MILAN je rezultatom 1:1 na gostovanju kod Napolija osigurao plasman u polufinale Lige prvaka nakon 16 godina. Nakon pobjede 1:0 na domaćem terenu, Milan je i u Napulju ostvario svoj plan u igri te je gotovo u potpunosti anulirao napadačku snagu momčadi Luciana Spallettija.

Osimhen nije bio spreman

Napoli je u oba susreta protiv Milana imao nekoliko problema s ozljedama. U ovom zadnjem nije mogao računati na ključnog braniča Min-jae Kima ni na Franka Anguissu u veznoj liniji zbog suspenzije. Međutim, za razliku od svih susreta koje su međusobno odigrali ove sezone, Napoli je prvi put mogao računati na Victora Osimhena.

Osimhen je u konačnici i zabio gol u 93. minuti, čime je dao minimalnu nadu Napoliju da bi mogao izboriti produžetke. No do tog trenutka, kada je jedan od 46 centaršuteva napokon prošao, Osimhen je bio potpuno neefektivan. Utakmicu je završio s 24 dodira s loptom, što je najmanje od svih igrača koji su proveli 90 minuta na terenu.

Vidljivo je bilo da se Osimhen tek vratio nakon ozljede, no u ovako bitnoj utakmici morao je igrati punih 90 minuta. Stoperski par Milana, kojem je pomagao i Rade Krunić, bez poteškoća je zatvarao kanale dodavanja prema Nigerijcu, a posao im je olakšalo to što nijedan od veznih igrača nije dovoljno lucidan da pronađe prostor za Osimhena tamo gdje se čini da ga nema.

Kriptonit za Kvaradonu

Osimhen nije bio jedini problem u napadačkoj igri Napolija, već je to bio i Khvicha Kvaratskhelia. Gruzijac je odigrao svoju standardnu utakmicu s čak 18 pokušaja driblinga, od kojih je prošlo 10, no već se u četvrtoj uzastopnoj utakmici protiv Milana mučio s istom stvari.

Davide Calabria je u svim utakmicama Kvaratskheliji jako dobro ograničavao prostor, a taktički odgovorno su tu odigrali i Brahim Diaz, koji se vraćao udvajati Gruzijca, te Krunić, koji je plutao po potrebi kao osigurač stoperima ili kao pomagač Calabriji.

Upravo su Calabria i Krunić imali najviše oduzetih lopti na terenu, dok je Krunić sam blokirao čak pet udaraca Napolija, pri čemu nitko drugi na terenu nije imao više od dva blokirana udarca. Većinom su te stvari radili upravo dok su čuvali Kvaratskheliju.

Kvaratskhelia je tako bio stavljen u kavez bez ikakve podrške suigrača iz vezne linije ili beka. Dupliranje Gruzijca je otvaralo prostor u obrani Milana, no on je pretjerano forsirao solo prodore i ubačaje bez pregleda kaznenog prostora, pa se taj prostor nijednom nije ni iskoristio.

Indikativno je da je Kvaratskhelia u samo jednoj utakmici Napolija i Milana uspio biti čovjek odluke, a to je prva ligaška u kojoj je Napoli slavio 2:1. Baš tada je Calabria izašao početkom drugog poluvremena, a umjesto njega je ušao Dest. Upravo je Dest par minuta nakon ulaska napravio prekršaj u kaznenom prostoru nad Gruzijcem, čime je Napoli poveo u toj utakmici.

Nedostatak širine

Napoli pored svoja glavna dva aduta nije imao drugih rješenja. Njegova ionako tanka klupa je postala još tanja zbog brojnih ozljeda i suspenzija. Napoli je u prvih 30 minuta najopasnije šanse kreirao preko desne strane, gdje je bio Matteo Politano, koji je izolirao Thea Hernandeza. Međutim, Politano se ozlijedio u 34. minuti, a Hirving Lozano nije pružio jednaku razinu opasnosti.

Ozljede su stvorile problem i u obrani. Kim Min-jae i Frank Anguissa nisu mogli nastupiti zbog kartona, a s obzirom na njihove kvalitete i motoričnost, taj izostanak je olakšao tranziciju Milana. Bivši branič Dinama Amir Rrahmani je tu imao velikih problema.

U toj tranziciji je dovoljan bio Rafael Leao. Portugalski krilni napadač se još jednom dokazao kao ponajbolji igrač svijeta na svojoj poziciji te kao čovjek za velike utakmice, što još nije u potpunosti pokazao Kvaratskhelia s druge strane.

U posljednje tri utakmice protiv Napolija Leao je zabio dva gola, upisao asistenciju i izborio jedanaesterac, koji na kraju ipak Giroud nije pretvorio u pogodak. Napoli mu je svojom igrom potpuno otvorio vrata, a igrač koji je do ove utakmice bio najuspješniji dribler nokaut-faze Lige prvaka je prošao pola protivničke momčadi, indikativno, na stadionu Maradona, i asistirao za gol Giroudu.

Pioli je imao jednostavan plan

Koncept čitave igre Stefana Piolija je bio izuzetno jednostavan, ali efikasan. Zatvorili su putanje prema glavnom napadaču, na onog najopasnijeg su zalijepili dva ili tri igrača te su se nadali da nitko od ostalih ne može napraviti preveliku štetu.

Tranziciju su orijentirali na jednog igrača koji je imao puno prostora jer je Milan pozivao protivnika da uđe što više u njegov dio terena, a njegove individualne kvalitete su bile i više nego dostatne protiv nepotpune momčadi Napolija.

Treba nadodati i kako je ovakav stil puno lakše igrati kada je na golu vratar klase Mikea Maignana. Njegova dugotrajna ozljeda nije se ni osjetila te se u zadnja dva mjeseca promovirao kao jedan od najboljih vratara svijeta, kako u dresu Milana tako i u onom Francuske.

Na kraju sezone će vjerojatno navijači Napolija biti sretniji od Milanovih s obzirom na to da je trofej Serie A skoro pa osiguran, dok Milanu kladionice ne vjeruju ni za susret polufinala, a kamoli finala. Međutim, nisu mu vjerovali ni prije, a u kup-natjecanju su "catenaccio" ukombiniran s ponajboljim golmanom svijeta i ponajboljim tranzicijskim napadačem svijeta sasvim dovoljni.