REKLAMA brenda American Eagle sa Sydney Sweeney ponovno je pokrenula raspravu o vjerojatno najomraženijem izrazu današnjice - wokeu. Neki pišu da ta reklama označava "kraj wokenessa". Zašto se konzervativci tim natpisima vesele i što je uopće woke?

Što to znači?

Izraz woke danas se može čuti posvuda – u političkim raspravama, na društvenim mrežama, u medijima... No, iako ga mnogi koriste, rijetki znaju njegovo pravo značenje i podrijetlo. Rječnici ga danas definiraju kao stanje svjesnosti i aktivne pažnje prema važnim društvenim pitanjima, posebno onima koja se tiču rasne i socijalne pravde.

Riječ je o slengu koji je iz afroameričkog govora prodro u svakodnevnu upotrebu, a do kraja prošlog desetljeća neki su ga počeli koristiti i kao opću uvredu za svakoga tko se čini politički lijevo orijentiran.

Korijeni u afroameričkoj kulturi

Pojam woke potječe iz afroameričkog govornog engleskog jezika, gdje je jednostavno bio drugačiji oblik prošlog vremena glagola "wake" (probuditi se). Umjesto "I was sleeping, but now I'm awake" (Spavao sam, ali sada sam budan), reklo bi se "I was sleeping, but now I'm woke". Međutim, pojam je rano dobio i dublje, metaforičko značenje budnosti za društvene probleme.

Već 1920-ih godina pojavljuju se primjeri korištenja izraza "woke" i "stay woke" (ostani budan/svjestan) kao poziv na oprez među crnačkim stanovništvom. Jamajčanski nacionalistički vođa Marcus Garvey je 1923. pozivao ljude na akciju riječima: 'Probudi se Etiopijo! Probudi se Afriko!'. Nedugo zatim, 1924. godine, afroameričke novine Houston Informer pišu o novom uličnom slengu Stay Woke, objašnjavajući da to "znači biti na oprezu i ne spavati na dužnosti".

Poznati blues glazbenik Lead Belly je 1938. u svojoj pjesmi Scottsboro Boys, koja govori o lažno optuženim crnim tinejdžerima, savjetovao svima "da ostanu woke i drže oči otvorene'" Slični primjeri nastavili su se pojavljivati i tijekom 1960-ih i 1970-ih, poput drame Garvey Lives' iz 1972., u kojoj lik kaže: "Spavao sam cijeli život. A sada kad me gospodin Garvey probudio, ostat ću woke."

Povratak na scenu u 21. stoljeću

Iako je pojam desetljećima bio prisutan, njegovu transformaciju u sinonim za društvenu svjesnost pokrenula je 2008. godine pjevačica Erykah Badu s pjesmom Master Teacher, u kojoj ponavlja stih "I stay woke". Upravo je ona među prvima koristila frazu i na društvenim mrežama, pozivajući na budnost i podršku uhićenim članicama ruske punk grupe Pussy Riot 2012. godine.

Izraz "stay woke" počeo je kružiti internetom s tri značenja: ostati budan, biti sumnjičav prema partneru koji vara i, najvažnije, biti svjestan društvene nepravde. Njegovo značenje suzilo se i postalo je ključna riječ unutar crnačke zajednice za one koji su samosvjesni i teže boljem.

Globalnu prepoznatljivost izraz je dobio 2014. godine nakon ubojstva Michaela Browna u Fergusonu, kada je postao neraskidivo vezan uz pokret Black Lives Matter. Woke više nije bio samo riječ za svijest o nepravdi, već poziv na akciju. Aktivisti su bili woke i pozivali su druge da to postanu.

Popularnost je dodatno porasla kada je Childish Gambino (Donald Glover) 2017. iskoristio frazu "stay woke" u svojoj pjesmi Redbone, a njezina upotreba u filmu Get Out Jordana Peelea dodatno je učvrstila njezino političko značenje.

Od aktivizma do uvrede

Kao i mnogi drugi izrazi preuzeti iz specifičnih kultura, woke je ulaskom u mainstream dobio nova, često suprotstavljena značenja. Ubrzo se počeo povezivati s takozvanim performativnim aktivizmom, gdje pojedinci izražavaju podršku na društvenim mrežama bez stvarnog djelovanja.

