POVJERENJE među roditeljima i djecom temelj je zdrave i uspješne obiteljske dinamike. Ponekad roditelji nesvjesno donose odluke ili pokazuju ponašanja koja mogu ugroziti to povjerenje. Stručnjaci za obiteljsku psihologiju ističu nekoliko ključnih ponašanja koja mogu uzrokovati da djeca izgube povjerenje u svoje roditelje. Ovdje su tri najčešće stvari koje roditelji rade, a koje mogu narušiti odnos povjerenja s djecom.

Kršenje obećanja

Jedno od najvažnijih načela u izgradnji povjerenja u obitelji jest ispunjavanje obećanja. Djeca se oslanjaju na roditelje, a kada roditelji daju obećanja koja ne ispunjavaju, djeca počinju sumnjati u njihove riječi. Često roditelji mogu obećati nešto, a zatim zaboraviti, odgoditi ili jednostavno ignorirati obećanja, misleći da djeca to neće primijetiti. Međutim, djeca vrlo brzo shvaćaju razliku između obećanja i stvarnog ponašanja.

Prema stručnjacima, ispunjavanje obećanja pokazuje djeci da su njihove potrebe i želje važne te da se na roditelje mogu osloniti. Kada roditelji redovito ne drže obećanja, djeca počinju gubiti povjerenje, a mogu se osjećati nesigurno i nepoštovano. Roditelji bi trebali težiti tome da budu realni u onome što obećavaju i uvijek nastojati ispuniti svoje riječi.

Kritiziranje pred drugima

Roditelji koji često kritiziraju svoju djecu pred prijateljima, obitelji ili drugim osobama mogu ozbiljno narušiti povjerenje. Iako konstruktivna kritika može biti korisna, javno iznošenje grešaka djeteta pred drugima može stvoriti osjećaj sramu i nepoštovanja. Djeca se osjećaju neugodno i manje sigurno kada roditelji kritiziraju njihovo ponašanje pred vanjskim osobama, jer se osjećaju povrijeđeno i nevoljeno.

Stručnjaci naglašavaju važnost privatnosti kada je u pitanju kritika. Ako roditelji moraju ukazati na pogreške svog djeteta, trebali bi to učiniti u četiri oka, u privatnom razgovoru, tako da dijete ne osjeti javnu osudu. Ovakav pristup jača povjerenje jer djeca znaju da ih roditelji vole i poštuju, čak i kada se suočavaju s ispravkom.

Nepoštivanje granica

Postavljanje jasnih granica ključno je za zdravlje i sigurnost djeteta, ali i za izgradnju povjerenja u obitelji. Kada roditelji ne poštuju granice koje su postavili ili kada ne poštuju privatnost svog djeteta, povjerenje može biti ozbiljno narušeno. Na primjer, ulazak u dječju sobu bez kucanja, čitanje privatnih poruka ili prisiljavanje djeteta da dijeli osobne informacije može stvoriti osjećaj nesigurnosti.

Djeca trebaju osjećati da imaju svoj prostor i privatnost, a roditelji moraju poštovati te granice kako bi se održalo međusobno povjerenje. Kroz ovaj pristup djeca uče da se njihov integritet i osobni prostor poštuju, što im daje osjećaj sigurnosti i kontrole. Također, kada roditelji poštuju granice, djeca se osjećaju voljeno i uvažavano.