RODITELJI jednog osnovnoškolca viših razreda (podaci poznati redakciji) iz zagrebačke škole Petra Zrinskog uputili su otvoreno pismo gradonačelniku Zagreba Tomislavu Tomaševiću jer smatraju da škola zataškava vršnjačko nasilje koje proživljava njihov sin.

Index je poslao upit i Gradu Zagrebu i školi i pravobraniteljici, no, s obzirom na to da se radi o maloljetnoj osobi, zakonski, ti su odgovori poprilično šturi. Roditelji i dalje tvrde da institucije, a ponajviše škola koju pohađa njihov sin, i dalje nisu ništa učinile po pitanju sankcioniranja i na koncu smanjenja vršnjačkoj nasilja u školi. 

Roditelji odlučili prozvati gradonačelnika, školu i nadležne institucije 

Otvoreno pismo gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, koje su sastavili roditelji ovog dječaka, prenosimo u cijelosti:

"Otvoreno pismo gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, ili: Neki to vole zlostavljajući.

Poštovani gradonačelniče, 

Obraćamo Vam se zbog namjernog zanemarivanja vršnjačkog nasilja u OŠ „Petra Zrinskog“ u Krajiškoj 9. Na njega ni nakon gotovo pet mjeseci nema reakcije gospodina pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, pročelnice Ureda gradonačelnika, kao ni gospođe Danijele Dolenec (zamjenice gradonačelnika), kojoj je proslijeđena kopija dopisa upućenog na službene adrese gradske uprave (mail od 27. lipnja 2023., 11:11 sati). Dopisom su bili upozoreni o kompromitirajućem ponašanju članice Školskog odbora, koju smo upozorili na alarmantno ponašanje školske uprave.

Zbog izostanka službene reakcije, bezuvjetno Vas želimo obavijestiti i o nasrtaju Škole (utjelovljene u ravnateljici, gospođi Mirjani Jermol) na našu obitelj, osobito naše dijete – žrtvu vršnjačkog nasilja, kao i mentalno zlostavljanje kojem je bilo izloženo od djelatnica stručnog tima. Osobit tretman ravnateljice i stručnih službi zaslužili smo suočivši ih s višegodišnjim izostankom stručne i pravovremene reakcije i potpore našem djetetu. Naše su primjedbe nazvali „roditeljskom perspektivom”. No, tu su perspektivu potvrdila nadležna državna tijela. 

A naša se roditeljska perspektiva očitovala u oblicima nasilja navedenima u 'Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima' (Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, 2004.), pri čemu se osobito upozorava na neravnopravan odnos snaga: jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca. A zlostavljač je višestruko jači od našeg djeteta.  

Ovo je za nas nasilje

Za nas je neprijeporno nasilje bilo kada je: 

- učenik višeg razreda pod odmorom fizički napao naše dijete s leđa gušeći ga što predstavnici škole tretiraju kao zagrljaj jer dijete, prema prosudbi školske rehabilitatorice i jednog profesora, „nije bilo crveno oko vrata“. Naravno da nismo hitno obaviješteni i pozvani u Školu. Potom ipak slijedi ukor napadaču (čemu, zaboga, za zagrljaj?), a na kraju školske godine i – neslužbeno – povlačenje ukora!? 

- višegodišnji, povremeni fizički kontakti – udaranje, guranje, gađanje predmetima, pljuvanje… 

- svakodnevno verbalno vrijeđanje i mentalno zlostavljanje: 'Ubij se!', 'Idi u Vrapče.', nesposobnjaković, glupan, serijski ubojica, nacist, homoseksualac, biseksualac… 

- ismijavanje i omalovažavanje fizičkog izgleda, nedopušteno snimanje, bacanje osobnih stvari i školskog pribora 

- pljuvanje u tanjur, bacanje tuđe hrane u tanjur. Na tu opasku ravnateljica Jermol velikodušno je ponudila da djelatnice školske kuhinje našem djetetu hranu posluže zasebno. 

Nasilje smo prijavili policiji

Vršnjačko nasilje prijavili smo II. policijskoj postaji (utvrdila i potvrdila) našoj odvjetnici, Prosvjetnoj inspekciji (pozitivan nalaz, tj. utvrđene nepravilnosti), Pravobraniteljici za djecu te Agenciji za odgoj i obrazovanje.  

