U KNJIZI Mein Kampf njemačkog nacističkog diktatora, čije ime namjerno ne navodim iz pijeteta prema žrtvama holokausta, iznesene su "zanimljive" teze dotičnog "Europljanina" o tadašnjoj židovskoj zajednici u Europi, posebice u Njemačkoj.

"Istine" Mein Kampfa o Židovima 

Židovi, prema "vrhunski izvedenom nalazu" autora knjige Mein Kampf, ne posjeduju vlastitu kulturu. Osnove duhovnosti su im uvijek davali drugi. Židovi nemaju idealistički svjetonazor. Želja za žrtvovanjem kod njih ne prelazi goli nagon za samoodržanjem pojedinca. Prividno jak osjećaj pripadnosti zajednici kod "tih stvorova" zasnovan je na primitivnom instinktu čopora. 

Također, Židovi nemaju ispravan osjećaj za rad. Kao posljedicu ne mogu omeđiti državu. Iz nepostojanja države otpada osnova za nastanak židovske kulture. Zato autor čvrsto vjeruje da oni kradu kulturu te nemaju svojstva stvaralačke, a time ni kulturno nadarene rase. A zašto "genijalni" autor kontemplira na taj način? Zato što su, prema njemu, Židovi egoisti, a ne idealisti kakvi su njegovi arijci. 

Opisivao ih kao pijavice, parazite, lažove....

Židovi nisu ni nomadi, jer nomadi imaju određeni stav prema pojmu rada. Židovi ga nemaju. Oni su pijavice, paraziti na tijelu drugih naroda. Židov je lažov. Autor kaže da je s time suglasan i čuveni Schopenhauer koji Židove označava "velikim majstorima laži". Židovi imaju određene rasne osobine, ali ne mogu imati religiju, jer, zamislite, Talmud nije knjiga za zagrobni svijet, već za praktičan i podnošljiv ovozemaljski. "Pa kakva je to onda religija bez zagrobnog svijeta", pita se autor. 

Jezik Židova je lažan. On ne služi da Židov izrazi misli kao kod drugih naroda, već da ih sakrije od sugovornika. Židov je trgovac, lihvar, manipulant, ulizica kod njemačkog plemstva, trgovac dušama pristojnih Nijemaca. "Židov je", čvrsto je uvjeren autor, "problem kojeg se treba riješiti za sva vremena".

Gdje je nastao problem?

Povijest ljudske civilizacije je prepuna paradoksa, ludorija svakojake vrste, strašnih nedjela i najplemenitijih postignuća kojima i Bog može pozavidjeti.

Zapravo riječ je o kontinuiranom procesu grčevite borbe između mržnje i ljubavi odnosno dobra i zla, stalnom osciliranju unutar spomenutih polova, koje bi uvijek trebalo težiti polu ljubavi i dobra. Barem većina nas živi za taj pol ili vrijednosti koje iz njega potiču.

Međutim, ovo s Mein Kampfom i Židovima, pa i prije Mein Kampfa, ali posebice nakon njega, nikako nije ispalo dobro po židovsku populaciju. Prije svega u Europi. Umjesto definitivnog razobličavanja i eliminiranja jedne, gotovo bi se moglo reći patološke, racionalno neobjašnjive mržnje kakva je antisemitizam, ta se pošast i nakon strahota holokausta duboko ukorijenila kao oblik rasizma u europskom društvu te i danas, ili posebice danas, predstavlja egzistencijalnu prijetnju židovskoj zajednici na kontinentu.

Zabrinjavajuća je činjenica da samo trećina opće populacije u Europi smatra antisemitizam velikim problemom, iako nema sumnje kako raznovrsni, dramatični trenuci u našim društvima iznova i iznova pokreću mržnju prema Židovima.

Pandemija, ratovi i antisemitizam u Europi

Dogodilo se s pandemijom prije dvije godine, dogodilo se s ruskom agresijom u Ukrajini, a evo sada se ponovno događa zbog rata između Izraela i Hamasa. 

Široka lepeza europskih ekstremista, teoretičara zavjere i aktera dezinformacija širili su i šire najodvratnije antisemitske narative u javnom diskursu što je uvjetovalo zabrinjavajući trend prema kojem je osam od deset europskih Židova doživjelo antisemitsko zlostavljanje na internetu.

