EPILEPSIJA uzrokuje napadaje koji počinju u mozgu. To je neurološko stanje s kojim se susreću gotovo 3 milijuna ljudi u Sjedinjenim Državama, od kojih je 470 tisuća mlađih od 17 godina. Većina odraslih ljudi koji boluju od epilepsije prvi je napadaj doživjela upravo u djetinjstvu ili adolescenciji, donosi Medical News Today.

Kako piše Hrvatski zavod za javno zdravstvo, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 50 milijuna ljudi širom svijeta ima epilepsiju. Procjenjuje se da šest milijuna ljudi u Europi boluje od epilepsije, a svake se godine dijagnosticira 300 tisuća novih slučajeva ove bolesti.

Koji su najčešći uzroci epilepsije?

Uzroci nastanka bolesti i simptomi su izrazito raznoliki. U dječjoj dobi je prema učestalosti najčešći uzrok porođajna odnosno neonatalna trauma, potom poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena oštećenja, ozljede glave, infekcije i tumori. U odrasloj dobi najčešći uzroci su moždani udari, ozljede glave, intoksikacije, odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola ili droga, te tumori i infekcije.

Nasljedna predispozicija, odnosno genetski čimbenici također imaju ulogu u pojavi epileptičkih napadaja. Međutim, nasljeđivanje je vrlo složeno i mali se broj epilepsija nasljeđuje izravno s roditelja na dijete (idiopatska epilepsija). U bolesnika u kojih se ne mogu pretragama ustanoviti oštećenja mozga radi se o kriptogenoj epilepsiji (skrivenog, nevidljivog oštećenja).

Zaklada za epilepsiju procjenjuje da dvije trećine djece s epilepsijom ''prerastu'' napadaje do tinejdžerske dobi. Liječnik može dijagnosticirati epilepsiju kod djeteta ako je imalo jedan ili više napadaja koje nije uzrokovalo neko drugo zdravstveno stanje, a napadaji se često javljaju tijekom prve godine.

Epilepsija različito utječe na svako dijete, ovisno o dobi, vrsti napadaja koje dijete ima, reakcijama na liječenje i drugim postojećim zdravstvenim problemima. U nekim slučajevima lijekovi mogu lako kontrolirati epileptičke napadaje, dok druga djeca mogu imati doživotne izazove s napadajima koji ih ometaju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Isto tako, postoje različite vrste napadaja, a njihova klasifikacija prvenstveno ovisi o tome koliki je dio mozga zahvaćen i što se događa tijekom napadaja. Dvije glavne kategorije epileptičkih napadaja su fokalni (parcijalni) napadaji i generalizirani napadaji.

Kako prepoznati epilepsiju kod djece?

Epilepsija različito utječe na svako dijete, a samo prepoznavanje napadaja može biti izazovno, osobito kod vrlo male djece ili kod djece koja ne mogu liječniku ni roditelju objasniti što se događa. Prepoznavanje napadaja ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući dob djeteta i vrstu epilepsije ili napadaja koje ima. Naprimjer, takozvane zakašnjele napadaje vrlo je lako propustiti, dok je one klasične puno lakše identificirati.

Roditelji bi trebali reagirati ako primijete da njihova djeca izgledaju odsutno u neprikladno vrijeme, usred igre, jela ili razgovora, objašnjavaju pedijatri. Isto tako, razdoblja brzog treptanja, gledanja u jednu točku ili zbunjenosti također mogu ukazivati ​​na napadaj. Nagli gubitak mišićnog tonusa, koji uzrokuje padove, još je jedan trag. S druge strane, kod beba znakovi koji ukazuju na epilepsiju mogu biti vrlo suptilni.

Roditelji bi trebali potražiti pomoć liječnika ako njihovo dijete pokazuje:

• promjene u obrascima disanja
• neuobičajene izraze lica, kao što su čudni pokreti vjeđa ili usta
• neobične pokrete mišića, uključujući trzajeve
• epizode ukočenosti
• zagledanost
• trzajuće pokrete ruku i nogu
• ukrućenje tijela
• gubitak kontrole nad mokraćnim mjehurom ili crijevima
• iznenadni gubitak svijesti bez ikakvog razloga
• zbunjenost
• ritmično klimanje glavom koje je povezano s gubitkom svijesti.

Tijekom epileptičkog napadaja usne djeteta mogu postati plave i vidljivi su problemi s disanjem. U nešto rjeđim slučajevima može doći i do prestanka disanja. Nakon napadaja dijete je najčešće vrlo pospano i zbunjeno, a nerijetko je prisutna i jaka glavobolja.

Isto tako, simptomi napadaja mogu biti slični znakovima koji ukazuju na neka druga zdravstvena stanja kod djece, zbog čega je potrebno posjetiti liječnika za postavljanje točne dijagnoze.