Budući da je Grad osnivač Škole te imenuje članove njezina odbora, koji pak biraju ravnatelje, smatramo Vas, poštovani gradonačelniče, suodgovornim – razumljivo – po tzv. zapovjednoj odgovornosti. I to za zlouporabu položaja, ovlasti i utjecaja ravnateljice OŠ 'Petra Zrinskog', gospođe Jermol, kao i postupke gospođe Tonke Javorović, koja je osobnim prosudbama nepovratno kompromitirala članstvo u Školskom odboru. One su višegodišnje vršnjačko nasilje nad našim djetetom proglasile 'navodnim', a valjda su – sudeći po izostanku ikakve reakcije – istovjetnog stajališta i gospoda Vili Krainz te Goran Dražić – druga dva člana koja predstavljaju Grad Zagreb u Školskom odboru. 

A nakon namjernog ignoriranja nalaza državnih tijela, interesni kružok, koji je privatizirao javne ovlasti – razigran u pedagoškom sveznanju i neopoziv u isključivosti – krenuo je u osvetoljubivi pohod. Pa tko je tko u zavjetom šutnje sljubljenom lancu krivotvoritelja činjenica: 

Mirjana Jermol, ravnateljica škole, uz nazočnost psihologinje i bivše pedagoginje, poziva nas na hitan sastanak dan nakon što je naše dijete „zagrljeno“ . Uvjereni smo kako je to učinila nakon što smo joj skrenuli pozornost da je riječ o kaznenom djelu (Članak 118 Kaznenog zakona, NN125/2011.). 

Valjda hvatajući zalet za ono što će uslijediti, očito s predumišljajem, a protivno zakonskoj obvezi, nije vođen zapisnik o ključnom sastanku na kojem – nespokojni i zabrinuti za sigurnost našega djeteta – pitamo smjera li škola napokon pedagoški djelovati. Ostajemo bez odgovora, baš kao i pisanog traga o susretu „nakon kojeg ništa neće biti kao prije“. 

Način i žar kojim su ravnateljica, psihologinja i bivša pedagoginja na tom sastanku omalovažavale, vrijeđale i ismijavale naše (pre)pristojno dijete ostaje nezaboravnim ulomkom bezdana neljudskosti i pedagoškog ledenog doba. Pakleni šarm nepovratne izopačenosti, neprerušena zlonamjernost. 

Škola je naše dijete prijavila policiji

Slijedi vrhunac antipedagoškog udara. Navodno obvezujući protokoli po kojima škola mora postupati u kriznim situacijama odnosili su se isključivo – na naše dijete. Gurnuti smo u kafkijanski scenarij. 

Naime, 5. svibnja 2023., škola je prijavila naše dijete policiji zbog razgovora učenika o beogradskom masakru. U spornom je razgovoru naše dijete optuženo da podržava tragične događaje, iako je jasno reklo da se problemi ne mogu rješavati nasiljem. I to je za školu bio povod za prijavu. No, navodno obvezujuće postupanje nije se odnosilo na učenika, koji je izrijekom pitao: „Bi li ti ubijao?“, i pritom naveo konkretna imena učenika iz razreda. Završavamo na trosatnom obavijesnom razgovoru, djetetu izuzimaju mobitel, koji do sada nije vraćen, pa ga smatramo trajno oduzetim (Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta). 

Nadležna službenica u policijskom vozilu prepratila nas je u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Kukuljevićevoj ulici. Na hitnom pregledu dežurna je liječnica – u što smo bili apsolutno uvjereni – utvrdila kako je riječ o smirenom, senzibilnom i pristojnom dječaku koji nije prijetnja okolini. 

Naše dijete proživljava dotad najveću životnu traumu. Da je škola doista radila svoj posao, s godinama bi upoznala naše dijete. Miroljubiv, vedar, nekonfliktan, odličan učenik uzornog vladanja, jedan od četvoro učenika iz razreda koji prije dvije godine nije išao u posjet streljani jer ga takve aktivnosti ne zanimaju. 

