ČETRDESET posto zaposlenih u Hrvatskoj doživjelo je bar jedan od oblika seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, a 45 posto onih koji su ga doživjeli nisu ni na koji način reagirali, pokazuju rezultati komparativnog istraživanja koji su predstavljeni danas.

Istraživanje Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu proveli su Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Zaklada Friedrich Ebert (FES)  te su ga predstavili uoči Međunarodnog dana žena.

"Šezdeset posto anketiranih misli da je u Hrvatskoj seksualno uznemiravanje na radnom mjestu česta pojava, a 40 posto doživjelo je bar neki od oblika seksualnog uznemiravanja na poslu", rekla je jedna od autorica istraživanja Dijana Šobota. 

Kaže da žrtve nisu prijavljivale, nisu poduzimale formalne pritužbe, prvenstveno zbog nedostatka povjerenja u institucije, ali i zbog uvjerenja da se nakon prijave ništa neće promijeniti.

"To su alarmantni rezultati koji nam pokazuju da se sustavno moramo baviti ovim problemom i jačati mehanizme zaštite i osnaživati pojedince", rekla je Šobota.

Više od 50 posto ispitanika je kao razlog neprijavljivanja seksualnog uznemiravanja navelo "ništa se ne može napraviti oko toga", a u postotku većem od 30 posto kao razloge neprijavljivanja navode se i i odgovori; "mislila sam da nije bilo dovoljno ozbiljno", "to bi samo pogoršalo situaciju", a također i "to bi moglo negativno utjecati na moj posao".

Više od 23 posto to nije učinilo jer "nema povjerenja u nadležne institucije", a 17 posto "nije znalo kome da se obrati".

Tek 3 posto izjavilo je da je podnijelo pritužbu na radnom mjestu, 1.5 posto podnijelo je pritužbu mjerodavnim institucijama ili inspekciji rada, 1.5 prijavilo je uznemiravanje sindikatu. 

"Zakon je dobar, provedba nije"

Nebojša Paunović iz Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kaže da u Hrvatskoj postoji dobar zakonodavni okvir, ali kada taj zakonodavni okvir treba primijeniti, pogotovo kada je u pitanju seksualno uznemiravanje tu vidimo da stvari ne funkcioniraju.

"To se vidi po tome što praktički više od pola žrtava nakon doživljenog nekog od oblika seksualnog nasilja ne prijavljuje to nasilje jer nema povjerenja da će sustav stati uz nju, nego očekuje da će ona biti označena kao netko tko stvara probleme, a počinitelj će se izvući bez kazne", rekao je Paunović. 

Objasnio je da je spolno uznemiravanje i dalje radno-disciplinski prijestup koji se može procesuirati na razini poslodavca, a da postaje kazneno djelo ako postoji disbalans moći, odnosno ako je žrtva u ovisnosti u odnosu na počinitelja.

"Nakon prijave najčešće ne dođe ni do optužnice"

Podaci koje je pratila pravobraniteljica temelje se na kaznenim djelima zato što je tu izvor policija, ali to ne predstavlja ukupni problem.

"Prema tim podacima broj prijava raste na godišnjoj razini - 2015. bilo ih je desetak, zatim je broj prijava došao do 100, a u 2023. bilo je oko 70 prijava. Međutim, ono što je problem je kada uđemo u analizu broja optuženih počinitelja i broja osuđenih tada govorimo o jednoznamenkastim brojkama. Najčešće neće doći ni do optužbe, a kamoli do pravomoćne presude", upozorio je Paunović.

Istraživanje koje su proveli SSSH i FES obuhvaćalo je anketu na uzorku većem od tisuću ispitanika, intervjue sa žrtvama seksualnog uznemiravanja i fokus grupu sa stručnjacima koji se bave ovom temom.

Pod seksualnim uznemiravanjem i nasiljem na radnom mjestu podrazumijeva se zurenje ili odmjeravanje, izlaganje seksualno eksplicitnim foto i video sadržajima, neprimjerene seksualne šale, prijedlozi za izlazak na spoj, prijedlozi za bilo kakvu seksualnu aktivnost, neželjen fizički kontakt, neprikladno umrežavanje putem društvenih mreža, tekstualne poruke seksualnog sadržaja, ucjena oko napredovanja na poslu ili ucjena otkazom.