Britanski Institut za strateški dijalog (ISD), sa sjedištem u Londonu, proveo je istraživanje te na temelju njega izradio studiju koja je pružila uvid o utjecaju pandemije na internetski antisemitizam u Francuskoj i Njemačkoj.

Analizirajući platforme na kojima se takav sadržaj nalazio, kao i najistaknutije antisemitske narative, te uspoređujući ključne sličnosti i razlike između različitih jezičnih konteksta, došao je do šokantnih podataka.

Teorije zavjere ruku pod ruku s poricanjem holokausta

Oslanjajući se, dakle, na alate za društveno slušanje i obradu prirodnog jezika, u kombinaciji s kvalitativnom analizom više od 180.000 antisemitskih objava s oko 500 različitih korisničkih računa i kanala, u periodu između siječnja 2020. i ožujka 2021. godine utvrđeno je kako je tijekom pandemije na francuskom i njemačkom govornom području narativ ekstremne mržnje prema Židovima porastao trinaest puta u odnosu na period prije pandemije.

Teorije zavjere o Židovima koji vladaju međunarodnim, financijskim, političkim i medijskim institucijama te globalnim zdravstvenim sustavima, prije svega onima koji se bave proizvodnjom cjepiva, dominirale su antisemitskim narativima koje su analizirali istraživači ISD-a.

Otvoreno poricanje holokausta i dalje je bilo vidljivo na svim platformama unatoč tome što je bilo protuzakonito i u Francuskoj i u Njemačkoj.

Rat je dodatno rasplamsao mržnju 

Narativi kako je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski (roditelji su mu Židovi) u dosluhu s moćnim židovskim lobijem u SAD-u, koji kontrolira proizvodnju i trgovinu svjetskog oružja i kako ruskog predsjednika Putina okružuju ruski Židovi koji žele "zgrnuti novac" na krvoproliću među bratskim narodima, samo predstavljaju vrh ledenog brijega bjesomučne kampanje teoretičara zavjere, ostrašćenih patološkom mržnjom spram europske židovske populacije. 

Recentni sukob koji je uslijedio nakon terorističkih napada Hamasa u Izraelu 7. listopada također je doveo do neviđenog porasta antisemitskih incidenata. Veliki broj civilnih žrtava uvjetovan odgovorom Izraela dodatno je rasplamsao antisemitske strasti.

Eksplozija antisemitskih zločina

Nedavne brojke koje je prikupila Liga za borbu protiv klevete ADL, sa sjedištem u SAD-u, otkrile su porast incidenata uvjetovanih mržnjom prema židovskoj populaciji u Austriji od gotovo 300 posto. U Velikoj Britaniji londonska policija je saopćila kako je od 1. do 18. listopada prijavljeno 218 antisemitskih zločina iz mržnje što je 13 puta više nego u istom razdoblju prošle godine.

U Njemačkoj je organizacija za praćenje antisemitizma RIAS izvijestila o porastu antisemitskih incidenata od 7. listopada za 240 posto, što je za državnog povjerenika za antisemitizam brojka koja upozorava na rizik povratka zemlje u njezina "najstrašnija vremena".

Gdje je u EU najviše antisemitizma?

Nedavna studija već spomenute američke Lige za borbu protiv klevete ADL-a otkrila je da su antižidovski narativi ostali ukorijenjeni u 10 europskih zemalja, s otprilike jednom od četiri osobe koja gaji povijesno poznata antisemitska uvjerenja, posebice lažna uvjerenja o Židovima i novcu te Židovima koji kontroliraju vlade, medije i financijske institucije.   

ADL je otkrio i da je, među šest ispitanih zemalja u zapadnoj Europi, Španjolska ostala zemlja s najvišom razinom antisemitskih stavova, s 26 posto stanovništva koje gaji široka antisemitska uvjerenja, a slijede je Belgija (24 posto), Francuska (17 posto), Njemačka (12 posto) i UK (10 posto). U Nizozemskoj je stopa ispitanika koji su zastupali antisemitske stavove najmanja i iznosi samo 6 posto ispitanih.

U istočnoj Europi antisemitski stavovi bili su rašireniji, iako su imali tendenciju smanjivanja. ADL je otkrio visoke razine antisemitskih uvjerenja u Mađarskoj i Poljskoj, nestvarnih i zabrinjavajućih 37 posto u prvoj odnosno 35 posto u drugoj zemlji.