Ravnateljica nas prijavljuje socijalnoj službi

No, ravnateljica Jermol ne posustaje u nasrtaju na našu obitelj. Prijavljuje nas Socijalnoj službi. I to bez ikakve naznake, kamoli izravnog povoda. Odbijamo novi podmukli udar te se sami javljamo područnoj službi. Nakon razgovora s obitelji, Socijalna služba obavještava nas – u što smo opet bili apsolutno uvjereni – da „ne postoje razlozi za postupanje“.  

Naposljetku, najvažnije: mjerodavni liječnici utvrdili su posljedice vršnjačkog nasilja na mentalno zdravlje našega djeteta zbog čega je u drugom ciklusu psihoterapije. U epskom poimanju školske uprave, on je „osjetljiv“ (čitaj: slabić) jer, su očito za njih tek krv, slomljeni udovi i tjelesne ozljede 'punokrvno' vršnjačko nasilje. 

S neskrivenom zaštitom ravnateljice, politiku pedagoške izvrsnosti valjda utjelovljuje vršnjački nasilnik, koji je otvoreno rekao da naše dijete fizički i psihički zlostavlja „jer mu ide na živce“ (no, no, nije to za školu bio ikakav poziv na pedagošku reakciju). Riječ je o djetetu koje zlostavlja i druge kolegice i kolege, no čemu, zar ne, cjepidlačiti.   

Tonki Javorović, članici Školskog odbora – predstavnici osnivača – Grada Zagreba obratili smo se kao mjesno nadležnoj u odboru, proslijedivši joj dokumentaciju koja svjedoči o tome što naše dijete proživljava, kao i o naporima koje smo kao roditelji poduzeli. Smatrajući je ozbiljnom, nepristranom i svjesnom odgovornosti kojom predstavlja Grad. 

Bila je zamoljena da pismo koje smo uputili njoj i predstavnici Vijeća roditelja u Školskom odboru proslijedi isključivo članovima tog tijela. No, gospođa Javorović pismo je pohitala uputiti i najvažnijoj nečlanici – ravnateljici, što je vidljivo iz proslijeđenog maila, a svoju lojalnost očitovala je i iznošenjem osobnih prosudbi/procjena, etiketirajući nasilje navodnim. 

Smatramo kako je, postupajući nesavjesno i s predumišljajem, gospođa Javorović nepovratno kompromitirala funkciju članice Odbora, jer nije bila principijelna, nepristrana i odgovorna, te je izigrala povjerenje, u ovom slučaju roditelja koji su joj se obratili s osobito osjetljivim problemom. I ostali članovi odbora reagirali su gromoglasnim mukom. Skrbe li predstavnici Grada u školskim odborima o javnom interesu, cjelovitoj zaštiti zdravlja i sigurnosti djece, povjerenja njihovih roditelja te poštivanju zakona? 

Ili bezuvjetno podupiru, u ovom slučaju, ravnateljicu i školsku upravu u zataškavanju nasilja nad našim djetetom te nasrtaju na jednu obitelj – očito suglasni s kršenjem zakona, izostankom stručne i profesionalne pomoći/reakcije škole, posve nezainteresirani za sudbinu jednog djeteta. 

Pa kako bi tek takvi članovi na sjednicama školskog odbora progovorili i o skrivanju od javnosti slučajeva vršnjačkog nasilja, za koje postoje utemeljene naznake. Jesu li promjene u odabiru članova školskih odbora, koje je uvela gradska uprava, bile potaknute jačanjem javnoga nadzora nad izborom ravnatelja i isključivanjem mogućih koruptivnih namjera u obrazovnim ustanovama? 

Vijeće roditelja ignorira problem

Predstavnica Vijeća roditelja u Školskom odboru, koja bi trebala biti povjerenicom više od tisuću roditelja, odlučila je ignorirati problem upadljivim izostankom odgovora na deset mailova s iscrpnom dokumentacijom. Pa iako je bila dužna reagirati na upozorenje bilo kojeg roditelja, inače je profesionalni pedagog, posvojiteljica, predstavnica volonterske zajednice, odvažno je odlučila okrenuti glavu od našeg djeteta. 

