PRIJE godinu dana FC Bayern ostao je bez Roberta Lewandowskog i prije nego što je prijelazni rok počeo. Bio je to nenadoknadiv gubitak, ali tadašnja struka za transfere, okupljena oko bivšeg sportskog direktora Hasana Salihamidžića, odradila je, činilo se, odličan posao. Potpisali su Mazraouia i Gravenbercha iz Ajaxa, koje su u svojim svlačionicama htjeli svi velikani.

Zatim su pokušali imenima poput Sadia Manea i Matthijsa de Lighta amortizirati negativne reakcije javnosti nakon gubitka ponajboljeg napadača današnjice Lewandowskog. Nisu stali samo na tome nego su doveli i talentiranog klinca od 17 godina iz Francuske Mathysa Tela. No ono što je bilo najnužnije nisu uspjeli osigurati, a to je klasična devetka koja bi zaista na terenu dostojno zamijenila poljskog odmetnika. 

No unatoč tomu Bayernov kadar je obećavao i govorilo se o nikad dužoj i kvalitetnijoj klupi Bayerna, koji je, kako je jesen odmicala, slovio za favorita u svim natjecanjima. Nagelsmann je na svim pozicijama imao odlične zamjene i ništa ga više nije smjelo poremetiti, pa ni ozljede, jer je na svakoj poziciji imao zadovoljavajuće rezervno rješenje.

Sada možemo sa sigurnošću zaključiti da smo gledali jednu od najturbulentnijih sezona u Bayernu, koja je završila katastrofalno. Naslov Bundeslige jedva izboren u posljednjim minutama nije mogao ništa skriti ni ublažiti i jasno je da čelnike Bayerna očekuje užareno ljeto. Uli Hoeneß, tvorac Bayerna kakav danas znamo, naredio je opću mobilizaciju svih stručnjaka u klubu.

Tuchel otkazao godišnji odmor

O ozbiljnosti situacije govori i to što je trener momčadi Thomas Tuchel morao otkazati planirani godišnji odmor jer je prioritet hitno slaganje kadra za sljedeću sezonu. A odlaskom Kahna i Salihamidžića prekinuti su i najvažniji kanali kojima su svakodnevno curile informacije o događanjima u Säbener Straße.

Tako na početku ljeta svjedočimo bizarnoj situaciji u kojoj svakodnevno od brojnih novinara upućenih u događanja unutar FC Bayerna, ali i mnogih samoprozvanih insajdera, dobivamo desetke imena nogometaša koje se povezuje s Bayernom. Posljedično nismo u stanju posve kvalitetno razabrati nagađanja o transferima od stvarnih poslova na kojima se radi.

Hoeneß je očito želio najprije spriječiti lakrdiju kakva se ozbiljnom klubu nije smjela dogoditi, a onda u miru pristupiti poslu, dok u javnost pušta samo one informacije koje želi, odnosno koje su pogodne da potpomognu otvorene poslove. U međuvremenu je Bayern prezentirao dva lagana transfera u svom stilu, a to su Konrad Laimer i Rafael Guerreiro. Obojica su došla besplatno i pretpostavlja se da će biti samo dio rotacije.

Dakle, oni pravi, “masni” poslovi se tek očekuju. Turbulencije unutar svlačionice potaknuli su dodatno Francuzi Benjamin Pavard i Lucas Hernandez svojim odlukama da napuste München. Kako je Bayernu glavni posao i ovo ljeto trebao biti elitni napadač, odluka ove dvojice braniča samo je dodatno zakomplicirala stvari pa se nalazimo pred zamršenim situacijama na nogometnoj tržnici.

Traži se devetka

No počnimo ipak od samog napada i pitanja za milijun eura - tko je prava devetka za Bayern? Možda je odgovor na to pitanje najbolje započeti konstatacijom da na tržištu imamo svega nekoliko napadača koji bi potencijalno mogli zadovoljiti potrebe kako Bayerna, tako i još nekoliko giganata koji vape za pravom devetkom u navali.

Broj jedan zasigurno je Harry Kane, koji je zapeo u onom dijelu Londona gdje je davno dosegnuo vrhunac i potvrdio se kao najbolji napadač moderne ere Premier lige i ambicijama koje kao takav ima, ali u Tottenhamu će ih teško ispuniti. Čisto sportski gledano, za njega bi Bayern bio logičan izbor jer bi se lako uklopio u momčad. Odlično sudjeluje u igri, a to Bayern treba i gotovo sigurno bi bio na tragu brojki Roberta Lewandowskog.

