada ih iskoriste, bace ih u kanal, gdje pretežno umru. U domovima budu najzdravija i najpodobnija djeca za posvajanje, ali ni ona nisu lišena svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja", priča nam naš sugovornik.

Djeca idu i u rat

Ispričao nam je kako djeca koja nisu podobna za posvajanje (ona slabijeg zdravlja ili ona za koju se smatra da nisu dovoljno lijepa) dobiju pušku i drogu u ruke te sudjeluju u lokalnim pljačkama. Inače, još su u 1990-ima djeca vojnici, poznata kao "kadogos", bila brojna skupina u pobunjeničkoj vojsci Laurent-Desirea Kabilea, koji je svrgnuo predsjednika Mobutua Sesea Seka 1997. godine.

Teško je procijeniti koliko je djece vojnika danas u DR Kongu, smatra se da se brojke kreću u tisućama, a prema procjeni MONUSCO-a, između pet i deset posto su djevojčice koje trpe omalovažavanje i seksualno zlostavljanje.

"Oko 80 posto te djece nastalo je ili silovanjem ili prostitucijom. U samom Kongu imate dva milijuna siročadi. Od aerodroma do centra ima 25 kilometara i duž cijelog tog puta su kućice od kartona. Ljudi nemaju kanalizaciju, nemaju osnovne životne uvjete", kaže.

"Koriste djecu kao izvozni proizvod"

Ispričao nam je i kako funkcionira sustav u Kongu. Kaže da je sve korumpirano te da im djeca služe kao izvozni proizvod.

"Naprave vam putovnicu za dijete, koja košta dva dolara, i ona stoji u ladici dok ne donesete par tisuća dolara odvjetnicima. Oni na taj način funkcioniraju. Njima su djeca izvozni proizvod u Ameriku, Nizozemsku, Poljsku, Tursku… Sve je to uhodana mašinerija. I domovi u kojima su djeca žive od tih donacija i novca koji im dajemo mi za donacije ili prilikom procesa posvajanja", kaže.

Priča nam i kako su u Kongu vrlo spretni u izmišljanju razloga da bilo što naplate, ali i da ondje djecu posvajaju ljudi koji im žele spasiti život i koji si to materijalno mogu priuštiti. Smatra da DR Kongo nije potpisnik Haške konvencije upravo zato da bi svaki posvojitelj potrošio nekoliko desetaka tisuća dolara na posvojenje djeteta. 

"Ubiju te za jedan dolar"

"Oni jednostavno tako funkcioniraju. Situacija je ovakva - sjedite u hotelu, izađete van i naslone vam pušku na glavu i traže vas ne sto, ne tisuću, nego jedan dolar. Doslovno bi vas ubili za jedan dolar. Morate imati pratnju, jesti isključivo u hotelu.

Na aerodromu se ne može napraviti check in a da vam na prepad ne uzmu torbu i odrade sve umjesto vas i, naravno, naplate 100 dolara. Ako nećete, onda će vam još jednom pregledati stvari i raditi probleme", kaže.

Nekoć se djecu preuzimalo u Keniji

On je po svoje dijete također išao osobno, ali ga je preuzimao u Keniji. Ne zna zašto se u međuvremenu krenulo po djecu preko Zambije.

"Najbolje bi bilo kao nekad ići avionom u Keniju i tamo u međunarodnom prostoru podignuti karte na hrvatsko ime i otići za Europu. Takva je praksa bila prije, da se dijete prevede preko granice i da ga se preuzme u nekoj normalnijoj državi, poput Tanzanije ili Kenije. Kongo je stvarno nešto što nikome nikada ne bih preporučio. Ne bih više preletio avionom preko njega, a kamoli se tamo vratio", napominje.

Andreja Turčin, predsjednica udruge Adopta, kaže da joj se sada prema medijski dostupnim informacijama čini da je osmero Hrvata uvučeno u ilegalne aktivnosti trgovine djecom.

"Prema dostupnim informacijama, Demokratska Republika Kongo je još 2016. godine zabranila međudržavna posvojenja. Dakle, ako dijete želite izvesti iz DR Konga, ne možete ga posvojiti legalno. Općenito govoreći, ljudi koji kreću u postupak posvajenja (u RH ili međudržavnog), ulaze sa željom da djeci pruže bolji život, obitelj i ljubav.

Međutim, kod međudržavnog posvojenja vreba opasnost da potencijalni posvojitelji, potaknuti slučajevima posvojenja iz Afrike za koje su doznali, povjeruju skupini posrednika, odvjetnika i drugih ljudi koji sudjeluju u postupku posvojenja, a čiji motivi nisu plemeniti, a možda ni legalni", kaže Turčin.

Radi se o jednoj od najsiromašnijih zemalja na svijetu

Demokratska Republika Kongo jedna je od zemalja u kojima djeca odrastaju u najgorim uvjetima, a ujedno se nalazi među pet najsiromašnijih zemalja na svijetu. 2021. godine gotovo 64 posto Kongoanaca, što je nešto manje od 60 milijuna ljudi, preživljavalo je s manje od 2.15 dolara dnevno. I danas se iznimno velik broj ljudi suočava s ekstremnom gladi pa je tako pothranjenost glavni uzrok gotovo polovine smrti djece mlađe od pet godina.

Prema podacima UNICEF-a, na nešto manje od 100 milijuna stanovnika DR Konga, ima 50 milijuna djece mlađe od 18 godina, dok međunarodna nevladina organizacija Save the Children navodi da 42 posto djece mlađe od pet godina zaostaje u razvoju zbog pothranjenosti, da 86 posto desetogodišnjaka uči u siromaštvu i ne zna čitati te da manje od 17 posto žena ima završenu srednju školu

Kriza je sve veća, a uz rat, vlada i glad

Otkako su borbe na istoku DR Konga između kongoanskih oružanih snaga i nedržavne naoružane skupine M23 postale intenzivnije, od kraja listopada prošle godine, ograničen je i humanitarni pristup tim dijelovima zemlje. Iz UNICEF-a kažu da su djeca i mladi u opasnosti od gladi, kolere i brojnih drugih zaraznih bolesti, a žive u slabim skloništima, koja ih ne štite od čestih kišnih oluja.

"Nestašice čiste vode stavljaju mnoge interno raseljene u opasnost od epidemije kolere. Mnogi prognanici nemaju cerade i prisiljeni su spavati na otvorenom. Gotovo sigurno će se pojaviti više djece bez pratnje i djece povezane s oružanim sukobima kako se kriza bude razvijala. Opskrba ljudi pitkom vodom, zahodima i dovoljnom količinom hrane također se pokazala velikim izazovom. Nije pretjerano reći da su životi tisuća ljudi koji žive u tim logorima u velikoj opasnosti", kažu.