VLADIMIR Putin je isprva negirao bilo kakvu povezanost s ruskim preuzimanjem Krima u veljači 2014., kada su maskirani komandosi u neoznačenim zelenim uniformama zauzeli lokalni parlament i proširili se po poluotoku. Ti "mali zeleni ljudi" označili su početak ruskog rata protiv Ukrajine, koji je kulminirao punom invazijom 2022.

Budućnost Krima sada je u središtu mirovnog plana predsjednika Donalda Trumpa, a u isto vrijeme Volodimir Zelenski je isključio priznavanje ruske kontrole nad poluotokom.

Točni uvjeti Trumpova plana još nisu objavljeni, no izvještaji sugeriraju da bi uključivali američko priznavanje Krima dijelom Rusije i to formalno-pravno. Za Trumpa je ukrajinski jug "izgubljen prije mnogo godina" i "nije čak ni dio rasprave" u mirovnim pregovorima.

No za Zelenskog, odricanje od Krima kao neotuđivog dijela Ukrajine bilo bi nezamislivo. Prema riječima oporbene zastupnice Irine Heraščenko, "teritorijalni integritet i suverenitet crvena su linija za Ukrajinu i Ukrajince".

Trumpova kritika i stvarnost okupacije

"Ako Zelenski želi Krim, zašto se za njega nisu borili prije 11 godina, kada je predan Rusiji bez ispaljenog metka?" poručio je jučer Trump u objavi na Truth Socialu. I zaista, u obrani Krima je ispaljeno malo metaka, ali taj ukrajinski poluotok je zauzet pod prijetnjom oružja u razdoblju političkog vakuuma.

Putin je kasnije priznao da je aneksija dogovorena na cjelonoćnom sastanku s dužnosnicima, nekoliko dana nakon što je proruskog čelnika Ukrajine svrgnula narodna revolucija u Kijevu.

Krim kao prepreka Trumpovom planu

Za američkog predsjednika, koji želi brzo postići mirovni dogovor, Krim bi mogao postati velika prepreka. Trump je točno istaknuo da je malo vjerojatno da će Ukrajina u skorije vrijeme vratiti Krim, koji je u stvarnosti, de facto, pod ruskom kontrolom. No to je daleko od njegovog pravnog priznanja.

Zelenski se poziva na Krimsku deklaraciju iz 2018., koju je objavio tadašnji američki šef diplomacije Mike Pompeo. Pompeo je tada izjavio da SAD odbacuje "pokušaj ruske aneksije Krima" i obećao nastavak te politike dok se ne obnovi teritorijalni integritet Ukrajine.

Zelenski time implicira da je Trump tada podržavao Ukrajinu u vezi Krima i da bi to trebao činiti i sada. Ako bi Amerika aneksiju koju međunarodna zajednica nije priznala kao pravno valjanu, postavilo bi se pitanje što to znači za međunarodno pravo i načela Povelje UN-a.

Nekoliko tjedana nakon početka totalne ruske invazije u Istanbulu je predložen model po kojem bi se pitanje Krima "stavilo na čekanje" i rješavalo u roku od 10 do 15 godina. Taj prijedlog nije zaživio, ali bio je pokušaj zaobilaženja te prepreke.

Zelenskog ograničava ukrajinski ustav

Zelenski je jasno rekao da nema ovlasti odreći se Krima. "Ovdje se nema o čemu razgovarati. To je protivno našem ustavu", poručio je nedavno. U članku 2. ukrajinskog ustava stoji da se suverenitet Ukrajine "proteže na cijeli njezin teritorij" koji je "unutar svojih sadašnjih granica nedjeljiv i nepovrediv".

Bilo kakva promjena teritorija mora proći kroz nacionalni referendum, koji prethodno mora odobriti parlament. Problem s Kijevom nema samo Trump. I Rusija ukrajinski ustav vidi kao "prepreku" mirovnim naporima. Ustavi se mogu mijenjati, ali ne dok je zemlja pod izvanrednim stanjem.

