ASTROFIZIČAR s Harvarda Avi Loeb, zajedno s kolegama Adamom Hibberdom i Adamom Crowlom, objavio je preliminarnu studiju o međuzvjezdanom objektu 3I/ATLAS, koji je otkriven 1. srpnja 2025. i ubrzo potvrđen kao treći zabilježeni posjetitelj iz drugog zvjezdanog sustava, nakon 'Oumuamua (2017) i Borisova (2019).

"Neobična svojstva" posjetitelja

Prema Loebovoj hipotezi predstavljenoj na platformi ArXiv 3I/ATLAS bi mogao biti umjetna kreacija vanzemaljske tehnologije, a njegova izuzetna brzina, veličina, putanja i prolazak pokraj planeta Venere, Jupitera i Marsa ukazuju na mogućnost da je riječ o namjernoj navigaciji radi promatranja ili postavljanja instrumenata na tim planetima.

Jedno od neobičnih svojstava koje ističe Loeb jest to da je brzina 3I/ATLAS-a oko 60 km/s (245.000 km/h), što ga čini najbržim poznatim međuzvjezdanim objektom do sada.

Na ovoj su slici prikazana višestruka opažanja pomoću VLT teleskopa, pri čemu je komet prikazan kao niz točkica koje se tijekom otprilike 13 minuta noći 3. srpnja 2025. pomiču prema desnoj strani slike.

Prema opservatoriju Vera Rubin, 3I/ATLAS ima dimenzije oko 11,2 km, što ga čini najvećim od dosad poznata tri međuzvjezdana objekta koji su posjetili Sunčev sustav - 1I/ʻOumuamua i 2I/Borisov bili su znatno manji.

Za Loeba i kolege posebno je zanimljiva putanja 3I/ATLAS-a. Naime, on ima retrogradnu orbitu s nagibom od 175,1° u odnosu na ekliptiku, što znači da se kreće u suprotnom smjeru od planeta, ali gotovo sasvim u istoj orbitalnoj ravnini u kojoj se oko Sunca kreću planeti (180° bi bilo točno u ravnini). Loeb procjenjuje da je vjerojatnost da se orbite tako slučajno poklope oko 0,2%.

Autori također ističu da je putanja 3I/ATLAS-a takva da će proći vrlo blizu tri planeta - na udaljenosti od Venere oko 0,19 AJ (astronomskih jedinica – 1 AJ je udaljenost od Zemlje do Sunca), na oko 0,65 AJ od Jupitera te na oko 0,12 AJ od Marsa. Ukupnu vjerojatnost takvog niza slučajnih bliskih prolazaka tim procjenjuje na oko 0,005%.

Pogled odozgo na galaksiju Mliječni put koji prikazuje procijenjene orbite našeg Sunca i kometa 3I/ATLAS. Orbita 3I/ATLAS-a prikazana je crvenim isprekidanim linijama, a orbita Sunca žutim točkastim linijama.

Autori također tvrde da objekt nije pokazao uobičajene emisije plinova kakve stvaraju kometi.

Konačno, predviđaju da bi objekt 29. listopada, u trenutku kada će se nalaziti u perihelu, najbližoj točki Suncu, možda mogao promijeniti putanju pomoću solarne energije kako bi izbjegao promatranje.

Važno je istaknuti da Loeb sam priznaje da je ipak vjerojatnije riječ o ekstrasolarnom kometu, no smatra da mogućnost da je riječ o vanzemaljskoj kreaciji vrijedi istražiti kao pedagoški eksperiment.

Loebu to nije prvi put

Većina astronomskih stručnjaka kategorički odbacuje Loebove zaključke.

Dio kritike njegovih hipoteza proizlazi iz njegove reputacije. Naime, stručnjaci ističu da se njegovi radovi često objavljuju bez recenzija te da predstavljaju ideje koje su "napuhane" i zasnovane više na pretpostavkama nego na potvrđenim podacima.

