RODITELJSTVO u dvoje danas sve češće izgleda kao fleksibilno partnerstvo u kojem roditelji zajedno balansiraju karijeru, obiteljske obveze i emocionalne potrebe djece. Stručnjaci ističu kako roditelji koji uspijevaju izgraditi funkcionalan i ravnopravan odnos u obitelji ne samo da se bolje nose sa svakodnevnim izazovima već i stvaraju jače veze s djecom.

Umjesto da se oslanjaju na tradicionalne podjele uloga, oni zajedno pronalaze strategije koje im omogućuju da rastu kao roditelji, ali i kao pojedinci. Neke se osobine pritom posebno izdvajaju - upravo one koje, prema istraživanjima i stručnim mišljenjima, ostavljaju najdublji trag u roditeljskoj ulozi.

1. Iskorištavaju prednosti partnerstva

Umjesto podjele obveza po spolu, roditelji koji ostaju zapamćeni po svojoj ulozi znaju prepoznati i koristiti vlastite, ali i partnerove snage. To može značiti da jedan roditelj preuzima jutarnju organizaciju, dok drugi više doprinosi navečer - ravnoteža se ostvaruje kroz vrijeme, a ne u svakom trenutku.

Prema stručnjacima za obiteljske odnose, ovakav pristup smanjuje frustracije i povećava osjećaj pravednosti u vezi. Ključna je stalna komunikacija i prilagođavanje, umjesto inzistiranja na potpuno jednakim zadacima. Kada roditelji djeluju kao tim koji poštuje individualne snage, djeca uče kako izgleda zdrava suradnja, piše YourTango.

2. Daju si prostor i predah

Stručnjaci s American Psychological Association naglašavaju da roditelji koji imaju priliku uzeti vrijeme za sebe, bez djece i svakodnevnih obveza, pokazuju manje stresa i veću emocionalnu dostupnost prema djeci.

Redovite pauze – poput večeri bez roditeljskih zadataka – omogućuju roditeljima da se regeneriraju i vrate s više strpljenja i pažnje. Također pomažu u očuvanju vlastitog identiteta i neovisnosti, što pridonosi dugoročnom zadovoljstvu.

3. Stvaraju pozitivne uspomene

Istraživanja pokazuju da pozitivne uspomene iz djetinjstva, osobito one povezane s roditeljima, mogu ublažiti utjecaj negativnih iskustava i doprinijeti boljem psihofizičkom zdravlju u odrasloj dobi. To ne znači da sve mora biti savršeno, nego da trenuci zajedništva, igre i topline ostaju urezani u dječjem sjećanju.

Iako su roditelji često iscrpljeni, čak i jednostavni trenuci na plaži, u parku ili za kuhinjskim stolom mogu ostaviti dubok trag. Upravo ti trenuci postaju emocionalna "rezerva" kojoj se dijete kasnije vraća u zahtjevnim razdobljima. Kako ističu psiholozi, takve uspomene pridonose otpornosti, stabilnosti i osjećaju pripadnosti.