Ne dvojimo, međutim, da će kao manekenka dobročinstva uime udruge „Krijesnica“ iznova neopterećeno stati pred još jedno dijete oboljelo od maligne bolesti. No, od izlječivih malignih bolesti, zloćudno, razorno licemjerje je neizlječivo. Ispod moralnog dna, moralno je podzemlje, u kojemu zlokobno odjekuju nezaboravne riječi Vlade Gotovca: „Umrijet ćete u pustoši svog mrtvog srca”. 

Zlatnoj šutnji sudioništva – što smatramo porazom odgovornosti koju su preuzeli – priklonili su se i predstavnici Vijeća roditelja upoznati sa slučajem, koji ga nisu spomenuli čak ni pod točkom 'Razno' na sjednici Vijeća. Poneki od njih, koji su na sjednici – dosljedni u stavu „ne bi se šteli mešati“ – gromoglasno šutjeli, izvan škole su nam u lažiranoj ritualnoj solidarnosti izražavali potporu i razumijevanje. 

Ali što je za ljubav pretijesno, a za strah preveliko srce – uronjeno u neokrznuti idealizam roditeljstva – prema gusto tkanom interesnom pleteru sazdanom od karijerističke jezgre školskih zaposlenika, 'vječitih' predstavnika roditeljskoga vijeća, poduprtih, eto, i predstavnicima Grada u Školskom odboru. 

Kada se dogodi vršnjačko nasilje, osobito s tragičnim posljedicama, uskovitla se šušur javne/društvene/institucionalne brige, uslijede brzopotezne stručne (i 'stručne') analize, uz redovito predvidive zaključke kako „sve sastavnice sustava moraju funkcionirati i ništa ne smije biti prepušteno slučaju...”. 

A onda nam se preko slatkorječive rijeke – da parafraziramo pjesnika – valja vratiti u realnost. Tamo pak gotovo u pravilu zlostavljači ostaju u školi, dok ju napuštaju zlostavljana djeca. No, činjenica da su gotovo svi profesori predani poučavanju i osobno korektni, razlogom su zašto naše dijete ne želi promijeniti školu. To se osobito odnosi na nekolicinu njih, koji su posvećeni razvoju talenata našega djeteta. 

Pa kada je već, poštovani gradonačelniče, gospodine Tomaševiću, nedostojno pozornosti Vaše zamjenice, nadležnog gradskog ureda, kao i pročelnice Ureda gradonačelnika, kada je neproblematično za predstavnike Grada u Školskom odboru, valja nam biti izravan. Uživaju li – sažmimo – Tonka Javorović, Vili Krainz i Goran Dražić (i) Vaše povjerenje (budući da ih odabire povjerenstvo koje ste osobno imenovali) te podupirete li i Vi ravnateljicu OŠ „Petra Zrinskog” Mirjanu Jermol, koja je: 

- najbezočnijom zlouporabom funkcije, spremna (ma i) jedno dijete poslati na višesatno policijsko ispitivanje, potom u psihijatrijsku kliniku, selektivno posežući za navodno obvezujućim protokolima, pri čemu će odabrane učenike upadljivo pomaziti ruka njezine privatizirane milosti 

- prisilila (ma i) jednu obitelj da se obrati Policiji u bezuvjetnoj nakani da zaštiti svoje dijete 

- bez ikakva povoda – s predumišljajem da naudi i dodatno viktimizira žrtvu – (ma i) jednu obitelj poslala Socijalnoj službi 

- vrijeđala (ma i) jedno dijete, omalovažavala njegove roditelje i ismijavala pedagoške pravilnike, prema kojima je vršnjački nasilnik već davno trebao biti udaljen iz škole 

- dobila pozitivan nalaz (utvrđene nepravilnosti!) Prosvjetne inspekcije 

- nužnim učinila angažman Agencije za odgoj i obrazovanje 

- nužnim učinila zakonski upliv Pravobranitelja za dijete. 

Podupirete li, nadalje, stručne službe u kojima:  

- defektologinja cinično dopušta mentalno zlostavljanje (ma i) jednog djeteta, pri čemu uskraćuje mogućnost da se verbalno obrani od vršnjačkog nasilnika, koji pak „u razmišljanju izvan kutije“ zaželi da naše dijete bude izbačeno iz razreda, a da djevojčice „budu ljepše“(!?) 