Danas je pogrdno značenje riječi woke vrlo rašireno. Politički konzervativci često ga koriste za kritiziranje osoba koje smatraju previše liberalnima, posebno po pitanjima rase i socijalne pravde. Iz njega su nastali i novi pojmovi poput woke-washinga, koji opisuje praksu tvrtki da koriste društvene pokrete za marketing bez stvarnog doprinosa promjenama, te woke kapitalizma, koji se odnosi na javnu podršku kompanija društvenim pitanjima radi poboljšanja imidža i širenja tržišta.

Što smeta kritičarima?

Kritike na račun woke pokreta dolaze iz različitih ideoloških pozicija i društvenih konteksta, no mnoge od njih dijele zajedničke točke, osobito kada ih se promatra iz šire, politički neutralne i analitičke perspektive.

U srži tih kritika ne nalazi se nužno (samo) protivljenje ciljevima pokreta – borbi protiv nepravde, rasizma, seksizma i drugih oblika diskriminacije – već načinima na koje se ti ciljevi provode i posljedicama koje ostavljaju u društvenoj, kulturnoj i akademskoj sferi.

Jedna od najčešćih kritika odnosi se na to da woke pokret, unatoč tome što se zalaže za inkluziju i raznolikost, nerijetko stvara okruženje u kojem suprotna mišljenja nisu poželjna. Kritičari tvrde da se svaki oblik neslaganja s dominantnim narativima o rodu, rasi, seksualnosti ili povijesti proglašava moralno neprihvatljivim, što može voditi do sužavanja prostora za otvoreni dijalog.

U tom kontekstu se spominje i pojam cancel kulture, koji označava društvenu praksu bojkota ili javnog prokazivanja osoba zbog stavova koji su protumačeni kao uvredljivi ili politički nekorektni. Kritičari ističu da takvo ponašanje može dovesti do autocenzure, straha od govora i slabljenja demokratskih normi slobode izražavanja.

Neki kritičari zamjeraju woke pristupu što se, u želji za brzim ispravljanjem nepravdi, često oslanja na binarne podjele između "ugroženih" i "privilegiranih", čime se gubi nijansirana analiza.

Prema toj kritici, osobe se ponekad svode isključivo na svoje identitetske oznake – boju kože, spol, seksualnu orijentaciju – što može dovesti do esencijalizacije i generalizacije. Takav pristup, upozoravaju oponenti, može stvoriti nove oblike stereotipa i društvenih podjela, umjesto da ih nadilazi.

Woke diskurs se ponekad percipira kao moralno strogo definiran prostor u kojem određena uvjerenja nose implicitnu tvrdnju o višoj etičkoj vrijednosti. Kritičari upozoravaju da takav pristup može proizvesti atmosferu moralne hijerarhije, gdje se osobe koje ne dijele isti vokabular, pristup ili ton automatski smještaju u kategoriju "neprosvijetljenih", "zaostalih" ili čak "opasnih".

Ta vrsta moraliziranja, smatraju neki, udaljava pokret od njegovih izvorišnih ciljeva – stvaranja pravednijeg društva putem empatije i razumijevanja.

Još jedno polje čestih kritika odnosi se na utjecaj woke kulture na akademiju, medije i umjetničku produkciju. Kritičari tvrde da zahtjevi za političkom korektnošću, kvotama i promjenom jezika mogu dovesti do autocenzure, revidiranja povijesti kroz suvremene moralne kriterije te potiskivanja slobodnog intelektualnog istraživanja.

Primjeri uključuju povlačenje knjiga iz školskih lektira, prilagodbe jezika u klasičnim djelima, ili pritiske na sveučilišta da se određene ideje ne iznose iz straha od reakcija.

Iako woke pokret ima snažnu podršku u akademskim i urbanim sredinama, njegovo širenje u javni diskurs nije uvijek naišlo na razumijevanje. Kritičari upozoravaju da pretjerano moraliziranje, kazneni pristupi i promjena društvenih normi bez šireg konsenzusa mogu izazvati otpor kod onih koji se osjećaju isključenima iz razgovora.

U tom kontekstu se pojavljuje tvrdnja da woke pristupi ponekad nenamjerno jačaju populističke narative koji igraju na kartu straha od nametanja ideologije, što u konačnici može usporiti napredak u borbi za jednakost.