O ranijim Loebovim hipotezama o vanzemaljskim kreacijama već smo više puta pisali na Indexu (poveznice dolje)

>>Vrhunski astrofizičar ozbiljno tvrdi da smo detektirali vanzemaljsku tehnologiju

>>Misteriozni objekt mogao bi biti vanzemaljski brod, tvrde ljudi s Harvarda

Radonić: Loeb je pretjerao

Naš poznati astronom i popularizator znanosti Ante Radonić kaže da je prof. Loeb stvarno neprimjereno pretjerao.

„Inzistira na neobičnoj putanji, a ipak priznaje da je to najvjerojatnije ekstrasolarni komet. Za astronome nema sumnje", kaže Radonić te pojašnjava:

„Objekt pokazuje uobičajeno ponašanje kometa. Razvija komu i rep. Astronomi čak misle da sadrži vodeni led stariji od našega Sunčeva sustava jer, prema putanji, vjerojatno dolazi iz onoga dijela naše galaksije gdje su zvijezde starije. Meni putanja i brzina izgledaju sasvim normalno za međuzvjezdani objekt. Nagib orbite iznosi 175,1 stupanj. Pa Halleyev komet ima nagib od 162 stupnja! To nije neka velika razlika. Zaista, nema ni jednoga ozbiljnog argumenta da se radi o umjetnom objektu."

Nema znakova da je riječ o anomaliji

Samantha Lawler, voditeljica radne skupine za 3I/ATLAS, tvrdi da nema znakova da su brzina ili ulazni kut ikakva anomalija. Ističe da su uobičajeni za međuzvjezdane komete te da objekt pokazuje osobine normalnog ledenog tijela u ranom stadiju promatranja. Naime, očekuje se da će se izraženiji tragovi isparavanja plinova pojaviti kako se objekt bude približavao Suncu.

Štoviše, opažanja započeta 2. srpnja 2025. teleskopima u Čileu, Arizoni i na Havajima otkrila su slabu komu i kratak rep dug oko 25.000 km, što potvrđuje klasifikaciju objekta kao kometa. Rumenkasta boja kome (B–V = 0,98) ukazuje na prisutnost prašine, slično kao kod kometa 2I/Borisov.

Chris Lintott s Oxforda opisao je Loebovu teoriju kao "nonsense on stilts", što u prijevodu znači potpuna besmislica izrečena na način da zvuči uzvišeno. Ističe da takve senzacionalističke tvrdnje odvraćaju pozornost od ozbiljnog astronomskog rada i globalne suradnje u proučavanju objekata.

Darryl Seligman, autor prvih opservacija 3I/ATLAS-a, smatra da se radi o običnom međuzvjezdanom kometu, s marginalnim dokazima da je oblikovan slučajno, te da je Loebova interpretacija bez čvrstih empirijskih dokaza.

Monica Grady s Open Universityja upozorava da su dokazi za vanzemaljsku tehnologiju "prilično klimavi" te da postoji realna opasnost od miješanja legitimne astronomije s neprovjerenim senzacionalizmima.

Slično je bilo s Oumuamuaom

Kritičari se također pozivaju na radove koji su pokazali da je Oumuamua, prvi zabilježeni ekstrasolarni objekt koji je prošao Sunčevim sustavom, bio prirodna tvorevina.

Primjerice, astronom Ben Zuckerman je 2021. na istoj platformi ArXiv argumentirao da bi napredne civilizacije, ako su razvile sposobnost konstruiranja svemirskih objekata kao što je Oumuamua, također bile sposobne koristiti sofisticirane svemirske teleskope i interferometre, što znači da ne bi imale interesa slati takav rudimentaran brod u udaljeni Sunčev sustav.

Velike tvrdnje traže velike dokaze

Znanstvena zajednica ističe da objavljivanje hipoteza o vanzemaljskim kreacijama zahtijeva iznimno čvrste dokaze – velike tvrdnje traže jake dokaze.

Slavni astronom Carl Sagan još je 1969. upozoravao da želja da se vidi nešto neobjašnjivo može voditi u emocionalno pristrane zaključke, ali i da prijezir prema takvim idejama nikada ne bi smio isključiti otvorenost uma prema novim fenomenima.