Ponovno su ovih dana aktivirane glasine oko tog posla i navodno Bayern nije odustao od njega, a ni obratno, iako se čini da ga to što će uskoro napuniti 30 godina i odšteta od preko 100 milijuna eura s bonusima znatno udaljavaju od Bayerna.

Također, teško je očekivati da bi prelazak u Bundesligu zadovoljavao kriterije zbog kojih bi napustio Tottenham, a samo konkurentnost u Ligi prvaka, pak, nije dovoljna. To, a i više od toga, može dobiti i u Real Madridu, pa i u nekim drugim klubovima Premier lige poput Uniteda.

To što je Hoeneß izjavio da nikad ne bi platio 130 milijuna eura za igrača u tim godinama, uz sav respekt prema Kaneu, može se uzeti u računicu, premda ne bi bilo prvi put da Bayernov alfa i omega pili naopako. Ali nije na odmet napomenuti da bi takvim basnoslovnim poslom u Bayernu bili na udaru njemačke javnosti. Tu negdje leži i dio odgovora na pitanje zašto je Bayern među svjetskim gigantima ipak malo više na kočnici kada se radi o transferima.

Osimhen, Muani i Vlahović rezervne varijante

Još jedan napadač koji je na popisu Bayerna je Victor Osimhen, koji je, rekli bismo, u odličnim godinama i ima iskustvo igranja u Njemačkoj. No tu prestaje sve ono što je pozitivno za Bayern. Poznato je da je Napoli, odnosno njegov gazda Aurelio De Laurentiis, jako težak pregovarač i u startu su izvjesili za Osimhena nerealnu cijenu od 150 milijuna eura. Pitanje je i koliko bi Bayern s njim uspio dobiti za toliko puno novca.

Dugo je na vrhu popisa bio i ponajbolji rookie Bundeslige, Francuz Randal Kolo Muani, pravo otkriće Eintrachta iz Frankfurta. Šira javnost bila je slabo upoznata s njim, ali nakon što je odradio sjajnu sezonu na više frontova (23 zgoditka i 17 asistencija u svim natjecanjima za Eintracht), postao je predmet interesa velikana. Bayern je odmah zagrizao za njega, i to ne samo kao opciju u napadu na mjestu klasične devetke nego i kao krilnog napadača.

Jasno je da je to poprilično rizičan potez jer Eintracht za njega traži najmanje 60 milijuna eura odmah i još najmanje tridesetak kroz bonuse i naknadne isplate. Toliko novca za samo jednu odigranu sezonu na elitnoj razini bio bi posao s nevjerojatnom odgovornošću i rizikom.

Možda je stoga Dušan Vlahović, sljedeći s popisa želja, jedna od najrealnijih opcija za Bayern u ovom trenutku. Iako se ni za njega ne može kazati da spada u red elitnih napadača, pogotovo nakon posljednje sezone u Juventusu, ipak je u odnosu cijene i potencijala dobar posao. U prilog Bayernu ide i to što se srpski reprezentativac ne vidi u budućnosti Juventusa kao netko tko bi se mogao kvalitetno razvijati pod Allegrijem. 

Olakšavajuće okolnosti u ovom poslu mogle bi biti dosadašnji uspješni transferi između ova dva kluba i općenito povijest dobrih poslovnih relacija. Juve bi tražio oko 80 milijuna od Bayerna, ali bi to Bayern na koncu spustio na 60, kako se špekulira, uz dodatne bonuse. Za Dušana Vlahovića se većina stručnjaka slaže da bi se odlično uklopio u Bayern i da je najsličnija verzija onome što je Bayern imao u Robertu Lewandowskom.

Koliko se Bayern opekao protekle sezone što nije doveo napadača i što se oslonio samo na Choupo-Motinga govori i to što su blizu potpisa njemačkog reprezentativca i člana Werdera iz Bremena Niclasa Füllkruga. On bi uz spomenutog Choupo Motinga bio rezervna opcija na klupi momčadi Thomasa Tuchela. Kako je situacija na tržištu blago rečeno teška, ne bi nas začudilo da se na koncu njih dvojica pretvore u prve uzdanice.

Naime, kako je prije navedeno, uz Bayern su u potragu za klasičnim napadačem uključeni i Manchester United, Real Madrid, Chelsea i PSG, kao oni klubovi koji imaju sve preduvjete za potpis Kanea, Osimhena, Kola Muanija i Vlahovića. Svi oni imaju snažnije argumente za potpis navedenih napadača od Bayerna osim PSG-a, koji kao i Bayern ima problem u slabijem i neprivlačnom domaćem prvenstvu, što odbija zvijezde, ali PSG može ponuditi znatno bolje novčane uvjete (pogotovo nakon odlaska Messija).