Odobravanje ruske aneksije ne bi bila samo crvena linija za Ukrajinu, bio bi to zastrašujući presedan za zemlje poput Rumunjske koje graniče s Crnim morem. Posljedice bi se osjetile daleko izvan regije.

Ima li Rusija pravo na Krim?

Povijesno gledano, mnogi Rusi Krim smatraju dijelom svoje zemlje, a Putin govori o "živom i neraskidivom odnosu" s poluotokom, poznatom po ljetovalištima na Crnom moru i blagoj klimi. No Krim je, zajedno s ostatkom Ukrajine, glasao za neovisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. Kijev je tada dopustio Rusiji da iznajmi bazu u Sevastopolju za svoju Crnomorsku flotu.

Nakon aneksije 2014. Putin je učvrstio rusku kontrolu nad Krimom, i to prvo izgradnjom 19 km dugog mosta preko Kerčkog tjesnaca 2018., a zatim i zauzimanjem kopnenog koridora uz obalu Azovskog mora 2022.

Putin smatra da ispravlja povijesnu nepravdu iz 1954., kada je sovjetski vođa Nikita Hruščov predao Krim Ukrajini. "Rusiju nisu samo pokrali, već su je opljačkali", rekao je Putin. Krim je prvi put anektirala carska Rusija pod Katarinom Velikom 1783. i ostao je dio Rusije sve do Hruščovljeve odluke.

Kako su i Rusija i Ukrajina tada bile sovjetske republike, ta je odluka u Moskvi smatrana beznačajnom.

Tužna sudbina krimskih Tatara

Više od polovice stanovništva Krima danas su etnički Rusi, uglavnom zato što je većinsko stanovništvo, krimski Tatari, nasilno deportirano pod Staljinom 1944. godine. Tatari su se počeli vraćati u Krim tek od 1989., nakon pada SSSR-a, a danas čine oko 15% stanovništva.

Rusija je u ožujku 2014. provela referendum, koji je međunarodna zajednica odbacila kao nevažeći, a Opća skupština UN-a usvojila je rezoluciju kojom podupire ukrajinski suverenitet. Međunarodni kazneni sud utvrdio je da ruske aktivnosti na Krimu predstavljaju "trajnu okupaciju".

Refat Čubarov, predsjednik Medžlisa, predstavničkog tijela krimskih Tatara, inzistira da Ukrajina mora kategorički odbiti bilo kakve teritorijalne ustupke u zamjenu za mir.

"Krim je domovina autohtonog krimskotatarskog naroda i sastavni dio Ukrajine", poručio je.

Širi uvjeti Trumpovog mirovnog plana

Trumpov mirovni plan još nije objavljen, ali prema izvještajima američkih dužnosnika, Ukrajina bi morala pristati na više teških uvjeta. Oni uključuju de facto priznanje ruske kontrole nad gotovo 20% ukrajinskog teritorija, čime bi se sukob zamrznuo na sadašnjim linijama fronte, i to u regijama Donjeck, Luhansk, Herson i Zaporižja.

Plan bi sadržavao "snažno sigurnosno jamstvo", koje bi osigurala koalicija voljnih država, poput Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske, ali ne i SAD-a. Ukrajina ne bi mogla ući u NATO iako bi joj se omogućio pristup Europskoj uniji.

Sve američke sankcije prema Rusiji bile bi ukinute, a gospodarska suradnja s Washingtonom pojačana.

Američki portal Axios je također objavio da bi u sklopu tog prijedloga Rusija vratila mali dio okupiranog teritorija u Harkivskoj oblasti, dopustila neometani plovni put Ukrajini rijekom Dnjepar, a SAD bi preuzeo upravljanje nuklearnom elektranom u Zaporižji, koju su Rusi zauzeli 2022.

Na kraju, plan uključuje i dogovor o podjeli prihoda od ukrajinskih mineralnih sirovina, koji bi ukrajinski premijer Denis Šmihal trebao potpisati s SAD-om do subote.