NA EKRANU u improviziranom zapovjednom centru ukrajinske 155. mehanizirane brigade pojavljuju se gusti oblaci dima – uživo ih snimaju ukrajinski dronovi, koji nadlijeću rubove grada Pokrovska u Donjeckoj oblasti, jedne od najžešćih točaka bojišnice.

BBC je svjedočio kako je ukrajinsko topništvo pogodilo ruske položaje. Ruski vojnici kretali su se prema važnoj prometnici koja vodi u grad. Najmanje jedan od njih je ranjen, možda i poginuo.

Slike su potresne. Podsjećaju na krvavu stvarnost rata koji je započela Rusija i u kojem su već poginule stotine tisuća ljudi – "beskonačno krvoproliće", kako ga je opisao aktualni predsjednik SAD-a Donald Trump.

U skromnoj kući pretvorenoj u zapovjedni centar, svega nekoliko kilometara od topničkih položaja, vojnici prate razaranja na terenu. Kuće i zgrade sravnjene su sa zemljom, mnogo je gore nego prije šest mjeseci. Pokrovsk, važna prometna točka, danima se brani od ruskih napada.

Unatoč svemu, ovoga tjedna pojavila se tiha nada – diplomatski pritisak SAD-a, Europe i Turske možda će napokon dovesti do izravnih pregovora Rusije i Ukrajine, prvi put u tri godine. I najtvrdokorniji među vojnicima priznaju da se nadaju.

"Možda je ovo početak kraja"

"Mislim da bi se nešto moglo dogoditi, pogotovo jer je Rusija sada bila ta koja je zatražila razgovore. Od 2022. odbijali su svaki kontakt", kaže jedan časnik koji koristi pozivni znak Kozak.

"Želim vjerovati da je ovo početak kraja rata. Uspjeli smo im uništiti pozadinske položaje i opskrbne linije. Nemaju više onu snagu koju su imali na početku. Mislim da će se nešto promijeniti", dodaje.

S njim se slaže i Jurij (37), koji je prije invazije radio u tehnološkoj tvrtki. "Oni moraju početi razgovarati. Mi vojnici želimo kraj rata. Ali ne možemo ga sami zaustaviti, nismo ga ni započeli", kaže Jurij dok prati pokrete neprijateljskih vojnika na ekranu i prosljeđuje koordinate topništvu.

"Sada imamo i novu prijetnju – dronove s optičkim kabelom koji se odmata dok lete. Ne možemo ih otkriti, a kamoli srušiti. Sigurno ih je više nego što mislimo", kaže Jurij.

"Rusi će iskoristiti svaku priliku"

Na položaju je sve spremno. Vojnici pune francusku samohodnu haubicu tipa Caesar. Od početka rata Francuska je Ukrajini isporučila desetke ovih sustava i pokušava ubrzati proizvodnju.

"Oduševljen sam preciznošću. Možemo koristiti širok spektar streljiva, a vrlo brzo se uvodi u borbu. Mnogo je učinkovitiji od sovjetske opreme koju sam prije koristio", kaže Kozak.

Odašilju četiri granate , a svaki ispaljeni hitac zaglušuje. U daljini se čuju i ruske granate. Bitka traje. "Neprijatelj neprestano napada. Treba nam puno streljiva da ga zaustavimo. Nadamo se da će nam međunarodni partneri osigurati sve što je potrebno jer ako budemo morali birati što ćemo gađati, Rusi će iskoristiti svaku priliku", kaže Kozak.

Na pitanje o mogućim ustupcima Rusiji u zamjenu za mir, vojnici ne skrivaju ogorčenje. "Naravno da želim kući. Imam osmogodišnju kćer, strašno mi nedostaje. Ali ne vjerujem da bi prestali ako im damo dio zemlje. Vratili bi se za par godina i počeli ispočetka", kaže Jurij.

"A oni koji nisu ni kročili ovamo, ti iz fotelje, pričaju kako treba predati teritorij i da će sve biti gotovo. Oni nikad neće razumjeti koliko smo braće i prijatelja izgubili. Ne smijemo prepustiti ni pedalj", odlučno kaže Kozak.

"Ne želim živjeti pod okupacijom"

U cijeloj zemlji vidljive su posljedice tri godine rata – fotografije poginulih vojnika, ukrašene zastavama i cvijećem, stoje uz ceste, na zidovima gradskih trgova i iznad svježih grobova.

U Zaporižji se Jana Stepanenko vozi na groblje sinu Vladislavu, 22-godišnjem operateru dronova koji je poginuo 21. veljače. Donosi mu vruću čokoladu i čokoladno pecivo koje je volio. Zajedno s kćeri Nicole briše grob, ali ubrzo se slome u suzama.

Za Janu najava izravnih pregovora ne donosi nadu. "Čini mi se da će ovaj rat trajati zauvijek. Naravno da se nadam miru jer ljudi umiru i ovdje i tamo. Ali Putin je pohlepan. Njegova glad za našom zemljom nema granica", kaže Jana.

"Nadam se da mi dijete nije umrlo uzalud"

Dio Zaporiške oblasti je pod ruskom okupacijom, a Moskva je više puta tražila cijele regije Zaporižje, Luhanska, Donjecka i Hersona kao uvjet za mir.

"Nema šanse. Želim živjeti u Ukrajini, ne u Rusiji. Vidjeli smo što rade pod okupacijom, što su napravili u Buči, njihovu okrutnost i mučenja", kaže Jana. Pokazuje na krater blizu groba: "Pogodili su čak i ovo groblje."

Sa suzama u očima zaključuje: "Nadam se da moje dijete nije umrlo uzalud. Da ćemo ipak pobijediti. Da će cijela Ukrajina biti slobodna."