- psihologinja (ma i) jednim roditeljima samodopadno kaže kako je njihovo pravo da se obrate policiji, prije no što je ispunila profesionalnu obvezu da se pedagoškim djelovanjem svakom djetetu osiguraju istovjetni uvjeti zaštite i stručne skrbi 

- bivša pedagoginja, tek jedna u nizu, (ma i) jednom djetetu odgovori da „nije u redu“ kada se našem djetetu govorilo; „Ubij se, zašto se nisi ubio?“, a potom ne poduzme ama baš ništa. Nezaboravnim ostaje telefonski poziv te predstavnice „stručnih službi“ koja nas - dok se vozimo prema policiji prijaviti nasilje – molećivo preklinje: „Nemojte nas prijaviti, molim vas, dajte nam još jednu šansu." 

- sadašnju pedagoginju koja kaže da ju ne zanima što je bilo prije njezina dolaska, već ustrajava na neprirodnom rješavanju posljedica zanemarujući njihov uzrok; kojoj je, primjerice, vrijeđanje djeteta po nacionalnoj osnovi nevažno, „jer djeca svašta govore“. 

Jesu li to, poštovani gradonačelniče, tzv. „znanja, kompetencije i odgovornosti“, obvezujući pedagoški standardi, mjera elementarnog poštovanja djece i roditelja, poticanje uzajamnog razumijevanja i tolerancije, barem krhotine građanske pristojnosti i uvažavanja, koju podupire gradska vlast, uprava, pa i Vi osobno.  

Pozvani ste, poštovani gradonačelniče, odgovoriti na ova pitanja, kao što ste pozvani posegnuti za svojim ovlastima te ne dopustiti da se društvena ustanova od prvorazredne važnosti pretvori u (još) jedan karijeristički kutak javnog sektora. Na školskim odborima, čiji članovi predstavljaju osnivača – Grad Zagreb neposredna je odgovornost da nijedan učenik zagrebačkih škola ne postane metom neprofesionalnog, nestručnog, zlovoljom i netrpeljivošću motiviranog napada školskih vlasti.

A ravnateljica škole, gospođa Mirjana Jermol, bit će pozvana dokazati kako je riječ o navodnom nasilju, uz pripadajući odštetni zahtjev za duševne boli naše obitelji, osobito djeteta. 

Suodgovornost počinje saznanjem, a odgovornost (ne)činjenjem.

S osobitim poštovanjem,

Roditelji (podaci poznati redakciji)"

Grad Zagreb: Upoznati smo sa slučajem, škola je učinila sve potrebno 

Iz Grada Zagreba su, na upit jesu li upoznati s ovim slučajem, odgovorili pozitivno, ali su se od daljnjih komentara ogradili pozivajući se na maloljetnost školaraca iz ovog slučaja. Tvrde da je škola poduzela sve potrebne mjere. 

„Gradski ured za obrazovanje, sport i mlade upoznat je s navedenim slučajem, ali ga zbog zaštite interesa maloljetnih osoba nije u mogućnosti komentirati. Prema saznanjima kojima raspolažemo, OŠ Petra Zrinskog je, pravodobno i na zakonom i važećim protokolima propisan način, poduzela sve radnje i mjere koje je bila dužna i ovlaštena poduzeti. 

Napominjemo da su nalazi Agencije za odgoj i obrazovanje i Prosvjetne inspekcije, po obavljenim uvidima, dostavljeni na znanje svim relevantnim dionicima  te da je s istima upoznat i Školski odbor kao tijelo koje, sukladno Zakonu, upravlja školskom ustanovom. Ljubazno molimo da se za eventualne dodatne informacije obratite Agenciji za odgoj i obrazovanje, odnosno Prosvjetnoj inspekciji, kao nadležnim tijelima”, odgovor je iz Grada.

Škola: Komentiranje ovog slučaja u javnosti je neetično 

Na upit školi u kojoj se zbio ovaj slučaj, ravnateljica Jermol uputila nas je pravobraniteljici za djecu, ali i za osobe s invaliditetom, što nam je ostalo nejasno zašto jer, prema Indexu dostupnim informacijama, nitko od sudionika u ovom slučaju nema invaliditet, niti tjelesni, niti bilo kakav drugi. Dalje od toga škola nije ništa komentirala jer to smatraju neetičnim. 

„Kako smo kao Škola u obvezi štititi prava djece, smatramo neetičnim komentirati Vaše navode i upite. S obzirom na karakter upita, smatramo važnim o Vašem interesu i našem odgovoru obavijestiti pravobraniteljicu za djecu i pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom”, odgovor je škole. 

Pravobraniteljica: Na vršnjačko nasilje institucije moraju brzo reagirati kako bi se zaštitilo žrtvu 

Pravobraniteljica se također lišila komentiranja slučaja za medije jer se, kaže, radi o privatnosti djece. Nadalje, ističe kako svaka reakcija na vršnjačko nasilje treba biti brza i primjerena kako bi se zaštitila žrtva. Tu veliku ulogu imaju upravo nadležne institucije. 

„Zbog zaštite privatnosti djece ne možemo komentirati pojedinačne slučajeve niti davati informacije vezane uz konkretne situacije, no svakako na svaki slučaj nasilja treba hitno reagirati, a dijete koje je izloženo nasilju treba što prije zaštititi, pružiti mu podršku i pomoć u oporavku od traume. Ignoriranje vršnjačkog nasilja je opasno, a prema svakom počinitelju nasilja treba poduzeti odgovarajuće mjere.

Drugim riječima, svaka situacija vršnjačkoga nasilja zaslužuje brzu i primjerenu reakciju nadležnih, usmjerenu pružanju zaštite žrtvi i sprečavanju daljnjega nasilja, uključujući i intervencije prema počiniteljima”, kazali su. 

Također, objašnjavaju kako su u svim slučajevima vršnjačkoga nasilja škole dužne primijeniti Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima koji obvezuje sve uključene sustave na zajedničko međuresorno i interdisciplinarno djelovanje. To znači da o nasilju, kažu, uz roditelje djece, trebaju biti obaviješteni policija, centar za socijalnu skrb, a u slučaju ozljeda i zdravstveni sustav. 

„Kada je riječ o postupanju same škole u slučaju vršnjačkog nasilja, najvažnije je da škola odmah zaustavi daljnje nasilje te da spriječi ponavljanje takvog ponašanja. Osim primjene propisa i obavješćivanja drugih tijela, škola je dužna poduzeti i stručne intervencije te pružiti pomoć i podršku djetetu koje trpi nasilje. 

Dužna je i stručno djelovati prema djetetu koje se ponaša nasilno te može izreći i pedagoške mjere sukladno propisima. Ako neko dijete ponavlja nasilno ponašanje, nužno je uključivanje i drugih institucija s kojima škola treba ostvariti međuresornu suradnju. Učestalo nasilno ponašanje djeteta upućuje na razne rizike u djetetovom životu te je potrebno uključivanje djelatnika iz sustava socijalne skrbi radi procjene o potrebi primjene obiteljsko-pravnih mjera”, kazali su iz Ureda pravobraniteljice za djecu. 

“Potrebna je i prevencija vršnjačkog nasilja” 

Nadalje, ističu kako je, osim zakonskih mjera, nužno da i škola i šira zajednica unaprijede preventivne aktivnosti, jer je, objašnjavaju, negativne pojave u društvu najbolje spriječiti. 

„Škole imaju preventivne strategije u okviru kojih su dužne provoditi preventivne programe i aktivnosti za prevenciju nasilja te za razvoj socio-emocionalnih kompetencija. No, pitanje je kako se ove aktivnosti provode u pojedinim školama i s kojim ishodima. 

Ono što nedostaje okviru ovih preventivnih strategija u školama je učinkovitije provođenje aktivnosti kojima se djecu uči empatiji i nenasilnom rješavanju vršnjačkih sukoba. Važno je reći i da preventivne aktivnosti daju rezultate tek nakon duljeg kontinuiranog i predanog rada s djecom te samo ako je nenasilje uvjerenje i ozračje cijele škole i svih njezinih djelatnika”, odgovor je pravobraniteljice Indexu.