Misterij u sredini terena

Sličnu situaciju Bayern ima u sredini terena, gdje Thomas Tuchel želi imati na raspolaganju pravu elitnu šesticu kako bi Kimmicha rasteretio nekih obveza i podigao ga znatno više na terenu. Prva želja bio je Declan Rice, ali kako stvari stoje, od tog posla teško će biti nešto jer je engleski reprezentativac izrazio želju za ostankom u Premier ligi, a interesenata ima dovoljno. Također, odšteta za igrača West Hama prelazila bi cifru od 100 milijuna pa je teško očekivati da se Bayern izloži takvom trošku na dvije pozicije u samo jednom prijelaznom roku.

Rezervne opcije za tu poziciju su Sofyan Amrabat iz Fiorentine, Kalvin Phillips iz Manchester Cityja i Ibrahim Sangare iz PSV-a. Sve tri opcije su manje atraktivne, ali i mnogo dostupnije. Prije svega, odšteta za njih ne bi bila ni blizu one koja se spominje u slučaju Declana Ricea. Za sada se čini kako razgovori ni s jednim od njih nisu blizu završne faze.

Da zasad nije sve tako sivo, govori gotovo sigurno završen transfer stopera iz Napolija - Min-Jae Kima. Ovaj 26-godišnjak dolazi kao posljedica najavljenih odlazaka u zadnjem redu. Lucas Hernandez je pred potpisom za PSG i pregovori između klubova uvelike traju. A Benjamina Pavarda bi najmanje 4-5 klubova odmah vrlo rado vidjelo u svojim redovima. Inter, Milan i Barcelona samo su neki od njih, a budući da je u zadnjoj godini ugovora, ni odšteta ne bi trebala predstavljati problem.

Tako bi Bayern u sljedećoj sezoni trebao igrati s Daviesom, De Lightom, Kimom i Mazraouijem otraga. Još nije jasno kakav je plan Thomasa Tuchela što se tiče sustava, ali ni tu ne bi trebalo biti pretjeranih iznenađenja. Najvjerojatnije je da će to biti varijacije sustava 4-2-3-1, 4-1-4-1, 4-3-3 i 3-4-1-2. U veznom redu možemo očekivati Kimmicha i Laimera ili nekoga od spomenutih veznjaka s pozicije broj 6. Nadalje, među starterima u narednoj sezoni potpunu i neupitnu afirmaciju mora doživjeti Jamal Musiala na poziciji desetke i povremeno na krilu koje se ubacuje u sredinu.

Krila ovise o centralnom napadaču

Krilne pozicije trebali bi pokrivati u rotaciji Mane, Coman, Sane, Gnabry, eventualno Kolo Muani, ako dođe, i mladi Tel. Napad ostaje zaista najveća nepoznanica s obzirom na sve argumente koje smo naveli. Nema sumnje da bi s bilo kojim od napadača koji se spominju u kontekstu Bayerna to izgledalo puno bolje nego prošle sezone. 

Ali za Ligu prvaka jasno je da napad Bayerna treba predvoditi netko od kapitalaca poput Harryja Kanea. S njim bi Tuchelov stroj izgledao nemilosrdno, ali ne bi mnogo izgubio u utrci među favoritima za osvajanje Lige prvaka ni s Osimhenom i Vlahovićem. Pogotovo što bi Srbin bio možda “najzdraviji” posao za budućnost. Odšteta ne bi iznosila kao za ovu dvojicu, a najsličniji je Lewandowskom pa je za očekivati da bi se najbolje i uklopio te postao napadač za narednih desetak godina.

Nedavno je novi Bayernov izvršni predsjednik Jan-Christian Dreesen izjavio da prije svega žele nogometaše koji će se identificirati s Bayernom i ostati tu dulje vrijeme, a ne da svake dvije godine žele otići u drugi klub. Dakle, neće se ići pošto-poto u potpisivanje nogometaša sa zvjezdanim statusom, nego će se gledati neke druge vrijednosti.

Tom su izjavom potvrđeni svi strahovi Bayernovih navijača u ovom trenutku, odnosno da se puno nagađa o elitnim igračima i zvijezdama, a da će se na koncu morati zadovoljiti s Niclasom Füllkrugom, Amrabatom i nogometašima sličnog renomea. To, dakako, ne mora nužno biti loše, a s druge strane, sam Uli Hoeneß obećao je navijačima da će odraditi iznimno kvalitetan prijelazni rok o kojem će se govoriti.

Bayernovih prvih 11 sljedeće sezone u najboljem slučaju:

Bayernov očekivan i realan početni sastav: