NAPAD Hamasa na Izrael brzo je eskalirao u oružani sukob koji bi se lako mogao proširiti Bliskim istokom. Zapad je odmah po upau Hamsa u Izrael u subotu osudio pokolje civila koje je izvelo njegovo oružano krilo, a reakcije svakodnevno pristižu sa svih strana.

Rusija, kojoj bi ovaj sukob mogao dobro doći jer je rat u Ukrajini sada pao u drugi plan, izazila je potporu Palestincima te krivi Zapad za eskalaciju sukoba. S druge strane, SAD je drugi dan od izbijanja sukoba poslao vojnu pomoć Izraelu. 

Koji su zapravo interesi SAD-a i Rusije na Bliskom istoku?

Povjesničar Tvrtko Jakovina, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, objašnjava kako postoji niz razloga zbog kojih je Izrael dugogodišnji saveznik SAD-a. Između ostalog, napominje kako su upravo SAD i Sovjetski Savez bile prve dvije zemlje koje su priznale Izrael te da su njegovom nastanku imale velike interese jer se radilo o jedinoj demokratskoj zemlji na Bliskom istoku. 

“I SAD i Sovjetski Savez su imali velike interese u nastanku Izraela, jedine države na Bliskom istoku koja, ako baš hoćete, nije bila feudalna. Obje su podržavale Izrael. Još neko vrijeme, sve do sredine pedesetih godina, SAD je nastojao postići dogovor između arapskog svijeta i Izraela, nije želio izbor između arapskog ‘mora’ i malene države koja se tek stvarala. 

Kako je Hladni rat dobivao konture i kada se stanje na Bliskom istoku kristaliziralo, hladnoratovski konflikt preuzeo je stariji sukob koji je postojao na Bliskom istoku, prije svega najstariji i najsloženiji sukob između Izraelaca i Palestinaca. 

Mnoge arapske zemlje nisu nikada bile na sovjetskoj strani, na strani ateističkog imperija, ali su imale upisanu, bespogovornu mržnju prema Izraelu. Tek su Egipat i Jordan, a onda u vrijeme administracije predsjednika Donalda Trumpa učinile dramatičnu promjenu kada su priznale Izrael. Bilo je to veliko postignuće diplomacija SAD-a, tih zemalja i Izraela, potez koji je prilike učinio mirnijim”, kazao je za Index Jakovina.  

Rusiji odgovara skretanje pozornosti s rata u Ukrajini 

Zadnjih nekoliko dana svijet svjedoči katastrofi u sukobu koji nije rješavan desetljećima. Jakovina kaže kako su Izraelci doživjeli tragediju kakva se nije dogodila od nastanka države odnosno kakva se Židovima nije dogodila od završetka Šoe.

S druge strane, Pojasu Gaze opet prijeti humanitarna katastrofa, a Izrael upozorava na još jači obračun. Već tjedan dana bombardira gusto naseljena područja Pojasa Gaze u kojima su stradali civili, a počeo je zaoštravati odnose i s Hamasovim saveznicima, u prvom redu Sirijom.

Postavlja se pitanje koliko eskalacija rata odgovara Zapadu odnosno Istoku i kako će ju Rusija iskoristiti da skrene pozornost s rata u Ukrajini. Jakovina objašnjava kako s tog aspekta Rusiji svakako odgovara sukob na Bliskom istoku, ali naglašava da se još uvijek ne može tvrditi da je na bilo kakav drugi način aktivno povezana s ovim događajima. 

“Zaborav rata u Ukrajini sigurno je u ruskom interesu, ali još ne znamo na koji je način i je li uopće Rusija na bilo koji aktivniji način bila povezana s ovim događajima. Da ovo šteti Ukrajini i koristi Rusiji, da ovaj sukob dobiva takve razmjere da će se SAD i ostale zemlje koncentrirati na ono što se događa na Bliskom istoku, to je sasvim sigurno tako. 

Međutim, Izrael je kao i Egipat jedan od najvažnijih saveznika SAD-a na Bliskom istoku. Jordan je najbolji arapski saveznik SAD-a koji priznaje Izrael. Također je to učinio i Maroko, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein u kojemu je sjedište Pete flote, Oman. Dakle, imate američke saveznike i zemlje koje su davno ili nedavnije priznale Izrael i kojih je razmjerno puno. 

Toj skupini se, doduše uz uvjete za Palestince, trebala pridružiti i Saudijska Arabija. Ne znamo je li Iran, koji je imao najviše razloga negodovati zbog stvaranja nove arhitekture među Arapima prema Izraelu, upleten, jer su i Hamas i Hezbolah iz Libanona, njegovi klijenti, baš kao i vlada Sirije i, dijelom, Iraka”, kaže. 

SAD osjeća odgovornost prema židovskom narodu 

U New Yorku, gradu s najvećim brojem židovskog stanovništva izvan Izraela, njih gotovo dva milijuna, u utorak su se okupile tisuće ljudi kako bi iskazale potporu Izraelu nakon subotnjeg Hamasovog napada. Jakovina naglašava da velik broj Židova koji živi u SAD-u ima interes za opstankom Izraela kao države, ali da, s druge strane, SAD kao država ima odgovornost prema židovskom narodu kojeg su spašavali za vrijeme holokausta tijekom Drugog svjetskog rata. 

“Mnogi stanovnici SAD-a su građani izraelskog porijekla i zainteresirani su za opstanak izraelske države. SAD je spašavao Židove u Drugom svjetskom ratu i ima osjećaj odgovornosti prema narodu koji je stradavao, samo zato što je bio drukčiji. Jedan od razloga aktivnog angažmana danas je i jačanje evangeličkih krugova, radikalnih kršćanskih vjernika, također silno zainteresirani za opstanak Izraela, jer to povezuju s vlastitim iskupljenjem. 

Oni čine znatan dio biračkog tijela u SAD-u. Treći je razlog to što je riječ o istom neprijatelju. Naime, Hamas, kao i druge ekstremne muslimanske organizacije poput Hezbolaha, često su targetirali američke interese i Amerikance na tom području i drugdje. 

Također, Izrael je bio američki saveznik u brojnim sukobima koji su se tamo vodili, jedina je demokracija na tom prostoru i u tom smislu je SAD-u bio najlogičniji i najpoželjniji partner. Niz je veza SAD-a i Izraela, ideoloških, etičkih, moralnih, sigurnosnih, vrijednosnih”, kazao nam je Jakovina. 

Rusija iskorištava situaciju u Palestini kako bi oponirala Zapadu 

SAD ima puno veće interese prema Izraelu, nego što ih Rusija ima prema Palestini. Pitamo Jakovinu koji bi bili interesi ili konkretni razlozi zbog kojih bi Rusija mogla dati podršku Palestini i je li moguće da je to jedan odgovor Zapadu, u prvom redu SAD-u.

“Rusija već desetljećima u tome smislu govori o istom, granicama prije rata 1967. godine i rezoluciji UN-a. Sve drugo, sve gdje može nauditi Zapadu, poslati odgovor i slično, događa se sada, a događao se i ranije. No, to je samo pitanje granica. 

Položaj Židova u Rusiji za vrijeme Putina je bio bolji, no u mnogim ranijim razdobljima ruske povijesti. Ako uzmete položaj Židova kao lakmus papir stanja u Rusiji, onda je on jedno vrijeme kod nekih politologa bio korišten kao dokaz da se Rusija mijenja. Nije to bila do kraja precizna mjera, doduše. 

Rusija nije zemlja koja bi imala osobite sklonosti muslimanskim državama. Nekada je veliki broj Muslimana živio u Sovjetskom Savezu, tu su politike trebale biti opreznije. Sada je Rusija u misiji pravoslavnog kršćanstva, to je jedna od baza sadašnjeg režima. 

Sukob sa Zapadom, odnosno oponiranje u svemu, koristi se i uvijek se koristio i na pitanju Palestine i drugih kriznih žarišta. Međutim, ako želite istinski riješiti odnose na Bliskom istoku, onda to ne možete učiniti bez da aktivirate sve aktere, jedan akter je Rusija, svakako u svim zbivanjima povezanim sa Sirijom, pa dijelom i Palestincima”, kaže Jakovina.

Velika uloga Irana

Naglašava kako je isto tako i Iran taj koji je posvuda prisutan kroz niz klijentelističkih organizacija. “To su jednadžbe koje se moraju zadovoljiti ako želite trajni mir. Zaoštreni međunarodni odnosi, nemogućnost postizanja konsenzusa i postizanje bilo kakvog mira gura u budućnost”, kaže pa nastavlja: 

“Sukob između Hamasa i Izraela postojao je od trenutka formiranja Hamasa 1987. odnosno od kada je, nešto kasnije, zavladao Pojasom Gaze. Hamas je teroristička, fundamentalistička vjerska organizacija, koja nije bila partner u pregovorima Palestinaca i Izraela, koja odbija postojanje bilo kakve izraelske države. 

Za njih je problem Izrael, ne granice prema sporazumu iz ove ili one godine. S druge strane, Izrael i Palestinci desetljećima se nisu pomaknuli, ne mogu pronaći ili vrlo teško pronalaze bilo kakav dogovor. Kada imate samo represiju i nezadovoljstvo i terorizam, teško možete graditi dugoročnu, sretniju, budućnost”, kaže. 