Sve više Židova razmišlja o napuštanju Europe

Istraživanje Agencije France-Presse (AFP) otkrilo je da sve veći broj Židova razmišlja o napuštanju Europe zbog predrasuda i diskriminacije.

Prema istraživanjima ove renomirane francuske agencije riječ je o egzistencijalnim pitanjima u smislu osjećaja sigurnosti, vlastite i sigurnosti obitelji, slobode kretanja i slobode izražavanja (na primjer religijske slobode koje nisu uskraćene ni u kom pogledu, ali postoji strah od napada na religijske objekte), a ne onim pitanjima koje se tiču nezaposlenosti, visine plaće ili životnog standarda što je imanentno mladim ljudima kada definiraju povoljne uvjete za život.

U najvećem postotku o napuštanju EU razmišljaju mladi Židovi

Upravo ono što najviše zabrinjava je činjenica da se u ogromnom postotku radi o mladim Židovima koji trpe diskriminaciju, rasne i vjerske uvrede te predrasude vršnjaka iz europskih država što ih tjera da intenzivno razmišljaju o napuštanju europskog kontinenta i traženju sigurnog utočišta na drugom mjestu. Preko 90 posto njih smatra da se antisemitizam kontinuirano pogoršava.

Statističke procjene na razini Europske unije govore kako trenutačno u zemljama EU živi oko 781.200 stanovnika koji se izjašnjavaju kao pripadnici židovske populacije. Unatoč tome mnogo više njih ima barem jednog roditelja koji se identificira kao Židov.

Neposredno nakon Drugog svjetskog rata i holokausta, koji je ubio najmanje 6 milijuna europskih Židova, židovska populacija u Europi brojala je oko 3.8 milijuna ljudi. Brojke su zabrinjavajuće pa čak, ako želite, i na sramotu europskih civilizacijskih postignuća.

Europa ne smije biti pasivna

Moderna Europa je sagrađena na temelju odbacivanja užasa Drugog svjetskog rata, a najveći od tih užasa svakako je bio holokaust, genocid počinjen nad Židovima kada je u periodu između 1941. i 1945. godine nacistička Njemačka sa svojim suradnicima sustavno likvidirala oko 6 milijuna Židova u masovnim likvidacijama na brutalan i svirep način, u plinskim komorama, plinskim kamionima, masovnim strijeljanjima te mučenjima i izgladnjivanjem u koncentracijskim logorima.

Zato je obrana od upornih nasrtaja na ovu relativno malu zajednicu ljudi od temeljne važnosti za Europu i za vrijednosti koje ona predstavlja.

Pad broja židovskih zajednica u Europi je neizbježan

Stručnjaci kažu da je pitanje iseljavanja i pada židovske populacije u većem dijelu Europe komplicirano. U nekim zemljama, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i Austriju, židovske zajednice rastu, iako postupno jer imigracija nadoknađuje smrtnost među često starim stanovništvom.

U drugima, poput Njemačke, razine židovske populacije su stabilne. Međutim, mnoge male zajednice nikada se nisu oporavile od holokausta, a čini se da je daljnji pad broja židovskih zajednica u Europi neizbježan.

Ukoliko Europa odnosno Europska unija želi sačuvati židovsku zajednicu kao sustavni dio njezine najveće vrijednosti, a to je po mom čvrstom uvjerenju heterogenost ili još preciznije kozmopolitizam, ne smije pasivno promatrati neutemeljeno i anticivilizacijsko djelovanje pojedinaca i grupa s antisemitskih pozicija.

Nasilne napade na Židove treba sasjeći u korijenu 

Nasilni napadi na Židove motivirani različitim ideologijama koje u sebi ne sadrže ništa drugo nego ogoljenu mržnju prema jednoj skupini ljudi konačno se moraju sasjeći u korijenu. Može li i smije li Europa 21. stoljeća dopustiti sebi luksuz da događanja na Bliskom istoku ili istoku Europe, pandemije ili bilo što drugo ugroze univerzalna ljudska prava, miran i siguran život njezinih građana?

Može li i smije li Europa iznevjeriti sebe, vrijednosti na kojima počiva i u koje vjeruje? Naravno da može, ali će posljedice biti strašne. Desit će se još jedan holokaust, ovog puta bez masovnih likvidacija, ali jednako strašan kao onaj tijekom Drugog svjetskog rata. Židovi će definitivno otići, a Europa bespovratno izgubiti moralne temelje koje je teškom mukom izgradila zadnjih desetljeća.  

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala