IGOR Karačić oprostio se od reprezentacije, a nakon utakmice protiv Danske i osvojenog srebra dao je izjavu za RTL. Tijekom razgovora s novinarkom Ines Godom Forjan Karačić nije mogao sakriti emocije, a posebnu poruku uputila mu je i Goda, koja godinama prati reprezentaciju.

"Bilo vas je užitak gledati, bilo je užitak i raditi s vama. Odmorite, zaslužili ste. Hvala vam na svemu što ste pokazali u dresu Hrvatske...", rekla je novinarka. Karačić je na to odgovorio također zahvalom te poručio da "neki novi klinci dolaze" i nakon toga zagrlio novinarku.

Podsjećamo, Igor Karačić i Domagoj Duvnjak ovom su se utakmicom oprostili od reprezentacije.

"Nisam tužan"

"Nisam tužan uopće. Prelijepo mi je bilo svih ovih dana dijeliti teren i svlačionicu i hotel s ovim momcima. Presretan sam. Možda je mogao biti malo bolji osjećaj na kraju, ali nisam mogao poželjeti nešto ljepše od oproštaja s medaljom i da mirno ostavimo reprezentaciju ovim momcima.

O utakmici bih mogao pričati i reći dosta toga, ali ne želim ulaziti u to. Miješali su mi se osjećaji. Vidio sam da Dule plače na početku. Ja sam se smijao i želio da svaki trenutak koji provedem ovdje ostane u lijepom sjećanju. Rezultat nije trebao biti takav, ali pamtit ću svaku minutu koju sam odigrao u finalu i na ovom turniru. Hvala navijačima što su došli i uveličali ovo sve", rekao je Karačić za RTL.

"Ne volim priče o dočeku prije utakmica"

"Svaka medalja mi je draga, ali ovoj se nisam nadao. Sve je vodilo prema tome da će dečki biti bez mene. Ali zvali su me i došao sam. O ovome što se događalo se mogu knjige pisati. Najbitnije je da smo u Hrvatskoj završili onako kako smo htjeli, pobjedom, razveselili smo naš narod. Na kraju nije išlo, srebro je tu. Ostalo mi je samo da poželim sreću svojim prijateljima, ja ću ih pratiti i navijati za njih.

Cijelo vrijeme smo pričali o dočeku, iako ne volim o tome prije utakmica. Ovi dečki su to zaslužili. Nadam se da će doći što veći broj ljudi. Ujedinili smo sve, vratili smo rukomet gdje pripada te i dalje imamo materijala da se svako prvenstvo borimo za ovakve stvari.

Moram zahvaliti svim prijateljima i cijeloj obitelji koji su sve ovo trpjeli zbog mene. Tu dolazi moj prijatelj, moj brat, moj kapetan Domagoj Duvnjak. Toliko toga smo prošli zajedno. Ušli smo zajedno u reprezentaciju zlatom 2006. u Estoniji, opraštamo se zajedno, nadao sam se sa zlatom, ali ovo će mi zauvijek ostati u sjećanju", zaključio je.