Iran ima isti interes kao Hamas, a to je da Izrael nestane. Tu im podršku svakako daju i ostali saveznici uključujući i Hezbollah, šijitska islamistička politička stranka i militantna skupina sa sjedištem u Libanonu, vojno znatno moćnija od Hamasa. Jakovina kaže kako su organizacije koje surađuju s Iranom i Hamasom itekako sposobne dodatno zakomplicirati stvari na Bliskom istoku. 

“Iran je zemlja koja je i de facto imperij, bio je to i dok je njime vladao šah i sada kada je Islamska republika, stalna je samo imperijalna ideologija. Uvijek su imali imperijalne planove koji su jednim dijelom posljedica njihove imperijalne povijesti, a s druge su strane posljedica činjenice da je šiitsko čitanje islama i šiitska filozofija u sukobu sa sunitskim čitanjem islama.

Iran ima niz klijentelističkih organizacija ili vlada na koje utječe: Hamas i Hezbolah, Hutui u Jemenu, mnogi šiti na Bliskom istoku, Alaviti u Siriji. Iran kontrolira brojne organizacije koje su politički i vojno prisutne i sposobne dodatno zakomplicirati stvari. Zato je bez promjene takvih politika, teško zamisliti stabilizaciju stanja na Bliskom istoku.

Moguće je da je planirano postizanje sporazuma Saudijske Arabije i Izraela poguralo ovakvu reakciju Hamasa. Ono što slijedi pojačat će animozitet jednog dijela stanovnika arapskih zemalja prema vlastitim vladama i njihovim vezama s Izraelom”, kaže Jakovina. 

"Hamasov udar od subote nije iznenađenje"

Na upit kako je uopće došlo do tako iznenadnog prodora Hamasa u subotu ujutro i koliki je tu propust izraelskih obavještajnih službi, Jakovina kaže kako Hamasov udar nije iznenađenje jer o takvom činu već godinama govore oni koji iz izraelskih tajnih službi prate što se događa sa susjednim arapskim narodima.

“No ovo je s jedne strane ne samo užasni, ubilački čin, već i suicidalni udar, potez za koji se moglo pretpostaviti da će izazvati dramatičan odgovor i zakomplicirati odnose. Stradanje 1200 Izraelaca u jednom danu nije se dogodilo nikada od 1945. godine. Taj broj stradalih Židova u jednom danu veći je nego što je bio u ratovima koji su bili vođeni na Bliskom istoku. 

Odgovornost u ovom slučaju je ne samo na izraelskim obavijesnim službama, vodstvu izraelske države, nego i na službama partnerskih zemalja, jer očigledno nitko ništa nije javio”, kaže. 

“Sukob između Izraela i Hamasa postojao bi i da se nitko drugi ne upliće u njihove odnose” 

Gledajući iz vojne perspektive, Izrael je mnogo jači od Hamasa pa se nameće pitanje bi li Hamas napao Izrael da znaju da nemaju potporu nekog drugog, u ovom slučaju Irana. Jakovina tvrdi da bi sukob Izraela i Hamasa svakako postojao i u slučaju da ne postoje interesi i utjecaji vanjskih visokih politika na njih. 

“Sukob između Izraela i Hamasa bi postojao i da nema drugdje zainteresiranih partnera i da nema drugih sila koje projiciraju svoju moć na Bliskom istoku. Taj sukob traje neovisno o svim drugim silama, o visokoj politici i odnosu pojedinih islamskih zemalja, odnosu Rusije i Zapada te neovisno o tome kakvo je trenutno stanje s Iranom. To sve utječe na taj sukob, ali on na koncu postoji zato što su odnosi unutar toga dijela Levanta neriješeni”, kaže Jakovina. 

“Trajnog mira neće biti, ako se Iran umiješa doći će do svjetskog rata” 

S obzirom na to da sukobi između Izraela i Palestine toliko dugo traju, pitamo Jakovinu može li se svijet nadati trajnom miru u nekoj bliskoj budućnosti i kako se cijela ova situacija uopće može raspetljati. S obzirom na brojnost interesnih sfera na Bliskom istoku, zanimalo nas je postoji li mogućnost da dođe do eskalacije rata. 

“Trajnog mira neće biti, a ako bi ovaj sukob doveo do izravnog ulaska Irana u njega, onda govorimo o svjetskom ratu. Treba vidjeti je li vlada u Teheranu toliko neracionalna da bi ušla u sukob, koji potencijalno može završiti katastrofom za islamski režim. Mislim da bi takav sukob, eskalacija ovog sukoba, doveo do velikog rata”, zaključio je Jakovina.